Mladi Varaždinac u petak će otvoriti samostalnu izložbu u Zlatom ajngelu pa je ovo bila sjajna prilika da s njim porazgovaramo o strip sceni, filmovima, školstvu, slikarstvu, izdavaštvu...
Varaždinca Mihaela Bađuna prije
četiri godine imali smo prilike upoznati kao sjajnog sportaša i crtača, tada
još kao novopečenog studenta na Akademiji likovnih umjetnosti u
Zagrebu.
U međuvremenu, završio je svoje akademsko školovanje, učitelj je
likovne kulture na jednoj osnovnoj školi, a prošle godine u
programu ‘Podrum ponedjeljkom’ održao je prvu samostalnu izložbu
‘Glave‘.
‘Glave’ su sada već daleka prošlost, a u petak, 11. veljače
2022., u varaždinskoj galeriji Zlati ajngel otvorit će
jedinstvenu izložbu ‘Abadon‘. Što je ‘Abadon’,
koliko je nastajao i hoćemo li ga ikada uzeti u ruke, saznali smo
od Bađuna koji se nalazi usred priprema za izložbu.
‘Abadon’ je naziv tvoje druge samostalne izložbe u
Varaždinu, a prije nekoliko tjedana, upoznala te i zagrebačka
publika. Kakvi su dojmovi sa zagrebačke premijere?
Izložba se održala u Galeriji ‘Crta’. Bio je to prvi izlazak
‘Abadona’ pred javnost. Odaziv je bio dosta dobar, dobro
popraćeno od strane Akademije, poznanika i ljudi koji vole strip.
U Varaždinu ćemo se nadovezati na zagrebačku izložbu, jedino u
širem opsegu i sve će biti detaljnije i konkretnije
prikazano.
Tvoj kolega i suradnik Denis Vedak je idejni kreator
i autor scenarija, a poznate se još od srednje škole.
Projekt ‘Abadon’ počeo je prije pet godina – odlučili ste se
na žanrovski, utvrđeni okvir – to je priča kriminalističkog
karaktera – zašto i koji su utjecaji?
Kada smo 2017. godine počeli s ‘Abadonom’, mi smo prvo na pameti
imali scenarij, a ne strip. Denis je idejni kreator i došao je s
tom idejom. Okušali smo se u pisanju filmskog scenarija po
pravilima struke. Možda je to krenulo iz nekog gušta. Usporedno
sa studiranjem, pisali smo scenarij dvije godine. Nakon napisanog
teksta, palo mi je na pamet da bi, kako nismo filmaši ni
dramaturzi, bilo dobro ‘stripizirati’ tu priču.
Strip/scenarij je nastajao kroz fakultetsko obrazovanje –
koje su bile glavne odrednice kojima ste se vodili – prvenstveno
mislim na situaciju da je u jednom trenutku scenarij postao ideja
za strip, znajući da ste se vodili utjecajem filmova kao što
su ‘Privedite osumnjičene’ i ‘Sedam’.
Osim tih kultnih filmova, volimo taj žanr. Ima dosta
kriminalističkih, ali malo njih drže vodu. Zato je zanimljivo
pratiti neke slične natruhe u skandinavskoj književnosti ili
južnokorejskoj kinematografiji koja ima crtu bizarnosti, kao što
postoji i ta nesvakidašnjost kod Davida Lyncha.
Likovi tamo nisu nužno serijske ubojice, ali donose mistiku
i bizarnost što je nama upalo u oko. Bitno nam je da likovi
nisu crno-bijeli, da postoji slojevitost kod likova, da sve
što je napisano ima smisla te da priča nema rupa. Mi smo prvo
krenuli od likova, a zatim ušli u priču.
O ljubavi prema stripu i kako je do toga došlo pričali
smo i prije četiri godine pa smo doznali da ti je strip kao
medij blizak od osnovne škole, a kasnije si ga samostalno
nadograđivao, a usko uz to je išao i tvoj talent za crtanje. Je
li stil/kadrovi u Abadonu nešto što bih nazvao izvorno svojim ili
je mješavina stilova nekih umjetnika poput von Kaufmanna ili
Halea?
Strip se generalno crta, što znači da se koriste crtačke tehnike.
Olovka, tuš, marker ili danas digitalno tablet. Moj likovni jezik
je slikarski. Koristim uljane boje, tempere, akril – to sam sve
koristio u ‘Abadonu’. Nit vodilja bili su mi baš spomenuti
umjetnici koji su vrhunac slikarstva na svjetskoj sceni. Oni u
svom radu uvijek imaju narativnu komponentu. Njihove slike
pričaju, ali isključivo vizualno. ‘Abadon’ je strip-album koji
priča i slikom i tekstom. Trudim se da crtež uvijek nosi priču, a
tekst je lišen opisa. Sve što želim reći, napravim to crtežom,
kroz velike kadrove.
Koliko je Abadon kompleksan za čitatelja? Govori se, u
ovom slučaju, o stripu za odrasle?
