Lirske junakinje u ovoj zbirci mijenjaju svijet nabolje riječima koje će, nadam se, doprijeti do mnogih čitalačkih srca.

Varaždinski.hr i udruga Katapult u rubrici iz područja književnosti 'Svila i kadifa' nedjeljom predstavljaju poeziju i kratku prozu autorica i autora iz Hrvatske, regije i šire. Uređuje: Lidija Deduš.

Usudim se reći: kad su u pitanju preispitivanja društvenih devijacija, kulturološki općeprihvatljivih navika, podređenosti vjeri umjesto znanosti, Vladana Perlić je jedno od najjačih imena na regionalnoj pjesničkoj sceni.

Već i sam naziv njene druge pjesničke zbirke, Isus među dojkama, kao simbol smjernosti žene koja ne može istovremeno biti žena, ljubavnica, majka, učiteljica, filozofkinja, visokoobrazovana osoba koja prenosi znanje drugima, već se svodi na samo jednu ulogu, onu žene posvećene vjeri i obitelji, nagoviješta da se radi o pjesmama koje ne promatraju mirno odrastanje jedne lirske junakinje i ne prihvaćaju dogmu kao odgovor na pitanje ima li života u svemiru (ili poslije smrti), već sa strašću progovaraju o obiteljskim navikama usvojenim kroz odgoj koje se ne mijenjaju kroz generacije, o podređenosti žena koje polako počinju izlaziti iz svojih kukuljica nametnutih društvenim ustrojem u kojem su vjera i muška ruka ono čime se određuje smjernost života, ali i o fragilnosti i nježnosti prema suprotnom spolu, bijesu prema socijalnim fobijama zbog kojih pojedinci posežu za najbrutalnijim načinima samoranjavanja.

Lirske junakinje u ovoj zbirci mijenjaju svijet nabolje riječima koje će, nadam se, doprijeti do mnogih čitalačkih srca.

KAD JE BRAT POČEO DA VJERUJE U VANZEMALJCE


te godine brat je krenuo u medicinsku školu

i zauvijek se upisao u redove skeptika.

majka je tri noći plakala za njim,

sipala mu svetu vodicu u kafu

i tamjanom krišom kadila sobu,

ne bi li se vratio pod okrilje vjere.

majka nije znala da bratovo nebo

nije ostalo prazno

kako je ona zamišljala.

on se noću iskradao kroz prozor

i peo na krov da posmatra zvijezde

i iščekuje otmicu.

nije mati shvatala sve to naukovanje

ni bezbožničke alate poput šprica,

koje mu je nalazila u sobi

i odmah pomišljala na najgore.

mati je bila jednostavna žena

i počelo joj se činiti da ipak nismo sami.

jer ako nisu vanzemaljaci,

ko joj je onda oteo dijete?

 

BAŠ KAO MERILIN

 

Sa postera na zidu sobe,

gleda me Merilin Monro,

žena koja je kao dijete

sanjala da stoji gola u crkvi.

Imam trinaest godina,

ravne grudi i mrzim školu.

Kosa mi je dosadno smeđa,

stalno sanjam glupe snove,

npr. kako dobijam jedinicu iz lektire

ili bježim od Ciganke

koja pokušava da me ukrade.

Maštam da postanem Jovanka Orleanka.

Osmislila sam sopstvene, poboljšane molitve.

Čovjek mora biti originalan

ako želi da ga Bog primijeti.

Ili barem da bude lijep kao Merilin.

Na moju nesreću ja sam ružna.

To su mi saopštili prije par dana u školi

i do kraja svog života

neću prestati da vjerujem u to.

Satima sam trljala Meriline slike o lice,

ne bi li njena ljepota prešla na mene.

Merilin, draga, daj mi samo malo

svoje ljepote da ne budem ovako nakazna.

Avaj, ostala sam ista ona seljančica

koja neće uhvatiti pogled

filmskog režisera u prolazu.

Bila sam duboko očajna,

nisam imala drugih talenata.

