Vijesti / Kultura

NJIHOVE PJESME, NJIHOVI SNOVI

LJILJANA VUGLAČ & DARKO FODER Oni su kolege i - pjesnici. Osvojili su brojne nagrade i već pripremaju nešto novo

LJILJANA VUGLAČ & DARKO FODER Oni su kolege i - pjesnici. Osvojili su brojne nagrade i već pripremaju nešto novo
Privatna arhiva

Ovaj kreativni duo iz Ivanca bilježi uspjeh za uspjehom. Evo njihove priče...

Dugi niz godina Ljiljana Vuglač i Darko Foder kolege su u redakciji popularnog radija Megaton. Ona je glavna urednica i voditeljica programa, on voditelj marketinga. No osim sklonosti prema radu u medijima, njih dvoje povezuje još jedna strast - ljubav prema pjesništvu.

Počeci u školskim danima

Pjesnički putevi Ljiljane i Darka razvijali su se, drugačije od onoga što bismo možda očekivali, zasebno, a počeli su kod njih oboje još u školskim danima. No, kao što to često u životu biva, nakon mladenačkih pjesničkih pokušaja životni put odveo je nekim drugim smjerovima. Ipak, ta ljubav prema lirskom izrazu nije sasvim nestala, samo kao da je čekala neki novi povoljan trenutak. 

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

- Sjećam se da sam čitala svoje prve pjesme cimericama na faksu, to mi je bilo super jer su one reagirale kao 'ok, ništa ne razumijemo'. Pjesme koje sam napisala uvijek je imao priliku čuti ili pročitati najuži krug prijatelja. Dugo nisam mislila da bi bilo važno objavljivati zbirke ili javljati se na natječaje, jer pišeš za svoj gušt, jer je tebi to ugodno i ispunjavajuće. I onda dođeš tako u četrdesete, više nisi mlad i nor, klinci su veći, pa razmišljaš da bi bilo zgodno to ostaviti u nekakvo nasljeđe, čisto da se zna da si i ti pisao, da si ukoričio neko vrijeme u zbirku - prisjeća se Ljiljana kako je nekada razmišljala o pjesništvu i usporedila s time kako to izgleda danas.

Prva nagrada u Ivancu

Dosta toga se, dakle, promijenilo u njezinom viđenju vlastite pjesničke vidljivosti, a kad su se dogodile promjene, došle su i nagrade. Nedavno je tako u Ivancu na kajkavskom književnom natječaju 'Draga domača rieč' po treći puta osvojila prvu nagradu. Pobjednička pjesma nosi naziv 'Na afingeru senje se ziblju'. 

- Volim birati motive koji nisu toliko često prisutni, ne bazirati se na klijeti, vinu i goricama... Ako govorimo o kajkavskom stvaralaštvu. Zanimaju me dublje životne teme, ljubav mi je vječita inspiracija, nekako se uvijek vraćam na ljubav, bilo prema partneru, sinu, nekome tko odlazi, bratu, biljkama, životinjama - priča Ljiljana.

Trenuci inspiracije

A pjesme obično nastaju, kaže, u trenutku inspiracije.

- Recimo, pjesma 'Mušmule je okitio snijeg' nastala je na Staru godinu... Muž je obavio telefonski poziv, čuli smo jednu ne baš lijepu vijest i nekako me to potaknulo na to da napišem svojevrsni oproštaj muškarca od žene, koje sam poznavala. I ta pjesma, kako je tada napisana, bez dorađivanja, pozvana je na natječaj u Mariju Bistricu, na Recital 'Željka Boc' - iznosi Ljiljana jedan detalj o procesu stvaranja.

Ljiljana je nakon mladenačkih dana imala jednu stvaralačku stanku od desetak godina i jednako tako je i Darko nakon srednjoškolskih dana prestao pisati. A onda se, s godinama, nešto u njemu prelomilo.

- Moja motivacija za ponovno pisanje pojavila se nakon nastupa moje kćeri na recitalu 'Draga domača rieč'. Njezina pjesma je tada prošla u školskom izboru i kada sam na recitalu, prije osam godina, čuo zavičajni govor u pjesmama, u meni se vratila inspiracija - prisjeća se.

Zavičajni govor

I onda ga je krenulo. 

- Ja najviše pišem baš na tom zavičajnom ivanečkom govoru. Tad, na tom recitalu, sam sebi dao sam zadatak da Ivancu vratim sve te godine koje sam propustio, da mu vratim pisanjem na ivanečkom govoru - tumači Darko, ali dodaje da piše i na standardu. Jednako tako, sklon je poeziji u prozi, ali i rimovanoj lirskoj poeziji. 