Priča je mračna, eksplicitna. Nismo išli na nekakvu cenzuru ili
PG rating. Išli smo do kraja. Istovremeno, probali smo da ne
odemo isključivo u taj ‘mrak’, već da ponudimo životne, emotivne
trenutke u kojima se razvija ta radnja i nudi dobro poznata i
bliska svakodnevica. Uz dozu sitnih životnih radosti.
Radnja u ‘Abadonu’ smještena u domaće
podneblje. Koliko je kod tebe bilo nemoguće izbjeći da je to
podsvjesni prikaz hrvatske stvarnosti, odnosno da postoji
distinkcija između npr. Zagreba i ostalih gradova?
Vremenski okvir je neka sadašnjost i bliža budućnost. Mjesto je
nedefinirano. Sigurno se vuku utjecaji iz okoline. Istovremeno se
može prepoznati i amerikanizacija što je po uzoru na filmove koji
su neminovno utjecali na nastanak scenarija. Prošlost jednog
od likova smještena je u veći grad te on zatim dolazi u manju
sredinu. Nije veliki naglasak stavljen na to, ali ako se promatra
i čita između redaka, vidljiv je taj odnos između razvijenijih i
manje razvijenijih sredina.
Kada će i hoće li ‘Abadon’ ugledati svjetlo dana i za
čitatelje?
To je bio jedan od glavnih strahova – kako ćemo mi prezentirati
nekome ono što smo napravili. Mnogim smo ljudima iz struke
dali u ruke svoje djelo i stvorila se određena doza interesa.
Sada imamo kontakte, a veliki vjetar u leđa bio nam je i natječaj
Ministarstva kulture, koji se odnosi na književno stvaralaštvo,
te smo dobili poticaje. To je potencijalnim izdavačima zanimljivo
jer smo mi djelomično isplaćeni za svoj rad, što njima
smanjuje troškove. Izdavača sada imamo, ali čekamo i druge
ponude. ALU je zainteresiran da podrži projekt i nema
razloga da ne izađe dok se to sve ne dovrši. Stvorila se dobra
priča i atmosfera oko ‘Abadona’ te vjerujem u izlazak početkom
2023. godine.
Strip scena u Hrvata nije brojna, ali ljubitelja i
strastvenih sakupljača i čitatelja ima.
Ima i u Varaždinu, radi se o pojedincima, ali sve je više-manje
koncentrirano na Zagreb. Strip scena u Varaždinu je možda bila
bolja kad su se stripovi objavljivali u novinama, raznim
časopisima, dok je danas sve više vezano uz svojevrsne
ilustracije.
Većina strip knjižara je u Zagrebu, izložbe stripova,
retrospektive, strip festival također se održava u Zagrebu – sve
to privlači ljude. Tamo se okupljaju izdavači, autori i
interesenti koji sve mogu dogovoriti na jednom mjestu. To je
jednostavno tako. Ali zato postoji taj forum, točnije web
stranica Stripovi.com gdje ljudi iz cijele zemlje prate izdavače,
pišu recenzije, a stranica služi i za predstavljanje novih
izdanja, kao što sam napravio s Abadonom, kako bi proširio
glas.
U hrvatskim knjižnicama postoji i puno dječjeg stripa, a pohvalio
bih i fundus varaždinske Gradske knjižnice ‘Metel Ožegović’ jer
zaista imaju sjajan izbor stripova, od starijih do recentnih
izdanja izloženih svima.
Radiš u osnovnoj školi kao učitelj likovne kulture. Što
bi se moglo ili što već i sam poduzimaš na satovima kako
bi strip približio djeci?
Strip je moguće uvesti kroz likovnu kulturu. Kroz nastavne
programe i planove, pogotovo danas iako reforma nije provedena
kako spada, omogućava se korištenje popularne kulture koja je
djeci bliža. Sam nastavni plan predviđa korištenje filma i stripa
u nastavi. To su primjeri kako i sam radim, uvod u umjetnička
razdoblja i granice epoha nisu toliko strogi i po meni se
danas u filmu mogu vidjeti utjecaji, na primjer renesanse,
preko kadrova, zlatnog reza i slično.
Kod djece se tako stvara dublje razumijevanje i njeguje se
kultura pogleda, bilo kritičkog, bilo zabavnog, a ujedno određuje
čemu posvetiti pažnju, a čemu ne.
Kao najava izložbe u Varaždinu – Denis i ti predstavit
ćete prošireni sastav izložbe i ono što se događalo iza
kulise.
Idemo sa sedam novih, finalnih strip tabli u odnosu na ranije.
Bit će tu više skica, popratnog sadržaja, a prostor Zlatog
ajngela omogućuje da bude ekspozivan u odnosu na prije. Željeli
smo da se prikaže više sadržaja, a opet da se ne otkrije
cjelovita priča stripa. Tu želimo biti još tajnoviti.
