Andrea Žigić Dolenec osoba je čiji ugodan glas već godinama predstavlja jednu od prepoznatljivosti Radio Varaždina. No, osim što radi kao novinarka, Andrea se posljednjih sedam godina okrenula pisanju. Priče su joj već objavljene u nekoliko zbirki, a proteklih dana njezina priča ‘Tasjenkin otok’ putuje jadranskom obalom u sklopu manifestacije Brod knjižara – Brod kulture 2016., kojom se predstavlja zbirka priča pod nazivom ’20+1 najbolja priča za ljeto 2016.’.
Pisati je počela, otkriva nam Andrea, zato što više nije pronalazila zadovoljstvo u poslu kojim se bavi.
– Sve je manje pravog novinarstva, izgubili su se profesionalni standardi… Osim toga, ne možeš baš sve reći na radiju. Tako da mi je bio potreban još jedan medij kroz koji se mogu izraziti. Jer ako čovjek odabere novinarstvo, očigledno je da ima potrebu izraziti se, prenijeti neku poruku – priča Andrea.
Kaže da piše priče, no napisala je također i zbirku pjesama. Nju, međutim, nikada nije objavila, niti planira, ona je namijenjena više za ‘osobnu upotrebu’. Razlog je jednostavan: poezija u daleko većoj mjeri ogoljuje autoricu nego što je to slučaj s prozom.
Od bilješki do gotovih priča
Stvara u pravilu tako da svoje misli i ideje zapisuje na papir kao bilješke i tako nakon nekog vremena nastaju kratke priče, od kojih su neke već objavljene u nekoliko zbirka i zbornika.
Riječ je o zbornicima Kreativne radionice Balkan i udruženja Oksimoron iz Beograda, te o zbirkama ‘Ispod stola – naljepše antikorupcijske priče’, ‘Zagreb Noir’, koja je tiskana u hrvatskom i američkom izdanju na engleskom jeziku, i o već spomenutoj zbirci pod nazivom ’20+1 najbolja priča za ljeto 2016′.
Legenda s otoka Silbe
– Priče se šalju na natječaj, a vrednuje ih žiri. I to je dobro, zato što se na taj način može vidjeti ima li uopće smisla raditi to što radiš.
Ljubavna priča ‘Tasjenkin otok’ inspirirana je otokom Silbom.
– Središnji motiv priče je legenda sa Silbe. U pozadini je ljubavna priča o pomorcu koji je ostavio svoju djevojku na otoku da ga čeka i sagradio Toretu kako bi djevojka vidjela kad dolazi brod. Priča opisuje njihov ponovni susret nakon njegovog povratka, no, naravno, izmijenjena je u odnosu na legendu.
Priče o samcima
U neko skorije vrijeme možemo očekivati i samostalnu zbirku priča na čijim će koricama pisati Andrea Žigić Dolenec. Ono što povezuje te priče, otkriva Andrea, je motiv samačkog života.
– To su ljudi koji tragaju za nečim ili nekim, ljudi koji su izgubili nekoga, ili su, u krajnjem slučaju, izgubili sebe, oni koji traže svoju srodnu dušu… Oni su usamljeni, drugačiji, neuklopljeni ili neprilagođeni.
O ‘bolestima’ društva
Dodaje kako, pored intimnih priča i osobnih razina o kojima često piše, ima potrebu dodati i određeni društveni kontekst, pisati o ‘bolestima’ društva poput nasilja, kriminala, nezaposlenosti, konzumerizma…
– U mojim su pričama likovi uvijek izmišljeni, ali imaju poveznicu sa stvarnim ljudima i situacijama. Što se tiče stila i tema, priče su neujednačene, pisane na različite načine. Primjerice, priču ‘Tasjenkin otok’ pisala sam pomalo arhaičnim jezikom jer se događa u 19. stoljeću.
U jednu je priču uklopila i svoju životnu situaciju.
– Bio je to jedan nevjerojatan događaj, moj povratak poslije rata u Petrinju, koja je bila u potpunosti prazna. To je bilo prilično jezivo – prisjeća se.
Priče prožete glazbom
Osim što priče povezuje sa stvarnošću, kaže kako u njima postoji puno glazbe, od Severine do jazza i klasike.
– Kroz glazbu koju neka osoba preferira možemo stvoriti određeni sud o toj osobi, koji u početku može biti i pogrešan. Smatram da je glazba važna u našim životima jer nas ona određuje. Povezala bih to i sa svojim poslom i radom na radiju.
Novinarski počeci
Novinarski počeci Andreje Žigić Dolenec bili su na Radio Petrinji, a nakon toga, po dolasku u ovaj kraj, odmah je počela raditi na Radiju Varaždin.
– U redakciji je bilo deset novinara, a vođeni program bio je od 9 do 12 i svatko je vodio jedan dan u tjednu. Na početku mi je bilo vrlo zanimljivo i uzbudljivo raditi. Vijesti smo pisali pisaćom mašinom, a kako bismo dobili potrebna dva primjerka koristili smo indigo papir. Urednik je vijesti ispravljao rukom. Sva sreća da je imao čitljiv rukopis – prisjetila se Andrea Žigić Dolenec svojih početaka.
Dodaje kako smatra da će se današnje generacije puno lakše prilagoditi svemu što se događa upravo zbog napretka tehnologije s kojom odrastaju.
Varaždinska književna scena
Bez obzira na to što piše, ne smatra se dijelom varaždinske književne scene, no prati je.
– Među Varaždincima izdvojila bih Denisa Peričića i Ivu Tkalec, za koje mislim da su odlični – istaknula je Andrea dva imena.
Za kraj nam je otkrila kako ima u planu početi pisati i roman. Ideju već ima.
– No to možemo očekivati tek za nekoliko godina – zaključuje uz smijeh.
