Iako ime podsjeća na Google, Gllugl nema veze s popularnim tehnološkim divom. Potpuno suprotno, riječ je o jednoj maloj umjetničkoj organizaciji iz Varaždina osnovanoj krajem prošle godine koja se odlučila baviti produkcijom dramskih i lutkarskih predstava te organizacijom i promocijom glazbenih sadržaja. Ime Gllugl tako je nastalo od riječi koje same za sebe govore čime se bave – gluma, lutkarstvo, glazba, piše Ziher.hr.
Iako nemaju ni godinu dana, o Glluglu se može puno toga ispričati, počevši s uvodnim riječima osnivača i umjetničkog voditelja organizacije Filipa Eldana.
– Gllugl je organizacija koja objedinjuje tri umjetničke grane – glumu, lutkarstvo i glazbu. Osnivači smo Nikša, Petar [Eldan] i ja. Suosnivači su Katarina Arbanas i Tamara Kučinović. Posebno nam je drago da smo otvorili organizaciju koja njeguje i lutkarski teatar za kojeg smatramo da ga u Varaždinu gotovo i nema, ne samo dječji, u planu je lutkarstvo i za odrasle. Velika nam je želja da taj lutkarski teatar pokrenemo i stavimo na višu razinu.
Nikša je Filipov brat blizanac, a oboje su nedavno diplomirali glumu i lutkarstvo na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, zbog čega je odmah jasnije zašto je lutkarstvo za njih toliko važno. Isti je studij završila i Arbanas, dok je redateljica Kučinović viša asistentica na UAOS. Svoju prvu službenu kazališnu sezonu započinju 6. rujna premijerom predstave ‘Kvadratura kruga’ na podrumskoj sceni Zvonimir Rogoz Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu. Riječ je o autorskom projektu braće Eldan, Katarine Arbanas i Zvonka Zečevića koji problematizira društvo u kojem živimo kroz intimnu obiteljsku dramu jedne suvremene hrvatske obitelji. Praizvedba predstave bila je povod za razgovor s Filipom, Nikšom, Katarinom i Petrom.
– ‘Kvadratura kruga’ je kolektivni autorski projekt u potpunosti, od režije i teksta do glazbe. Radili smo kroz improvizacije tako dugo dok nismo stvorili cijeli tekst i radnju. U radu smo promijenili uvriježene načine kreiranja dramskih situacija. Odlučili smo da lica stvaraju situaciju i radnju, a ne obrnuto. Probe su funkcionirale kao mali kazališni laboratorij u smislu da smo kroz improvizacije dolazili do rješenja, od dramaturških preko režijskih do glumačkih. Uzeli smo si vremena da istinski istražimo tu temu – pojasnili su zajedničkim snagama Nikša i Katarina.
Koprodukcija s HNK u Varaždinu
Radnja predstave zbiva se od zime do ljeta 2016. godine u kuhinji jedne prosječne zagrebačke obitelji u kojoj Ivan Milas i njegovih troje djece žive svoju svakodnevicu, boreći se istovremeno s dubokim traumama i ranama koje su u prošlosti razdvojile obitelj. Izraz kvadratura kruga predstavlja, u metafizičkom smislu, nerješiv problem u životu, ono što ne ostavlja nadu za čovjeka. Na predstavi su radili i scenografkinja Dina Zebec te kostimograf Mladen Grof Jerneić, dok je Petar Eldan dizajner zvuka. Predstava je nastala u koprodukciji s varaždinskim HNK koje je pružilo tehničku podršku i prostor te termine za probe, premijeru i neke reprizne izvedbe. Svi su već prije surađivali s varaždinskim kazalištem, dok je Zečević tamo stalni član glumačkog ansambla.
– Snimali smo svaku probu i sve improvizacije pa nam je kamera bila oko izvana. Jedan slavni ruski redatelj rekao je sjajnu definiciju toga tko je redatelj i što je njegov posao – privilegirana publika. Onaj gledatelj koji je na svim probama i koji gleda očima publike te onda govori kako bi to publika trebala vidjeti. Zašto to govorim? Zato što je nama u ovom procesu kamera bila taj redatelj. Tamara Kučinović pomogla nam je kao umjetnički suradnik. Gledajući snimke pokušavali smo korigirati greške i nedostatke. Tu situaciju s trećim okom nismo imali kada smo radili ‘Uspavanku za Bellu’ što je bio problem jer nismo mogli sagledati cjelinu dok ona nije postojala – objašnjava Filip.
‘Kvadratura kruga’ doduše nije lutkarska predstava, no nije ni njihova prva predstava. Tijekom zime igrali su dvije dječje lutkarske predstave u maloj koncertnoj dvorani Glazbene škole u Varaždinu. Pritom se na podršci zahvaljuju ravnatelju škole Davoru Matačiću.