Nastavnica hemije kaže

da nikad ništa neće biti od mene,

nedisciplinovana sam i rasijana.

Kažu da je to odlika umjetnika,

ali nisam baš sigurna.

Danas smo na likovnom crtali

žrtve Jasenovca za konkurs.

Što više mrtvaca stane na papir,

to je slika bolja.

Ali iznova i iznova,

crtam samo jedno krvavo dijete

i ne mogu da shvatim tragiku brojeva.

Nastavnik kaže da će zbog mene neko da pomisli

da to nije bilo tako strašno.

Više tjelesa, više!

Zato što nisam mogla da shvatim

kako smrt jednog djeteta nije podjednako strašna

kao smrt hiljada

propala sam kao umjetnica.

Ali strašno sam voljela filmove

pa nisam mogla tek tako

da odustanem od umjetnosti.

Tako sam umislila da ću da budem pisac.

To je išlo malo teže

s obzirom na to da sam mrzila knjige,

jer su uvijek o turskim vremenima

i nisu smiješne.

Nastavnica srpskog mrzi moje sastave.

Kaže da pišem ono što se zaista desilo,

a to ne valja, jer su sastavi dobri

samo ako se u njima laže.

Ova neugodna situacija

bi se činila podnošljivija

da bar hoće grudi da mi narastu.

Sve bih dala da budem Lolita,

novootkrivena zvijezda u usponu

na naslovnicama časopisa

i glavna uloga u holivudskim filmovima.

Oče naš koji si na nebesima,

ne slušaj vjeroučitelja kada kaže da sam jeretik,

usliši mi ovu želju da bi neka djevojčica

isijecala moje fotografije iz časopisa,

ljubila ih i trljala o lice,

da bih pokazala nastavnicima

da nisam bezvrijedna kao što oni misle,

da bih imala puno ljubavi,

koliko god poželim,

da bih imala svu ljubav svijeta.

Baš kao moji idoli.

Kao Merilin.

 

VATRE IVANJSKE

 

danas sam bila kod škole u kojoj su silovali darija.

bilo je veče, mogla sam kroz velika staklena vrata

da vidim djecu sa folklorne sekcije.

jen-dva, op-sa-sa.

poželjela sam da izgori

kao u darijevim snovima

koji su se ponavljali i ponavljali

goreći u olimpijskom plamenu iz '84.

zato što je dario imao plišanog vučka

kojeg je svake noći davio

slabašnim dječjim rukicama

i brisao nos o njegov vrat.

jedanaest kilometara dalje

iza kuće sam iskopala pez vučka

kojim sam kasnije gađala

nasilnike u školi

onda trčala, trčala,

dok su za mnom vikali:

„drži kurvu! ne daj da pobjegne!“

tada mi se srce popelo u grlo

i godinama nije htjelo da se spusti

dok doktor nije rekao riječ na a

tad su počeli da me trpaju đakonijama

do povraćanja.

darijevo srce, s druge strane, spustilo se prenisko

pa je mokrio u krevet,

u snovima dozivao nepostojeća imena

od kojih je jedno moglo biti moje.

nikada se nismo upoznali,

ali zaista bih voljela

da je onog kobnog dana

spalio školu i u njoj svu dječicu

umjesto plavu mornarsku bluzu

i pod njom svoje mršavo tjelašce.

 

ON BI DA GA MALO PODOJIM

 

On bi volio da mu nekad skuvam nešto za ručak

On se pita zašto mu nekad ne skuvam nešto ručak

On bi baš volio da mu spremim nešto fino za ručak

Iako nikad neće biti kao što njegova majka pravi

 

Njegova majka kaže zašto nekad ne počistiš za njim

Njegova majka kaže znaš kakvi su muški

Njegova majka kaže treba zategnuti čaršave

Njegova majka kaže de počisti samo malo za njim

 

U spavaćoj sobi on traži da ga podojim

U spavaćoj sobi on moli da ga podojim

U spavaćoj sobi on zapovijeda da ga podojim

U spavaćoj sobi on kmeči kmeči kmeči

Dok ga ne podojim

 

