Sprovod Josipa Grgevčića bit će u utorak, 30. lipnja, u 14 sati na Varaždinskom groblju.

U subotu, 27. lipnja, nakon dulje bolesti, umro je varaždinski umjetnik i restaurator, akademski kipar Josip Grgevčić. Za svoj umjetnički rad primio je brojna priznanja i nagrade, a 2015. godine dodijeljene su mu i nagrade za životno djelo Grada Varaždina i Grada Jelse.

Josip Grgevčić rođen je 26. kolovoza 1938. godine u Jelsi na Hvaru. Za Varaždin je vezan od 1965. godine služeći u njemu vojni rok, a neprekidno od 1968. godine, kad ovdje zasniva obitelj.  

Bio je srednje dijete Marije i Luke Grgevčića, zemljoradnika i ribara, koji ga je upućivao u sve poslove u vinogradu, masliniku i polju lavande, kao i u tajne ribarenja. 

Drvo masline prvi je njegov kiparski materijal u koji je rezbario svoj svijet. Drvo, kamen i more prati ga u Srednjoj školi za primijenjenu umjetnost u Splitu, a tehnike i svoj umjetnički izraz unapređuje na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, gdje diplomira 1964. godine u klasi prof. Frane Kršinića.  

U Njemačkoj  je dvije i pol godine (od 1965. do 1968.) boravio na specijalizaciji monumentalne plastike kod poznate kiparice Marije Elisabet Stapp i restauriranje monokromnih i polikromnih kipova i tehnike pozlaćivanja kod restauratora Josefa Lutza. Bio je na studijskim putovanjima u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Italiji, Engleskoj, Mađarskoj i Švicarskoj. U Konzervatorskom odjel u Varaždinu  imenovan je za restauratora  kamene plastike, štukature i pozlate. 

U studijskoj godini 1968./69. postaje predavač na Katedri za likovnu umjetnost Pedagoške akademije Čakovec, danas Učiteljskog fakulteta.

Kolegiji su se s vremenom mijenjali, a Josip Grgevčić prati promjene, najprije završava poslijediplomski studij, te postaje redoviti sveučilišni profesor. Radi na unapređenju obrazovnog sustava, zbog čega sudjeluje na mnogim međunarodnim kongresima i simpozijima, sve do umirovljenja u jesen 2008. godine. 

Svoj likovni umjetnički rad Josip Grgevčić je pokazao na preko 120 skupnih i 12 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a 17 njegovih djela postavljeno je u javne prostore.  

U svojem poticanju i unapređivanju likovne umjetnosti istovremeno je radio na strukovnoj organizaciji likovnih umjetnika. Kao član jedinstvenog HDLU-a od 1967. godine, osnovao je i bio prvi predsjednik, tada ogranka, HDLU-a Varaždin 1970. godine,  danas samostalne strukovne udruge, najznačajnijeg čimbenika na području likovne i multimedijalne umjetnosti cijele županije. U posljednjem sazivu bio je predsjednik Umjetničkog savjeta i predsjednik Časnog suda HDLU Varaždin. 

Paralelno s njegovom sveučilišnom karijerom i bogatim stvaralački opusom , nezamjenjiv je njegov doprinos projektima obnove kamene plastike i štukature na nekima od najznačajnijih kulturnih dobara naše baštine. U gradu Varaždinu između ostalih izdvajaju Sv. Mariju s Isusom u crkvi sv. Nikole, Pieta u Filićevoj ulici, pil. sv. Ivana Krstitelja na Vidovskom trgu, kip  sv. Ivana Nepomuka pred Starim gradom, Madonu na pročelju kuće u Draškovićevoj ulici, kipove pročelja i grb opata Sigismunda Szinersperga Uršulinske crkve, štukature Franjevačke crkve,  katedrale, palače Zakmardy i Patačić.

U suradnji s Konzervatorskim odjelom u Varaždinu bio je angažiran u restauraciji na širem području sjeverozapadne Hrvatske, U Goričanu, Vratišincu, Murskom Središću, Gornjem Mihaljevcu, Vinici i Čakovcu.

Sprovod Josipa Grgevčića bit će u utorak, 30. lipnja, u 14 sati na Varaždinskom groblju.