– ‘Velika božićna pustolovina male lokomotive’ predstava je koju smo poluformalno napravili na Akademiji i onda smo je prenamijenili te smo je preko božićnih praznika igrali u Glazbenoj školi. Tada smo još bili poluoformljeni, zato nam je ‘Uspavanka za Bellu’ bila prva službena predstava – ističe Filip i nastavlja – S ‘Uspavankom’ mislimo da smo napravili predstavu koja je zanimljiva i djeci i roditeljima. Djeci je Tito pas, no starije generacije imaju i druge asocijacije. Priča je namijenjena djeci, no postoje neke šale za mame, tate, djedove i bake, da se i oni zabave dok svoje mališane vode u kazalište.
Sami svoji majstori
‘Uspavanka za Bellu’ nastala je prema tekstu Katarine Arbanas, a zajedno su je režirali i igrali Filip, Nikša i Katarina. Riječ je o predstavi smještenoj u pseći svijet, a progovara o važnosti prijateljstva i ljubavi. Osim što režiraju, glume i animiraju lutke, samostalno se bave i drugim područjima kazališnog rada koji često ostaju skriveni iza kulisa. Tako je Petar kućni skladatelj koji za sve predstave radi autorsku glazbu, dok je Filip majstor rasvjete. U rad se čak uključila i njihova mlađa sestra Inka koja je izradila dizajn plakata za predstave ‘Duga’ i ‘Uspavanka za Bellu’.
– Scenografiju ‘Uspavanke’ radili smo Filip i ja. Zapravo smo paravan izradili već prije, za ‘Malu božićnu lokomotivu’, a sada ga koristimo za više predstava. Važno je reći da su lutkarske predstave kakve mi radimo zahvalne zbog toga što je sam paravan scena. U lutkarstvu je već to dovoljno. Predstave kakve smo dosad radili lako se prilagođavaju raznim mjestima poput škola i vrtića. ‘Malu božićnu lokomotivu’ igrali smo u varaždinskoj 2. osnovnoj školi. Dramske predstave radit ćemo tako da iskoristimo prostor koji ćemo dobiti, ako to već neće biti koprodukcije kao što je ‘Kvadratura kruga’ za koju je Rogoz idealan prostor – napominje Nikša, dok nas je Katarina uputila u proces izrade lutka.
– Kreacija lutaka je likovno-umjetnička ideja. Tehnologija je izrada te ideje kako bi lutke bile animabilne, prilagođene glumcima i situaciji. U ‘Uspavanki za Bellu’ situacija je specifična jer je samo troje glumaca, a 11 lutaka. One su morale funkcionirati tako da jedan čovjek u svakom trenutku može voditi jednu ili dvije lutke, a budući da su u pitanju psi, oni imaju četiri noge, to može biti malo nezgodno. Morali smo iznaći način kako da te lutke funkcioniraju dok ih drži samo jedan čovjek. To je bio najveći tehnološki zahvat u ovoj predstavi i uspjeli smo tome na neki način doskočiti.
Mlada generacija stručnjaka za lutkarstvo
Umjetnička akademija u Osijeku jedina je visokoškolska obrazovna institucija u regiji koja nudi studij lutkarstva, najbliža je u Bratislavi u Slovačkoj. Kao mladi školovani lutkari imaju puno toga za reći o trenutnom stanju profesije unutar hrvatske kazališne scene. U budućnosti bi se i sami bavili režijom lutkarskih predstava van Gllugl-ovih okvira. Katarina Arbanas je prošle godine s redateljem Hrvojem Seršićem radila na predstavi ‘Bajka o divu Mrazu’ u Gradskom kazalištu lutaka u Splitu, za koju je Petar radio glazbu.
– Tek su nedavno izašle prve generacije školovanih lutkara s osječke akademije. Glumci i lutkari u zagrebačkom, splitskom ili riječkom kazalištu lutaka uglavnom su entuzijasti ili glumci koji su tamo upali na angažman, a to je najgora varijanta, da se tim poslom bave ljudi koji to ne vole raditi. Ni mnogi redatelji nisu bili u situaciji da rade sa školovanim lutkarima kao što smo mi sada jer je ipak drugačije raditi s glumcima bez lutkarskog obrazovanja – objašnjava Nikša, na što se nadovezao Filip:
– Ljudi koji završe lutkarsku akademiju imaju i određeni senzibilitet za režiju lutkarskih predstava zato što se uči kompletni proces, od tehnike animacije preko lutkarske dramaturgije do lutkarske režije. Cijeli proces usmjeren je k tome da ti možeš iskreirati svoj vlastiti proizvod od početka do kraja, to je i završni ispit na preddiplomskom studiju. Mislim da mi koji smo tamo studirali imamo kompetencije da sami režiramo svoje lutkarske predstave. Ako se gleda kroz povijest, lutkari su često sami izrađivali lutke, režirali predstave te ih igrali po trgovima i pjacama. U tom smislu mi smo tradicionalni lutkari, tako je napravljena i ‘Uspavanka’, od dramaturgije do vizualnog identiteta predstave, iako su u njoj isprepleteni i drugi mediji kao što su sjene koje moraju biti jako precizne. Generalno su lutke stolne, izuzev sjena koje su siluete i lika djevojčice Gretice koja je hibrid ginjola i stolne lutke.
