Varaždinski umjetnik svoj ciklus 'Vrijeme oseke' slikao je godinu i pol i još nije gotov.

Popularna zagrebačka ljetna Scena Amadeo u suradnji s Hrvatskim prirodoslovnim muzejom u svojoj 23. sezoni nastavlja i sa serijom izložbi posvećenih prerano preminuloj članici programskog odbora scene, slikarici i grafičarki Izabeli Šimunović, kojima se predstavljaju likovni umjetnici čija su djela inspirirana prirodoslovnom tematikom.

Ove godine izbor je pao na akademskog slikara Domagoja Roginu, Varaždinca koji se 7. srpnja u Galeriji Šira u Preradovićevoj ulici 13 predstavio izložbom slika "Vrijeme oseke".

– Dojmovi su nakon prvih nekoliko dana dobri s obzirom na to da je na dan otvorenja padala kiša. Unatoč svemu, došlo je dosta prijatelja, poznanika i ljubitelja umjetnosti koji su podigli atmosferu. Hvala svima koji su izdvojili vrijeme da dođu na otvorenje – kazao nam je Domagoj i pojasnio kako naziv "Vrijeme oseke" najbolje obuhvaća i opisuje ono što je prikazano na slikama, ono što je osjećao kad ih je slikao, ali i preslik trenutne situacije u svijetu. Pandemijsko, oskudno doba u kojem se još uvijek snalazimo. Na svojim slikama, osim morskih pejzaža, prikazuje i krajolike koji morskog psa povezuju samo simbolom (trokut) s njegovim prirodnim habitatom.

– Taj motiv trokuta ili piramide se ponavlja na gotovo svim slikama. Na planinskim vrhovima, šatoru, rupi u tlu, vidljiv je i na glavama morskih pasa. Pejzaži, bez obzira na to iz kojeg su kraja: planinski, šumski ili morski, uvijek simboliziraju slobodu, surovost, divljinu, istinu. Nešto čemu težim kad slikam – kazao je.

Na pitanje odakle njegova ljubav prema slikarstvu odgovara kako on u srednjoj školi uopće nije crtao.

– Crtanje i slikanje oduvijek mi je išlo dosta dobro, ali trenutak u kojem sam shvatio da ću se ozbiljno baviti slikarstvom dogodio se na trećoj godini studija – pojasnio je.

Inspiraciju pronalazi unutar sebe, odnosno prati kako reagira na okruženje, a dodatnu inspiraciju pronalazi u glazbi, filmovima, knjigama. Kao i svi, u svom procesu slikanja se često muči.

– Zapnem u procesu, nisam zadovoljan i tražim rješenje. Pravo, dobro rješenje ne možeš isforsirati. Treba sliku pustiti jedno vrijeme, razmišljati o njoj, promatrati ju i onda kada stvari budu jasnije krenuti u finalizaciju – kazao je.

Proces počinje odabirom motiva i skiciranjem istog u sketchbook kako bih isprobao različite varijante motiva, kompozicije i sl.

– Kada sam zadovoljan skicom, krećem na platno, oslanjam se na slikarski proces i na opcije koje slika nudi. Volim slikati slobodno, istraživati, preslikavati, čekati na odgovore, iznenađenja i onda dovršavati sliku. To je najbolji dio svakom slikaru – kazao nam je. Svoj ciklus "Vrijeme oseke" slikao je godinu i pol i još nije gotov, kaže.