Kada je lani, krajem lipnja 2015. godine, skupina glazbenika okupljena pod nazivom nuSynergetic Orchestra u napuštenoj Varteksovoj proizvodnoj hali izvela koncert pod nazivom nuArs Session No. 0., većina među onima koji su imali priliku prisustvovati tome događaju još su dugo u danima koji su uslijedili bili pod popriličnim dojmom.
Pod dojmom ne samo onog što su čuli, nego i vidjeli i osjetili na bilo koji od načina na koji čovjek stječe iskustvo. ‘Silent party’ koncept toga događanja – koncert na kojem publika dobiva slušalice putem kojih prati svirku – bio je istovremeno i svojevrsna revolucija i inovacija u ovim našim lokalnim okvirima.
Stoga su čak i oni koji možda ne rezoniraju sa žanrom glazbe koju je te večeri izveo nuSynergetic Orchestra, uz vrsnog jazz gitarista Elvisa Stanića kao gosta, također bili impresionirani.
Sada, više od godinu dana kasnije, nuSynergetic Orchestra najavio je novi koncert. Ulaznice za dvije svirke, 2. i 3. studenoga u varaždinskoj sinagogi, u prodaji su već neko vrijeme putem sustava Entrio (https://www.entrio.hr/event/nuars-session-no1-nusynergetic-orchestra-3593), a većina mjesta već je prodana.
Što nas drugačije očekuje ove godine porazgovarali smo s dijelom kreativne jezgre koja stoji u pozadini ove priče koja okuplja cijeli niz umjetnika i kreativaca raznih usmjerenja. Oni su Marin Kereša, Nevena Kereša i Martina Friščić i predstavljaju tek dio onih koji sudjeluju u ovome projektu, ali, kao što je to i normalno za tako velike pothvate, oni nuArs Session No.1., žive od 0 do 24.
Bitno je naglasiti da nuSynergetic, kako smo saznali tijekom razgovora, nije samo glazbeni projekt.
– Osnova svega bio je sastav Groove On, od njega je sve krenulo. Toj jezgri kasnije se pridružio cijeli niz drugih glazbenika, a s njima i arhitekti, scenografi, fotografi, video producenti… Dakle, jedan multidisciplinaran tim koji je rezultirao tim lanjskim nultim sessionom, kako smo ga nazvali, jer je bio na neki način proba za ono što nam je bila želja raditi u budućnosti – opisuje same početke Marin Kereša, producent, ‘glava i rep’ cijeloga projekta.
Koncept o kojem je ovdje riječ daleko je širi od orkestra, kojem je pak na čelu vrsni akademski glazbenik Marko Prepelić.
Mnogo je tu pojmova koji kao prefiks imaju ‘nu’, objašnjava nam Marin. To je već spomenuti nuSynergetic Orchestra – eksperimentalni orkestar, kolektiv glazbenika koji uvažava glazbenu tradiciju, povezujući je s elektronikom, eksperimentalnošću i konceptualnom inovativnošću.
Zatim je tu i udruga pod nazivom nuSynergetic, kao i neformalna građanska inicijativa istog imena usmjerena na područje kulture.
A kao ‘krov’ svega tu je nuArs – istovremeno i vizija o zajedničkom djelovanju i suradnji ljudi koji potaknuti glazbom ili nekom drugom umjetnošću djeluju na podizanje kvalitete života svoje lokalne zajednice, ali i tvrtka koja je omogućila provedbu svega dosad napravljenog.
No, iako je riječ o tvrtki, ovdje nije riječ o djelovanju usmjerenom prema stvaranju profita, već prije o nečemu što je usmjereno prema društvenom poduzetništvu u području kulture.
Ove godine koncert iz Varteksove hale seli u sinagogu. Bio je to nemali problem koji je trebalo riješiti, jer je cijeli koncept scenografije rađen za prostor u Varteksu.
– Prostor sinagoge posve je drugačijeg oblika, tako da sve postojeće skice ovdje ne možemo primijeniti. Razmještaj publike i izvođača biti će više u obliku potkove, a ne kružno, kao što je lani bio slučaj. Ali koncept po kojem su glazbenici povezani s publikom ostaje – pokazuje nam nacrte Nevena Kereša, studentica arhitekture, istovremeno zadužena i za scenografiju, zajedno s ostatkom tima koji se bavi tim dijelom posla.