Sajmon kaže dišite duboko i pozovite

broj koji vidite na ekranu

Sajmon kaže samo danas posebna ponuda za

energetske kristale koji privlače

pozitivne stvari u vaš život

Sajmon kaže imate tek malo vremena

tik-tok svaka sekunda je presudna

Sajmon kaže udahnite duboko

i ukucajte broj koji vidite na ekranu

 

Ja bih ali brojevi mi izlaze pogrešno

Ja bih ali telefon mi ispada iz ruku

Ja bih ali primjećujem nešto čudno po prvi put

 

Moji prsti otiču od fantomske burme.

 

NESTVARNE DJEVOJČICE

 

Mariji Čudini

 

Bila jednom jedna kula

U kuli: biblioteka

(To je bilo njihovo mjesto)

Usred biblioteke stoje žena i djevojčica

Djevojčica kaže ženi:

To nije bila ljubav kakvu sam željela

To nije bila ljubav kakvu si željela

Ali je ipak bila ljubav

Žena se okrene publici i kaže:

Moja djevojčica se pokvarila

Možete li mi dati drugu djevojčicu

Neku kojoj ću moći objašnjavati život

Ubrzo su došli radnici iz Odjeljenja za djevojčice

I zamijenili djevojčicu novijom djevojčicom

Izvinjavamo se zbog neugodnosti, gospođo

Nadamo se da se ova neće kvariti kao prošla

Žena se učtivo zahvali radnicima i svima im ostavi bakšiša

Bila je oduševljena svojom novom djevojčicom

Koja je bila krotka kao janje i nije joj protivrječila

Čak ni kad bi joj dugo govorila u imperativu

Najviše od svega joj se sviđalo to što joj ova nova

Za razliku od prethodne djevojčice

Ni po čemu nije sličila

 

Lijepo je bilo lijepoj ženi u lijepoj kuli

Osim na dane kad bi je uznemiravao zemljotres

Nije zemljotres nego pokvarena djevojčica

Čelom lupa o vrata kule

 

ONA JE LUDA ALI JE MAGIJA

 

milena hoće da mijenja svijet

počela bi zarđalim makazama

kastrirala svakog muškarca

koji je pogleda poprijeko

dok im čita psalme iz drugog pola

zahtijeva da se odreknu đavola

a prihvate đavolicu

ona je noćna mora svakog domaćina

vještičari pije puši psuje i zavodi udate žene

namjerno se izbušila i išarala

da je nijedan ne poželi izliječiti kurcem

a kamoli dovesti kući materi i ćaći

to je žena kakva se rijetko viđa u nas

puši drinu bez filtera

jede čvarke mjesto kokica

žena-vatra koja bi jednako zapalila

sveske iz osnovne škole i

svod sikstinske kapele

ne da pare popu kad dođe da okadi kuću

kupuje crkveni kalendar od siromaha

iako ne vjeruje u boga

fatalna je žena ta milena

nijedna biljka ne može da je preživi

prijateljica je svakom psu lutalici

mački odgriženog repa

čudesna je žena ta milena

kupila bi stan i novu haljinu

u kojoj bi mogla da pleše tako

da se i mjesec zaljubi

ali nevolje se previše lože na nju

pa joj sve cijepaju

a ko i ne bi da može

milena je težak uzdah

beskućnika pod mostovima

ona je dim koji se provlači

kroz klavirske žice

dok svira čet bejker

ona je luda umjetnica koja nosi

odjeću sa buvljaka i o kojoj je pjevao koen

kad ju je upoznao u prošlom životu

milena je boginja za radničku klasu

dostupna i nerazumljiva

neposlušna i nježna

milena je najstrašniji metar

i žilet na koji se možeš porezati

krvariti galaksije i poeziju

milena je luda potpuno luda

nosi krvave haljine i priča sa

svojim mrtvim djetetom

noćima komšijski psi ne mogu

oka sklopiti od njenih uspavanki

niko ne razumije niko

zato i jeste magija

 

