'Blizina svega' knjiga je intuitivnih, opažajnih zapisa tih malih stvari koje prolaze mimo nas dok obavljamo život.

Varaždinski.hr i udruga Katapult u rubrici iz područja književnosti 'Svila i kadifa' nedjeljom predstavljaju poeziju i kratku prozu autorica i autora iz Hrvatske, regije i šire. Uređuje: Lidija Deduš.

Male stvari i njihove velike istine

Ponekad mnogo toga što čovjek o životu treba znati, stane u jednu rečenicu. Ne mora to biti niti složena rečenica, jer životne istine najčešće dolaze upakirane jednostavno. Jednako se tako ne događa često da čovjek primjećuje ono što se oko njega zaista događa. Okupiran vlastitim brigama, nema vremena obraćati pažnju na ono za što misli da su trivijalne, svakodnevne stvari. Ali ipak su te, naizgled male i nevažne stvari, suština onoga što nas, kao ljudska bića, obilježava.

Tuđi razgovori koje, slučajno ili namjerno, čujemo u gradskom prometu, grafiti na koje nailazimo tumarajući gradom, ili neka misao koju nikad ne bismo izgovorili naglas te naša tumačenja tih malih životnih fenomena na koje, nepravedno, nikad ne gledamo kao na fenomene, ono su što mi u svojoj suštini zaista jesmo. Kao što je na fotografijama ponekad važnije ono što na njima nije vidljivo, ali znamo da je prisutno jer je pogled protagoniste s fotografije usmjeren upravo u to pa ćemo, ako smo dovoljno maštoviti, konstruirati vlastitu priču ne bismo li se zabavili, ili saznali nešto o sebi, tako je u tekstu ponekad najvažnije ono što piše između redova, a u životu ono što drugi govore i rade, a mi vidimo i čujemo.

Čovjek je racionalno i inteligentno biće, ali nadasve i intuitivno – bez tog mehanizma on je sveden samo na puko preživljavanje. 'Blizina svega' knjiga je intuitivnih, opažajnih zapisa tih malih stvari koje prolaze mimo nas dok obavljamo život. Živimo ga tek kad nam one uđu u fokus i zaokupe dio naše pažnje. Bez malih stvari nema života – one su pokretačka snaga i poluga kojom ćemo, jednom, možda, pomjeriti svijet.

Bio sam prvi put na jogi. Ključno je, kaže učiteljica, slušati svoje
tijelo, biti opušten, bol nije opcija, ne treba srljati u položaj ako ga
ne možeš izvesti, istegni se koliko možeš, koliko ti tijelo tvoje večeras
dozvoljava, opusti se, opusti, slažem se s njom, ali stisnem zube
da stanem u položaj, samo lice opustim da nitko ne primijeti
dok bol trpim, samo da nitko do mene ne dolazi, da nitko ne
viče, ne galami, da i ovo prođe pa da smo mirni.

* * *

Tramvaj broj devet. Djevojka se hvali djevojci da je u oporučnoj
raspravi dobila stan u Zagrebu i jedno grobno mjesto.

* * *

Napravim trideset sklekova i sretan pozovem lift da prošetam
do dućana. Iz lifta izađe Mirko Filipović.

* * *

Svaku večer kad legnemo na balkon, jedna sjajna točka pojavi
se na vrhu obronka. Čini se kao da je netko upalio svjetla na
jednom od planinarskih domova dok se točka ne počne uzdizati
u nebo. To je Mars. A možda i nije, možda je nešto drugo.
Tko bi rekao da je Mars neka je-nije stvar. Kad se digne dovoljno
visoko, idemo u krevet.

* * *
Bili smo u Novom Jelkovcu, žena nam je pokazala mačka kojeg
čuva u stanu koji čuva. Djeca su ga objesila žicom o stablo.
Spasio ga je susjed, koji ga je odveo da mu zašiju rep, ali je
poslije još jednom nastradao od petarde, pa su ga opet šivali.
Pitali smo je kako se zove. A Miki.

* * *

Dječak plače na ringišpilu.

* * *

Djevojčica na ringišpilu viče Daj malo brže.

* * *

Presvlačim se

presvlačim se u kabini a
pored mene neka mama i neki josip
probavaju odijelo za maturu
odijelo ne valja
kaže josip
ništa nije dobro
široka su ramena
puše mu u struku
debela mu kravata
a ni boja baš ne paše
ali ne ne
kaže mama, ne ne cijelo vrijeme
ponavlja i zaključuje: josipe, to se tebi
čini

Iz knjige 'Blizina svega' (Fraktura, 2020.)

Ante Zlatko Stolica (Split, 1985.) odrastao je na Sućidru; živi u Bistri, radi u Zagrebu. Diplomirao je hrvatski jezik i filozofiju. Autor je nekoliko kratkih dokumentarnih i igranih filmova; koscenarist je 'Kratkog izleta', dobitnika Zlatne arene za najbolji film 2017. i Nagrade Mirko Kovač 2017. za najbolji scenarij.