Varaždinka Tena Antonija Torjanac ove je godine u Rijeci završila preddiplomski studij ‘Gluma i mediji’, koji je osmislio i pokrenuo glumac, redatelj i pisac prof. Rade Šerbedžija. Tena je odmalena povezana s kazališnim svijetom, budući da potječe iz obitelji profesionalno vezane uz kazalište; ona je kći redatelja Dubravka Torjanca i dramaturginje Vesne Kosec Torjanac.
>> Varaždinci kod Šerbedžije i Udovički: ‘Naučili smo puno o glumi, ali i životu’
Završetak svog preddiplomskog studija glume zaokružila je predstavom ‘Instrukcija’ Eugenea Ionesca, koju je napravila zajedno sa svojim kolegom Lovrom Ivankovićem. Predstava je premijerno izvedena u svibnju u podrumu Filodrammatice u Rijeci, a ovog su vikenda – u petak, 16. rujna i u subotu 17. rujna – predstavu odigrali deseti put, i to u Teatru &TD u Zagrebu.
– Još na prvoj godini Lovro i ja smo shvatili da nas teatar apsurda jako interesira i dobili smo priliku da to i napravimo. Naravno, čim su nam rekli da imamo svu slobodu u odabiru teksta i kolega s kojima ćemo raditi, odmah smo se Lovro i ja našli i znali smo da ćemo raditi ‘Instrukciju’ – rekla nam je Tena Antonija.
Budući da je Ionescov tekst sam po sebi apsurdan, Tena Antonija i Lovro sami su trebali osmisliti kako će taj apsurd što više približiti publici. Tena nam je objasnila kako su odlučili tekst prevesti na kazališni jezik, a da on bude zanimljiv i shvatljiv. Između ostalog, poigrali su se tijelom, dinamikom, ritmom, itd.
– Tek nakon godinu dana, nakon što je sve bilo gotovo, vratili smo se na tekst i shvatili da smo mi zapravo sami napravili sve ono što piše u didaskalijama. Sve to smo Lovro i ja prebacili u neki svoj zajednički jezik.
Sam prostor vrlo je zatvoren i zakrčen scenografijom, a atmosfera je klaustrofobična i pomalo jeziva. Čuje se svaki glas, vidi i najmanji pokret te se osjeti miris tek kuhane juhe. Cijeli taj ugođaj zapravo naglašava realnost isprepletenu apsurdom.
– Neke su stvari proizašle iz improvizacija, a neke još uvijek improviziramo, na primjer kraj – taj završni čin ubojstva te samu scenografiju, koja je ovisna o prostoru, svaki put ju isponova radimo i prilagođavamo. Također, svaka je izvedba do sada imala i drugačiji kraj – istaknula je Tena Antonija.
Lovro je utjelovio profesora, naizgled simpatičnog ali provokativnog starca koji drži lekcije naivnoj i, mnogi bi se složili, priglupoj učenici (Tena Antonija) kako bi obranila potpuni doktorat. Cijela je situacija zapravo vrlo realna, no ispričana je, prije svega, kroz apsurdan tekst i radnje koje su zajedničkim snagama napravili Tena i Lovro.
– To nije gotova predstava, ona se iz izvedbe u izvedbu mijenja i raste. Lik učenice pokušala sam modificirati i približiti sebi. Na početku mi je bilo iznimno teško i jako sam se dugo borila s tim, jer su mi mentori stalno govorili da je ona glupa. Ja mislim da ona nije glupa, već da je više u nekom svom svijetu. Rekla bih da je autistična – kaže Tena Antonija.
Učenica koja je došla na instrukcije jer želi obraniti doktorat ne zna najjednostavnije stvari poput zbrajanja i oduzimanja, no upućena je u sasvim nerealne umnoške brojeva i apstraktne pojmove.
Tena nam je, između ostalog, dočarala kako je njen lik učenice zapravo slika današnjice. Lovro kaže da je odmalena ljubitelj apsurda, no kako ga je oduvijek pogrešno percepirao.
Stoga nam je ovom prilikom objasnio kako on gleda na teatar apsurda kojim se imao prilike baviti u svojoj završnoj diplomskoj predstavi.
Oduvijek sam mislio da je apsurd nešto drugačije, s puno šokantnih scenografskih elemanata, da se sve treba nadograđivati i pojačavati kako bi nešto izgledalo apsurdno, ali zapravo to uopće nije apsurd. Apsurdno je zapravo ono životno i realno, tako da bih ja rekao da je ovo jedna apsurdno realna priča – zaključio je Lovro.
Kaže da su u početku bili zbunjeni te da su otišli u krivom smjeru, no spasila ih je mentorica Nataša Antulov, koja im je pomogla režijskim smjernicama, dok im je glumački pomagao Rade Šerbedžija te im je ujedno dao savjete za sam kraj predstave, koji je vrlo ekstreman.
Tena Antonija i Lovro u svojim se likovima, sada već kroz deset izvedbi, vrlo dobro osjećaju, što se jako dobro vidi na sceni.
Iako ima 25 godina, Lovro je savršeno ‘skinuo’ geste i mimike bolesnog i poremećenog starca, dok je na samom kraju u potpunosti vidljiva pomalo zastrašujuća transformacija. Tena je, pak, kroz neki svoj unutarnji instinkt prikazala naivnu i nadobudnu mladu učenicu te uvjerljivo odigrala autoritet profesora – tijelom, mimikom, glasom i pristupom.
‘Instrukciju’ su igrali i u Zadru, a u planu imaju gostovati i u Požegi te u Novom Sadu, no Tena nam je otkrila još jednu zanimljivu stvar.
– S obzirom na to da se u Varaždinu otvorio Centar za mlade, uskoro ćemo i tamo odigrati predstavu. Čak smo u dogovoru da se naša diplomska predstava stavi u repertoar.
>> Centar za mlade počeo s radom: Želimo oživjeti aktivnosti za mlade u Varaždinu!
Ovo nije ispit, već smo napravili pravu predstavu i mislim da je to super prilika da glumci koji su tek završili akademiju pokažu svoj rad – dodala je Tena Antonija.
Kaže i kako im je sljedeći korak odmaknuti se od akademije, odnosno potpisati ugovor s nekom umjetničkom organizacijom, poput Gllugla, ili nekim nezavisnim kazalištem, tako da se, između ostalog, mogu prijavljivati na festivale.
>> Braća Eldan: ‘Kroz Gllugl teatar njegujemo lutkarstvo kojeg u Varaždinu nema’