Prva sezona u varaždinskom Centru za mlade
Ova mala kazališno-glazbena družina ovog je ljeta preuzela upravljanje varaždinskim Centrom za mlade. Otvorenje je najavljeno za petak, 13. rujna, s izvedbom predstave ‘Pekel na zemli’, projekcijom filma ‘Jan putuje’ Katarine Arbanas te jazz koncertom Trija Petra Eldana. ‘Pekel na zemli’, prema tekstu Varaždinca Denisa Peričića nagrađenog 2. nagradom Marin Držić 1998. godine, bio je završni rad braće Eldan iz lutkarstva na preddiplomskom studiju, a predstava je zanimljiva zbog toga što nema nijedne lutke, nego je napravljena uz animaciju dijelova tijela, upotrebu sjena i silueta te elemente fizičkog teatra. Ovaj program potvrđuje i skraćenicu njihova naziva.
– Sve mora biti ravnopravno – gluma, lutkarstvo i glazba. Naša ideja je da stvaramo bogati kulturni program za koji se nadamo da će zaživjeti. Ne želimo nikome biti konkurencija, već želimo pokrenuti jednu nezavisnu scenu. Druga scena koja bi dala nešto što HNK ne može, a na kraju niti ne treba.
Tako su u planu projekti koji bi spojili glazbeni i dramski segment organizacije. Predstava ‘Hasanaginica’ Milana Ogrizovića bila bi rađena kao drama u e-molu za glumicu i klavir. Hasanaginicu će igrati Arbanas, a Petar Eldan će svojim klavirom oživjeti Hasanagu. Njihov cijeli ljubavno-obiteljski odnos provodi se kroz igru i kroz glazbu kroz predstavu. Uz ‘Pekel na zemli’, s Akademije je preuzeta i ‘Duga’ Dinka Šimunovića u režiji Tamare Kučinović. ‘Duga’ je bila prva studentska predstava koja je zaigrala u službenoj konkurenciji PIF-a, najvećeg hrvatskog lutkarskog festivala, osvojivši i nekoliko nagrada. Ostale studentske predstave igraju u popratnom programu.
– S Tamarom smo mi puno surađivali, bila nam je viša asistentica i predavač na Akademiji. Ona je jedini specijalizirani lutkarski redatelj na ovim prostorima, studirala je lutkarsku režiju u Sankt Petersburgu. U nekim tehničkim stvarima sa svojim nam je savjetima puno pomogla. Ona je bila ključni motivator u tome da otvorimo nešto svoje gdje će ta ekipa koja je na Akademiji divno surađivala i dalje nastaviti raditi. Na nju u budućnosti jako puno računamo i ona na nas – ističu svi zajedno.
Veliki planovi za budućnost
‘Duga’ je prije godinu dana igrala i u varaždinskoj sinagogi, a nadaju se daljnjoj suradnji s Galerijskim centrom i njegovim ravnateljem Ivanom Mesekom. Voljeli bi tamo raditi i neke druge stvari ili barem ponovno odigrati ‘Dugu’. Želja je i da zaigraju diplomski rad Eldanovih ‘Richard III. u četvero’, dok oko budućih projekata razgovaraju sa slovenskim redateljem Jernejem Kobalom te s talijanskim redateljem i glumcem Giuliom Settimom koji je trenutno na angažmanu u Karlovcu. No podjednako je važan i glazbeni segment programa.
– Pod okriljem Gllugla djelovali bi bendovi koje ja godinama vodim po Varaždinu poput sastava Kajtebriga u kojem je jedna od članica glumica i pjevačica Hana Hegedušić, zatim moj duo s Hegedušić te Trio Petra Eldana. To su bendovi koji bi djelovali kao stalni glazbeni dio ansambla. Tu su i mladi umjetnici koje znamo kao moje bivše učenike iz Glazbene škole, a neki su već završili i Muzičku akademije poput odličnog saksofoniste Marka Lucijana Hraščanca – ističe Petar i zaključuje:
– Puno računamo na mlade ljude. Trenutno ima dosta studenata glume iz Varaždina na akademijama u Osijeku i Rijeci. Mladima želimo dati priliku, ne samo glumcima, već i glazbenicima i redateljima. Uvijek ćemo gledati da to bude u našim mjerilima kvalitete i estetike, ali da im se svejedno pruži prilika jer bi bilo šteta da ne rade, želimo im otvoriti vrata, piše Ziher.hr.
