Predstava ‘Kvadratura kruga’ nastala je u suradnji između HNK u Varaždinu i varaždinske Umjetničke organizacije Gllugl, a premijerno je izvedena u utorak, 6. rujna, na Sceni Zvonimir Rogoz.
Tekst i režija nastali su zajedničkim radom glumaca koji igraju u predstavi, a to su: Zvonko Zečević, Katarina Arbanas te Filip i Nikša Eldan, ujedno iosnivači Glugll teatra.
Obiteljski ‘zidovi’
Jedan mali ugodan prostor kojeg okružuju kuhinjski elementi, stol iznad kojeg svijetli starinska kuhinjska žarulja te stalak za sušenje rublja samo su djelić prisne i intimne atmosfere koja vlada na sceni. Takav je ugođaj stvoren odmah na početku, jer već samim ulaskom publike počinje scena u kojoj otac i sin za stolom igraju šah. Osim toga, raspored sjedenja publike, koja okružuje scenu i glumce, još dodatno pojačava taj osjećaj bliskosti i intime.
Glumci su utjelovili likove četveročlane obitelji koja kroz svakodnevne razgovore i rutinu izbjegava i prešućuje obiteljsku melankoliju. Kroz težinu situacija u kojima se svatko od njih u jednom periodu nalazi, počinju se nazirati istinski odnosi među članovima obitelji.
Radnja u početku teče ležerno i opušteno. Svojom prirodnošću i spontanošću glumci publiku uvode u priču koja iz scene u scenu postaje napetija i dramatičnija. Unatoč zamršenim odnosima, vidljiva je prikrivena briga i ljubav koju dijele jedni prema drugima, samo što im zaslijepljenost vlastitim problemima ne dozvoljava da to i sami vide.
‘Živjeti za njih’
Šutnju koja je prožela mali stan oca (Zvonko Zečević) i njegova dva sina Marka (Filip Eldan) i Maka (Nikša Eldan), prekida povratak njihove starije sestre Jane (Katarina Arbanas) u Zagreb sa studija u Osijeku. Sestra ruši sve zidove i barijere koje su imali jedni pred drugima. Iza tih zidova nalazi se brdo emocija i neispričanih priča.
Otac je nakon smrti svoje supruge potisnuo tugu i nastavio rutinu, baveći se svojim poslom – vožnjom taksija. Jedina mu je relaksacija pisanje poezije, koju skriva od svoje djece da im ne bi pokazao svoje istinske osjećaje i ljubav.
Stariji sin, Marko, unatoč svojoj drskosti i provokacijama zapravo nastoji biti dobar sin i brat, dok je mlađi sin, srednjoškolac Mak, izgubljen te ni sam ne zna kako bi se nosio sa svojim životnim problemima.
Povratkom Jane sve ono što je uvijek bilo ‘pometeno pod tepih’ dolazi na vidjelo. U pokušaju da počiste svoj ‘životni nered’, ona nesvjesno rješava njihovu, kako sam naslov kaže, ‘kvadraturu kruga’ odnosno nerješive probleme.
Uokvireni krug skučenosti
Osim dirljive i teške priče koju su kroz improvizacije smislili sami, glumci su svoj glumački i režijski posao odradili odlično. Njihova prirodnost na sceni još više naglašuje i podcrtava tu bliskost i povezanost s publikom koju su htjeli postići. Osim toga, zanimljiv je kontrast među karakterima, a likovi zajedno sa svojim unutarnjim i vanjskim sukobima izrazito leže glumcima.
Scenografija, za koju je zaslužna Dina Zebec, savršeno uokviruje, odnosno zaokružuje skučenost prostora u kojem obitelji više ništa drugo ne preostaje osim da se zbliže.
Dizajner zvuka, Petar Eldan, sjajno je ukomponirao zvuk koji u ključnim trenucima naglašava stvoreni ugođaj. Za kostimografiju je zaslužan Mladen Grof Jerneić, a umjetnička im je suradnica Tamara Kučinović.
Unutar začaranog kruga iz kojeg se često čini da nema izlaza, upravo iz svoje bespomoćnosti i prikrivenog jada proizlazi rješenje. Možda samo kroz bliskost koja zaista ne pretjeruje i ne guši pojedinca na površinu ispliva prava iskrenost, povezanost i nesebična ljubav. Divna poruka, još divnije realizirana.
