Inspirirana stvarnim događajem o jednom neobičnom prijateljstvu, ova lutkarska predstava budi najdublje i najstvarnije emocije.
Joao, starac s otoka kraj Rio de Janeira, na stijenama je pronašao malenog pingvina prekrivenog naftom, očistio ga i nahranio. Dao mu je ime Dindim.
Nakon što ga je pustio natrag u more, nije ni slutio da će se pingvin vratiti. Dindim svake godine pliva 8.000 kilometara kako bi se vratio čovjeku koji ga je spasio.
Tako glasi istinita priča, a priča Gllugl teatra zvuči otprilike ovako: ‘kao najtopliji, najmekši i najutješniji zagrljaj!’
Redateljica Tamara Kučinović i glumci Nikša Eldan, Goran Guksić, Sara Ipša ovom su predstavom definirali pojam iskrenosti.
Do najsitnijeg detalja isplanirana kreativna scenografija, za koju je zaslužan Petar Nevžala i lutke, u izradi Ivane Živković i Sheron Pimpi – Steiner, u kombinaciji s tekstom i minimalnim pokretima istovremeno izazivaju smijeh i ‘osjećaj slatkoće’.
Što je ‘osjećaj slatkoće’ možda je najbolje dočarao Nikša Eldan, koji je glasom i pokretima oživio simpatičnog starca iz kojeg isijava dobrota.
Čisteći svoje veslo, jednog sunčanog popodneva, starac Joao pronalazi pingvina zapetljanog u mrežu. Uvjerljivo glasanje pingvina oponaša Sara Ipša koristeći instrument kazoo.
‘On je u užasnom stanju’
Kako bi najbolje pomogao malenom pingvinu, starac poziva veterinara (Goran Guksić).
Njegovi učestali panični pozivi, kao dokaz brige prema nemoćnoj životinjici, s jedne su strane duhoviti, a s druge izrazito dirljivi.
Nakon što se konačno uspije smiriti, starac odlazi na spavanje. Drugo se jutro pingvin Dindim u potpunosti oporavio.
Ovdje tek počinje jedno veliko prijateljstvo, koje se uz svu težinu, ne može srušiti. Nesebična ljubav i zahvalnost bili su dovoljno čvrsti temelji.
Ljepota vezivanja i težina puštanja
Joao i Dindim ubrzo postaju nerazdvojni. Zajedno jedu, spavaju, plivaju, love ribe. Njihova povezanost postaje sve veća i jača.
Privrženost starca vidljiva je u svakom njegovom pokretu, riječi i postupku prema malenom Dindimu. Ništa ga više ne može odvojiti od njegovog novog prijatelja.
Ništa osim prirode. U ovom su trenutku u predstavi emocije toliko snažne da se čini kako bi i lutka zaplakala.
Jednom je netko rekao: ‘Ako nekoga voliš, pusti ga da ode’ i upravo se u toj situaciji pronašao Joao.
Kako ne bi rastužio svog novog prijatelja, Joao smišlja način kako će odlazak učiniti što bezbolnijim.
Ova predstava otkriva odgovor na jedno važno pitanje u životu: ‘Kako pustiti?’
‘Ja sam u užasnom stanju’
U drvenom čamčiću, uz sjetu, koju dodatno naglašava glazba Marka Hraščanca i glas priprovjedača (Zvonko Zečević) plove starac Joao i pingvin Dindim na piknik … na rastanak.
Joao ostavlja svog prijatelja 8.000 kilometara daleko, a kako bi spriječio težinu odlaska, okreće se i vesla i vesla i vesla i brzo vesla.
Gorak trenutak prihvaćanja i predivan osjećaj beskrajne sreće očituju se na samom kraju.
A evo i odgovora na prethodno pitanje: ‘Pustiti nije lako, no kad pustimo ono što najviše želimo zadržati, to će uvijek pronaći način da nam se vrati!’
Uz teške i spore korake prema kući, tamo ga je dočekao njegov najbolji prijatelj pingvin Dindim, koji je zajedno sa svojim starcem, u jednom zagrljaju ispričao ovu dirljivu priču o nježnosti.
