Ove je godine Matija Benić završio školovanje u Prvoj gimnaziji Varaždin, a proteklih je dana, u petak 22. rujna, na istome mjestu imao premijeru svog prvog srednjemetražnog filma, pod nazivom ‘Na obalama Stiksa’.
Film je nastao na temeljima kratke priče također bivšeg učenika Prve gimnazije, Filipa Rutića.
Kako je uopće došlo do toga…
Matija je, kaže, već u osnovnoj školi počeo pokazivati interes prema filmu. Volio je crtati, pisati priče, a film ga je privukao jer je tako mogao ujediniti priču, sliku i glazbu.
– Prijatelj je imao malu kamericu i prvi uradak koji smo snimili bio je kratki filmić o nogometu. Gledano s odmakom, to mi se sada čini užasno glupo, ali tako sam počeo – prisjeća se.
Već tada je odlučio čime se želi baviti, a kaže kako je zbog svoje nestrpljivosti mislio da već nakon osnovne škole može pristupiti prijemnom ispitu režije. Ipak, čekao ga je malo duži put do toga, no u svakom slučaju prožet novim učenjima, izazovima i uspjesima.
Upisavši Gimnaziju, Matija se malo ozbiljnije posvetio filmu.
– Priključio sam se FotoFilm grupi, koja je tada više bila usredotočena na fotografiju, no postupno smo se počeli usmjeravati prema filmu i raditi zanimljive stvari.
Započeo je s kratkometražnim filmovima ‘Vrijeme’, ‘Pogled u prazno’ i ‘Samo ljubav’.
Samokritično ih ocjenjuje neuspješnima, no, kako kaže, na njima je radio ‘potrebne pogreške’.
– Filmovi za koje mogu reći da su bili uspješni su ‘Slobodno zapalim’ i ‘Stilske vježbe’. Oni su prikazani i na Four river film festivalu u Karlovcu, Smotri hrvatskog školskog filma u Sinju te Dubrovnik film festivalu. Prošle sam godine za film ‘Antikorupcijski atom’ dobio i nagradu za najbolji antikorupcijski film na Four river film festivalu te time dobio priliku otputovati na Plural+ film festival u New York.
Na obalama Stiksa
Nakon nekolicine kratkometražnih filmova, Matija je odlučio snimiti dugometražni film.
– Ja sam napisao jednu scenu, a nakon toga me kratka priča Filipa Rutića inspirirala za nastavak. Pitao sam ga smijem li iskoristiti njegovu priču ‘Zalazak sunca na obalama Stiksa’ za film. On se složio i tako je sve počelo – prisjeća se Matija.
Kaže kako je već imao dio svoje ‘uhodane ekipe’, prijatelje iz Gimnazije koji su također sudjelovali u Filmskoj radionici i u Theatronu, a to su Jura Ruža, koji je glumio u svim Matijinim filmovima, i Dorotea Neuberg, članica dramske družine Theatron.
Vida Žagar, učenica Elektrostrojarske škole, također je dio Matijine ekipe, u ulozi snimateljice.
Sjeo sam s Filipom i Jurom i iznio sam okvirni plan. Jura mi je predložio svoje kolege iz Kazališnog studija mladih u HNK, Karla Bernika i Julijana Martinčevića, i nakon toga sam imao kompletnu postavu.
Radnja prati četiri protagonista u njihovom odrastanju – Ivana (Jura Ruža), Martina (Karlo Bernik), Lorenu (Dorotea Neuberg) i Davida (Julijan Martinčević).
Ivana zarobljava mržnja prema autističnoj sestri, zbog koje ga školski kolege ismijavaju. Martin zbog svog iskrivljenog pogleda na religiju radi na knjizi koja objedinjuje njegov stil života, vjeru i hedonizam. Obojica su zaljubljeni u Lorenu, koja pati od posljedica loših životnih odluka, a ona je zaljubljena u Davida, čiji je naizgled savršen život sve samo ne takav.
Film su, kaže, počeli snimati u lipnju prošle godine, no tek je ove godine u rujnu doživio premijeru.
– Da, bio je to dugotrajan proces od nešto više od godinu dana, ali isplatilo se. Jako sam emotivno vezan uz taj film. Naravno, vidim mjesta za napredak i neke stvari koje sam mogao bolje odraditi, no ipak sam zadovoljan krajnjim rezultatom. Nisam očekivao da će doći toliko ljudi – kaže Matija.
Publika je, kaže, odlično reagirala i gromoglasan pljesak na kraju značio mu je jako puno.
– U procesu rada jako su mi pomogli mladi redatelji, Dražen Krešić i Julia Klier, koji su vodili Filmsku radionicu, profesor Vladimir Mikac, moja djevojka Kaja Pavlinić i ostali prijatelji i statisti koji su ‘uskakali’ i podržavali naš rad.
Matija je ove godine upisao studij psihologije u Zagrebu, a u ostvarenju njegovih dugogodišnjih snova i ambicija, a to je ipak upis na studij režije, želimo mu puno sreće.
