Postoje ljudi koji film ne gledaju kroz 3D naočale, kojima film nije u rangu ‘zabave’ jednakovrijedne kao šoping, pa da nakon ‘peglanja’ odu na dva sata kreštanja i većinom izlaze prazniji nego su ušli.
Što će nam kino u gradu? Nažalost, radi se o neznanju. O miješanju nekih u ono što ne razumiju.
Stvari su zapravo (ili bi trebale biti) jasne. Jedno je komercijalno, privatno, drugo je javno, kulturno.
No većini ljudi kultura jednako odijelo i pokazati se na premijeri ili otvaranju izložbe. A takvima je film amerikanizirana verzija blockbustera koji se mora puštati dovoljno glasno da se ne čuje kako publika žvače kokice ili srče koka kolu.
Naravno, treba biti za svakoga nešto, ali kad tad će doći do toga da će država spašavati privatne lance kina kao što sada razmišlja da li spasiti privatne lance trgovina. Kamo će nas to dovesti?
Sva sreća pa neće toliko puno radnih mjesta biti upitno, jer zbog smanjenja troškova svime se upravlja s centralnog mjesta i sve je u potpunosti digitalizirano.
Film je puno mlađi od kazališta. Ali isto tako kao što postoje privatne kazališne družine koje opstoje od ukusa publike, tako postoje i privatna kina koja opstoje od ukusa publike.
To ne znači da javna kazališta treba zatvoriti. Ali to ne znači ni da javno treba ovisiti samo o javnom novcu.
Pretočimo to u konkretno i vjerojatno (nekima) sablažnjivo: najveći broj ljudi je prosječan. Manji broj ljudi je onaj s intelektualnim poteškoćama, a isto tako manji broj ljudi je onaj s većim intelektualnim potrebama. Zašto mislimo samo na dvije od tri skupine?
Nažalost, profit (koji komercijalna kina i tako ostvaruju svime, samo ne filmom) je uvijek u prvom planu. Nisam protiv trgovačkih centara koji imaju u sebe ugrađena kina, ali sam protiv toga da ljudi koji ne razumiju to određuju kao ‘zadovoljavanje kulturne ponude grada’.
Što je sljedeće? Ukidanje kazališta jer imamo ‘arene’? Ukidanje muzeja jer imamo zidove u trgovačkim lancima?
Javno ne smije biti gonjeno istim predznacima kao privatno, a sve mi se više čini da nestaje razlika između javnog i privatnog, društvenog i tržišnog.
Svaka čast ‘brojkama’, ali što je sa ‘slovima’? Svaka čast informatizaciji, ali što je s ljudima? Svaka čast ekonomiji, ali što je s kulturom?
