Varaždinski umjetnik svoj ciklus 'Vrijeme oseke' slikao je godinu i pol i još nije gotov.
Popularna zagrebačka ljetna Scena Amadeo u suradnji s
Hrvatskim prirodoslovnim muzejom u svojoj 23. sezoni nastavlja i
sa serijom izložbi posvećenih prerano preminuloj članici
programskog odbora scene, slikarici i grafičarki Izabeli
Šimunović, kojima se predstavljaju likovni umjetnici čija su
djela inspirirana prirodoslovnom tematikom.
Ove godine izbor je pao na akademskog slikara
Domagoja Roginu, Varaždinca koji se 7.
srpnja u Galeriji Šira u Preradovićevoj ulici 13 predstavio
izložbom slika “Vrijeme oseke”.
– Dojmovi su nakon prvih nekoliko dana dobri s obzirom na to da
je na dan otvorenja padala kiša. Unatoč svemu, došlo je dosta
prijatelja, poznanika i ljubitelja umjetnosti koji su podigli
atmosferu. Hvala svima koji su izdvojili vrijeme da dođu na
otvorenje – kazao nam je Domagoj i pojasnio kako naziv “Vrijeme
oseke” najbolje obuhvaća i opisuje ono što je prikazano na
slikama, ono što je osjećao kad ih je slikao, ali i preslik
trenutne situacije u svijetu. Pandemijsko, oskudno doba u kojem
se još uvijek snalazimo. Na svojim slikama, osim morskih pejzaža,
prikazuje i krajolike koji morskog psa povezuju samo simbolom
(trokut) s njegovim prirodnim habitatom.
– Taj motiv trokuta ili piramide se ponavlja na gotovo svim
slikama. Na planinskim vrhovima, šatoru, rupi u tlu, vidljiv je i
na glavama morskih pasa. Pejzaži, bez obzira na to iz kojeg su
kraja: planinski, šumski ili morski, uvijek simboliziraju
slobodu, surovost, divljinu, istinu. Nešto čemu težim kad slikam
– kazao je.
Na pitanje odakle njegova ljubav prema slikarstvu odgovara kako
on u srednjoj školi uopće nije crtao.
– Crtanje i slikanje oduvijek mi je išlo dosta dobro, ali
trenutak u kojem sam shvatio da ću se ozbiljno baviti slikarstvom
dogodio se na trećoj godini studija – pojasnio je.
Inspiraciju pronalazi unutar sebe, odnosno prati kako reagira na
okruženje, a dodatnu inspiraciju pronalazi u glazbi, filmovima,
knjigama. Kao i svi, u svom procesu slikanja se često muči.
– Zapnem u procesu, nisam zadovoljan i tražim rješenje. Pravo,
dobro rješenje ne možeš isforsirati. Treba sliku pustiti jedno
vrijeme, razmišljati o njoj, promatrati ju i onda kada stvari
budu jasnije krenuti u finalizaciju – kazao je.
Proces počinje odabirom motiva i skiciranjem istog u sketchbook
kako bih isprobao različite varijante motiva, kompozicije i sl.
– Kada sam zadovoljan skicom, krećem na platno, oslanjam se na
slikarski proces i na opcije koje slika nudi. Volim slikati
slobodno, istraživati, preslikavati, čekati na odgovore,
iznenađenja i onda dovršavati sliku. To je najbolji dio svakom
slikaru – kazao nam je. Svoj ciklus “Vrijeme oseke” slikao je
godinu i pol i još nije gotov, kaže.