Okušao se i u haikuu, tiskao je zbirku koja nosi naziv 'Cvjetovi sreće / Ruaže sreče'. Izašla je ove godine, prvi puta ljetos predstavljena javnosti. Prva promocija bila je u Ivancu, drugi puta su Darko i Ljiljana zajedno predstavljali svoje zbirke u atriju Županijske palače u Varaždinu. On 'Ruaže sreče', ona 'Mušmule je okitio snijeg'.

Koncept Darkove zbirke takav je da su usporedno objavljene pjesme u haiku formi na kajkavskom i na standardu. Zbirka je također ilustrirana crtežima cvijeća, autorica je njegova kći Laura Foder, dok je Sven Bjelan autor kaligrafije. 

Posebnost 'ivonjskog'

Kad govori o jeziku kojim piše, Darko naglašava da to nije bilo kakav kajkavski, već - 'ivonjski'.

- Specifičnost 'ivonjskog' govora je u tome da je prilično arhaičan, dosta težak, poput bednjanskog. Jednako kao i bednjanski, ima 20 diftonga. To su ti samoglasnici, dvoglasnici, čak troglasnici. To je interesantno, onaj tko ne živi u Ivancu teško može precizno to izgovoriti - objašnjava. 

Zaboravljene riječi

Izgovor su Darko i Ljiljana očigledno pokupili odrastanjem, jednako tako i vokabular. No njegov opseg i dalje se širi.

- Uvijek kad nešto čujem, zapišem. Prisjećam se i određenih riječi iz prošlosti, kako su govorili naši stari. Ponekad koristim neku zaboravljenu riječ, koja danas više nije toliko česta. Kad je netko iz nekog drugog kraja izvuče van, onda se prisjetim: 'Viš, to smo i mi tak govorili'. 

Uranjanje u haiku

Ljiljana nam je već objasnila odakle crpi inspiraciju i kojim tamama i motivima je sklona. Zanimalo nas je kako to izgleda kod Darka.

- Motivi dolaze spontano, neki se traže u promišljanju, u samim događajima oko mene. Pogotovo je to za haiku jako bitno, jer to je drugačija vrsta poezije, riječ je o najkraćoj formi na svijetu. Pjesnik uranja u samu pjesmu i u tom sažetom obliku, koji mora biti dosta discipliniran, treba sebe izuzeti iz samog haikua, ne sebe stavljati na prvo mjesto, nego pronaći motiv koji je bitan. Sitne stvari postaju velike, a velike postaju sitne - objašnjava suštinu haikua. 

Što se tiče cjelokupnosti njegove pozicije, kaže da je tematika raznovrsna.

- Od ljubavne, socijalne... Politika, običaji, tradicija, zavičaj... Čega god se sjetim - nabraja.

'Zviraj riječi'

Prvu zbirku Darko je tiskao 2015. godine. Zvala se 'Zviraj rieči'. U njoj se nalazi 50 pjesama isključivo na 'ivonjskom'. S druge strane, Ljiljana je dugo čekala. Prvu zbirku, spomenutu 'Mušmule je okitio snijeg' objavila je ove godine. 

- Prijateljica Slađana Benkus mnogo hrabrila i poticala, Darko isto tako, govorio mi je 'pa kaj čekaš' - prisjeća se. Ipak, odlučila se na taj korak. Zbirka sadrži pjesme samo na standardu, iako Ljiljana piše i na kajkavskom. 

Drugačiji kajkavski

- Kajkavsku poeziju pišem jer mi je ona prva, s njom sam krenula. I moja se u značajnoj mjeri razlikuje od Darkove jer ja nisam rođena Ivančanka. Živim ovdje 21 godinu, ali ja sam voćanski, maruševečki i ivanečki mišung. Moj govor je mnogo mekši, i svakodnevniji je, možda čak i malo urbaniziran naspram Darkovog. Njegov je baš 'ivonjski', kako treba, moj je priučeni - objašnjava Ljiljana razliku.

Ono što je zanimljivo je da oboje znaju dobro interpretirati svoje pjesme. Jer to baš nije lako, a doznajemo i da nije uobičajeno među pjesnicima.

