Nakon što netko magistrira glumu i lutkarstvo na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, čini se da će svoj životni put nastaviti striktno u kazališnim vodama ili barem stati i odlučiti što i kako dalje.
Varaždinka Hana Kunić odlučila je napraviti svoju posebnu životnu epizodu na ulicama istočne Amerike, a nakon što se vratila, posvetila se objavljivanju svoje prve zbirke poezije i ulozi u predstavi ‘Malograđani’ HNK Varaždin, čija će premijera biti početkom lipnja.
Performans, kazališna scena, spisateljsko razdoblje te dani u inozemstvu, teme su koje objedinjuje kulturni predznak, a dio su mlade glumice i spisateljice Hane Kunić.
Baviti se kazalištem znači baviti se sobom
– Interes za scenu, kreiranje i izražavanje nikada zapravo nije ni počeo, on je uvijek bio dio mene. Moji roditelji su ljudi otvorenog uma i slobodnog duha, a odgajanje u tom stilu donijelo je trening mojoj mašti i kreativnosti na razne načine. Ples, glazbena škola, literarna i dramska grupa, svemu tome bio je zajednički nazivnik gluma – govori nam Hana.
U svemu tome uživa ‘kao prase u blatu’, a na preporuku poznatih varaždinskih lutkara i glumaca, braće Eldan, odlazi na studij u Osijek gdje je kasnije bila i demonstratorica iz lutkarstva.
– Tamo sam dobila novu obitelj. Privilegija je studirati na fakultetu na kojem radiš na sebi, osvješćuješ svoje nedostatke i vrline. Učiš da u kazalištu drugi ovise o tebi pa moraš znati biti timski igrač i kontrolirati ego. Učiš biti boljim ‘ja’, a time i boljim glumcem, lutkarom, a jednog dana i umjetnikom. To je proces koji ne završava s Akademijom. Baviti se kazalištem znači neprestano baviti se sobom, a to je ljepota ovog posla.
Performansi u SAD-u
Tijekom studija završila je i na jednosemestarskoj ‘posudbi’ u rumunjskom Cluju na tamošnjem studiju teatra i televizije. Avanturistička priroda, znatiželja i glad prema novih svjetovima odveo ju je na nešto suvremeniji fakultet koji se više bavi avangardom, nego klasičnim kazalištem, i u toj se vrsti kazališta pronašla. Ipak, posebna epizoda proučavanja ljudi i svijeta dogodila se u Sjedinjenim Američkim Državama.
– Zajedno s prijateljem glumcem iz Rumunjske bavila sam se uličnim performansom u Bostonu, Washingtonu, Philadelphiji i New Yorku. Nisam očekivala da se na ulici može toliko zaraditi, ali ono što me oduševilo više od zarade bile su reakcije ljudi. Amerikanci su po prirodi puno pristupačniji i otvoreniji od nas, tako da je sve bilo puno zaigranije i toplije nego što sam očekivala – objašnjava nam Kunić.
Uskoro izdaje zbirku poezije
Iako ulica nosi posebnu priču, u tome se na kraju ne vidi. Doza sigurnosti i komocije koje joj pruža kazalište ipak joj je draža.
– HNK Varaždin poznajem još od malih nogu, ali prva ‘prava’ predstava bila je ‘Miševi i mačke naglavačke’. Nakon toga, zaredale su se predstave s umjetničkim organizacijama i suradnje Akademije s kazalištima, od kojih je još uvijek aktualna suradnja s Kazalištem Virovitica u predstavi ‘2:14’ u režiji Roberta Raponje za koju smo dobili i nagradu na festivalu ASSITEJ za glumačko ostvarenje ansambla.
Posebno je istaknuto područje spisateljskog rada koje joj služi kao ispušni ventil. Njezinu poeziju prvo je prepoznala profesorica Prve gimnazije Tatjana Ruža, a tekstovi su stigli do Ernesta Fišera, urednika izdavačke kuće Matica Hrvatska Varaždin.
– Promocija će biti u rujnu i veselim joj se kao malo dijete, posebno zbog toga što to neće biti klasična promocija. S vrlo talentiranim i prekrasnim ljudima, prijateljima glazbenicima i ‘kazalištarcima’ radim na glazbeno-poetskoj predstavi kojom ću predstaviti zbirku. Skupila se ekipa mladih ljudi koje izuzetno cijenim i koji u sebi nose ogromnu karizmu, profesionalnost i dubinu – govori nam Hana te nastavlja:
– Spojili smo se i s vizualnim umjetnicima, a svi su redom Varaždinci. Kao grad imamo velik broj talentiranih mladih ljudi velikog potencijala, posebno na području umjetnosti. Bilo bi odlično kada bismo mogli dobiti veći prostor za koncerte, predstave, izložbe, performanse. Sigurna sam da bi tako nastalo još više suradnje između ljudi srodnih područja.
Objedinjenost svjetske kulture
Hanini utjecaji nalaze se na svim kontinentima. Radi li se o području glume s Meryl Streep, glazbe i filozofije Boba Marleyja, iskrenosti Charlesa Bukowskog, dramskog čarobnjaka Antona Pavloviča Čehova, češkog pisca Milana Kundere, Jima Morrisona, Mike Antića, Janis Joplin pa sve do začetnika Hare Krišna pokreta Srila Prabhupada. Pop kultura je tako odigrala jak utjecaj na razvoj mlade glumice i spisateljice, ali oni istinski utjecaji su ipak oni dodirljiviji.
– Glumica Vesna Stilinović čiju sam dramsku grupu pohađala, a ona je utjelovljena umjetnost i moj uzor, dok je Ljiljana Bogojević od početaka utjecala u moj odnos s kazalištem kao prva učiteljica glume. Niz ‘normalnih’ ljudi iz svakodnevnog života kao što su moji roditelji, sestra, bake i prijatelji, vječna su inspiracija.
Na kraju svega, gdje je Varaždin u tome svemu?
– Varaždin ima dušu, i u usporedbi s prosječnim hrvatskim mentalitetom, bliže smo europskom načinu razmišljanja po pitanju intelekta i kulture. Ljude s velikim potencijalom kakve ovaj grad ima treba njegovati i razvijati. Što se tiče moje veze s Varaždinom, trenutno smo u vezi koja nije loša. Ali domoljublje mi je stran pojam, i jako mi je teško biti dugo na istom mjestu, tako da doista ne znam koliko će ta naša veza potrajati – zaključuje Hana Kunić.