ČOVJEK PO KOM STE ME NAZVALI DOSLOVNO JE IZGUBIO GLAVU

 

često razmišljam o dedi

ne onom kome je ona stvar došla glave

već onom drugom

čije ime nosim

 

bio bi ponosan na tebe

kaže mama

pomagao bi ti da riješiš električna kola

naučio te da voziš traktor

vodio na utakmice zvezde

a onda naglo umukne

kao da je glavom i brkom

deda ušetao kroz vrata

 

vratiće se govorila je baba

nije mrtav

ima drugu ženu i djecu u argentini

rekla joj žena što gleda u pasulj

mora se vratiti

čak i psi povremeno

dobiju kost-dvije

a mi poslije 25 godina ni toliko

 

avgust devedes pete

dedu bole leđa

muka mu je od rata

sakrij se vlado poginućeš

neće mene

vide da me boli

avgust devedes pete

deda ne zna kako ću se zvati

niti da više po kućama

ne mobilišu vojnike

već brojke koje bi im baš fino legle

u masovnu grobnicu na papir

oktobar devedes pete

mama zamišlja želju

dok gasne 26 svjećica

u sjeni njenog stomaka

ali svadbarski su meci

bogovima rođendana izrešetali uši

sad joj mogu dati samo još krvi

maj devedes šeste

prvi put na markovdan

baba po kući

ne traži stolicu viška

 

kad su svu djecu djedovi

ljuljali na koljenu

ja sam imala nevidljivog dedu

bilo je to nekako kul

jer je deda mogao meni da sjedi u krilu

i traži igračke za svetog nikolu

kad su drugu djecu djedovi

vodili na sladoled

ja sam svog za ručicu vodila u školu

da nauči da čita i piše

ali brinuo se on o meni

bio je u mojoj pesnici kad sam se branila

od dječaka ljutitih i viših za glavu

bio je moj plišani zec

kad mi niko od drugara nije došao na rođendan

bio je stranac koji me uhvatio za kosu

kad sam se davila u rijeci

moj heroj deda prkosni snažni

jednom rukom se drži za bolna krsta

drugom pridržava glavu

da ne spadne s ramena

juri brzinom svjetlosti

kao vin dizel u filmu s bebom

da me zaštiti

od zalutalih metaka mina u polju

od zastava i telećih glava

raznih kukavica koji bi da me vode

gdje sami ne smiju

 

e moj deda

opet si se zajebao u računu

sve ove godine si strijepio od pogrešnih stvari

dvaput zaključavao bravu za slučaj da se vrate

sinovi ljudi koji su te odveli

kao da meni išta mogu metak geler grom

nosim tvoje ime

ali ja sam perlić deda

a mi perlići ginemo samo od metka

ako je prvo bačena rukavica

ili nas pokupi kamion

dok se na neosvijetljenom bajsu

vraćamo iz kurvanja

nisi me sačuvao deda

ja sam pravoj opasnosti išla na noge

penjala se preko balkona

ulazila kroz prozor dok svi spavaju

nisi me spasio deda

poludjela sam

srce mi je bolesno

deda daj doleti

na svom nebeskom traktoru

i reci da izgubiti glavu

nije baš neki smak svijeta

 

(Izbor iz zbirke Isus među dojkama, Lom, Beograd, 2020.)

O autorici: 

Vladana Perlić (Banja Luka, 1995) diplomirana je profesorica francuskog jezika i književnosti, pjesnikinja i spisateljica. Objavila je dvije zbirke poezije: „Kucanje na vrata kule“ (Zaprokul, 2020) i „Isus među dojkama“ (LOM, 2020). Dobitnica je brojnih nagrada, od kojih su najznačajnije „Novica Tadić“ (2020), „Ratkovićeve večeri poezije“ (2020) i „Mak Dizdar“ (2018. i 2020). Poezija joj je prevođena na francuski, njemački, engleski, mađarski, poljski i hindi.