– U cijelom projektu sudjeluje veliki broj ljudi. Lani je na sessionu bilo više od 20 glazbenika, a njima treba pridodati sve one koji su radili na scenografiji, rasvjeti, video produkciji, fotografiji, marketingu… – prisjeća se Marin Kereša.
Zanimljivo je da se cijeli taj tim sastoji od članova koji su i generacijski i prema stupnju obrazovanja različiti – ima ih, zajedno rame uz rame, od srednjoškolaca do visokoškolovanih glazbenika.
– Evo samo jedan primjer. Petar Prepelić lani je svirao trombon. On je profesor, a s njim su svirali njegovi učenici – ilustrirala je tu heterogenost jednim detaljom Martina Friščić, koja će i ove godine s Nevenom Stipčićem na nastupu odraditi vokalne dijelove.
Otkrila je Martina i da će se ove godine više od polovica repertoara sastojati od novih materijala, dok će dio biti onaj koji smo čuli lani. Dio novih materijala snimljen je na zatvorenom mini sessionu prije nekoliko mjeseci.
– Tada smo snimili tri stvari, od toga dvije instrumentalne i jednu vokalnu – ‘My Instabilities’, za koju smo snimili i video. Autor glazbe je Rene Coner, a ja sam autorica stihova. Druga stvar je ‘Bird’ Marka Prepelića. Treća pjesma nije naša autorska, nego je riječ o stvari ‘The Man With the Movie Camera’ od Cinematic Orchestra – priča Martina Friščić.
Doznali smo još neke detalje vezane uz sam koncept koncerta u sinagogi.
– Koncert smo podijelili u tri različite glazbene cjeline, a plan je da vizuali prate te promjene, tako da bismo trebali dobiti tri različite atmosfere – otkrila je Martina Friščić. Koje su to tri cjeline? E, za to će biti potrebno doći na koncert.
– Stilski se nigdje nećemo vezati, nastojimo, na neki način, ‘razbiti’ stil. Želimo iskoristiti najbolje dijelove klasične glazbene i moderne produkcije, da se zanemari ta stilska barijera. Tako je i s grafičkim dizajnom, gdje ‘šaramo’ između klasičnog i određenog eksperimentalnog pristupa – objašnjava dio ideje Marin Kereša.
Teško je pobrojati sva imena koja sudjeluju u projektu, jer uvijek će netko biti izostavljen. No pokušajmo… Dio njih već smo spomenuli. Za ‘udaranje’ bit će zaduženi Neven Mehun, Abel Kovačević, Marinko Marcijuš i Vedran Vujec, bas dionice svirat će Petar Prepelić i Aleksandar Vešić. Puhačka sekcija bit će otprilike isti kao lani: Petra Horvat, Danijel Đunđuš, Gordan Perši, Mario Jagec… Oliver Potočnik ovoga puta ne svira, ali sudjeluje u grafičkom dizajnu.
I to nije sve. Veliki dio posla u video produkciji odradio je Damir Chytil, koji ima i svojevrsnu mentorsku ulogu u tome djelu.
Pred nuArsom i nuSynergeticom su, doznajemo, ambiciozni planovi. Kratkoročni, srednjoročni, dugoročni. Cilj je usmjeriti se na edukaciju, formiranje kulturnog inkubatora, na suradnju s raznim institucijama, a ljude koji sudjeluju o ovim sessionima jednoga dana povezati s još nekim kulturnim nišama pa realizirati ni manje ni više nego – mjuzikl!
Mnogo je kreativne energije u cijeloj ovoj priči, sve pršti od ideja. Ali oko te priče kreću se osobe koje te ideje znaju kanalizirati i prizemljiti. Vjerojatno drugačije ni ne može biti kad iza svega stoji vizija nazvana nuArs.
– ‘Ars’ je latinska riječ za umjetnost, a ‘nu’ je prefiks koji se koristi za nešto novo i suvremeno. I to manje kao stil, više kao pristup – pojasnio je, za kraj, bit priče Marin Kereša.