- Ja sam recitirala i ranije, bila sam nekoliko puta na državnim učeničkim smotrama, tako da mi to nije problem. Ali, da, događa se da pjesnik zna napisati pjesmu, ali teško je interpretira. Vrlo malo pjesnika zna govoriti svoje stihove - Ljiljanino je iskustvo. 

Žica za interpretaciju

Darko je žicu za interpretaciju, kaže, dobio tijekom osnovne škole.

- Tada sam bio u dramskoj grupi. To je dosta bitno kod samog izražavanja. Glumci su dobri u interpretaciji, jer to i je neka vrsta glume, morate se uživjeti, morate tu emociju prenijeti slušatelju. To je najbitnije, kad ga se dotakne intepretacijom, onda to znači da je napravljen dobar posao - priča Darko.

Dva 'Zlatna kaja'

Neke od nagrada koje je dobila Ljiljana je već izdvojila. Darko pak kaže da dugo nije vodio tu evidenciju, no da je nagrada bilo podosta. Posebno draga mu je ona iz Ludbrega.

-  Posebno sam dirnut time da sam u Ludbregu na recitalu 'Božo Hlastec' u četiri godine postojanja recitala dva puta osvojio nagradu 'Zlatni kaj' sa svojim pjesmama - otkriva.

Međusobna podrška

Pjesnička događanja izuzetno su bitna za scenu, slažu se oboje. Važno je, kažu, biti prisutan i pružiti podršku. 

- Nemaju svi hrabrosti izaći pred ljude i pročitati svoje stihove. Ali neminovno je podržavati istomišljenike. Istovremeno, mnogo toga naučiš, usmjere te, kažu ti koju kritiku i na taj način rasteš, postaješ bolji pjesnik - priča Ljiljana. 

Koliko ulaže zajednica?

Osim podrške između pjesnika, sasvim sigurno je nužna i podrška lokalne zajednice.

- Neki imaju veliku podršku lokalne zajednice i lakše objavljuju. Neki pak nemaju toliko podrške za tisak i tamo stvaralaštvo stagnira - kaže Darko.

Ljiljana se nadovezuje da su neke sredine osjetljivije za pitanje kulture. 

- Dobar primjer su Krapinsko-zagorska županija i Grad Ludbreg. I Breznički Hum. Oni iznimno mnogo ulažu u očuvanje baštine i kulturu općenito. To se na kraju vidi i po broju objavljenih knjiga.

Kolovrat riječi

Ljiljana i Darko i sami su organizatori jednog pjesničkog druženja. Zove se Kolovrat riječi i održava se jednom godišnje u Ivancu.

- Sada je bila peta godina, održava se tijekom ljeta. Odaziva se tridesetak pjesnika, a druženje je zamišljeno tako da šećemo od točke do točke, goste upoznajemo s ivanečkim lokalitetima, poviješću i znamenitostima. Pritom čitamo poeziju. Na taj način se družimo i prenosimo emocije - opisuje Darko. 

Ljiljana dodaje da to, dakle, nije klasičan 'statični' susret pjesnika.

- Malo zezancije, malo priče, malo povijesne crtice... Gostima je to jako interesantno i redovito se vraćaju. Dolaze nam ljudi iz Međimurja, Zagreba, Vrbovca, Zaprešića, Ludbrega... I to su pjesnici koji iza sebe imaju niz objavljenih zbirki i niz nagrada.

Planovi za budućnost

Iza Darka su dvije zbirke, iza Ljiljane jedna, a oboje također imaju brojne nagrade. Što i kako dalje, kakvi su planovi?

- Ja već imam u pripremi zbirku pjesama na kajkavskom. Ne znam još kako će joj biti naziv. Pjesme su to koje su nastajale od 2012. do danas, riječ je o izboru od 60-ak pjesama. Radit ću na zbirci sad kad dođu hladniji dani, trebala bi izaći na proljeće iduće godine. 

I Darko je spreman za novu zbirku.

- Materijala već ima za dvije zbirke. Bit će kroz godinu, dvije nova zbirka na kajkavskom. A u razradi je i jedan plan za sljedeću godinu. To nije moje autorsko djelo, budući da je riječ o tradicionalnoj basni iz ovoga kraja, kojoj ćemo putem slikovnice pokušati udahnuti novi život. Nisam vidio da je dosad igdje bila zapisana. Zove se 'Betežni zdravoga nosi'. Ilustratorica je jedna učenica iz prvog razreda gimnazije. Zasad ćemo samo toliko otkriti...

Najnovije

Reci što misliš!

Najgledaniji video