U nedjelju, 12. lipnja, završilo je petnaesto izdanje Dana performansa, festivala koji se u Varaždinu održava od 2001. godine. Ove godine izbornik Branko Franceschi odredio je tematski okvir pod nazivom ‘The Times They are A-Changin” unutar kojeg se naglasio sve veći značaj i prisutnost žena na suvremenoj likovnoj sceni. Kao znakoviti događaj istaknuo je izdanje Documente u Kasselu iz 2007. godine kada su na jednoj svjetski značajnoj izložbi natpolovičnu većinu činile upravo umjetnice.
U skladu s tim, festival je ugostio umjetnice-performerice iz Hrvatske, regije i internacionalne autorice nastavljajući tako koncept festivala koji, iako kroz suženi oblik, nastoji pružiti uvid u scenu, pojavnosti i osobne pristupe mediju performansa danas.
Festival je započeo u četvrtak, 9. lipnja, predstavljanjem video zapisa projekta ‘Pozdrav suncu’ Milijane Babić iz Rijeke i nastavio se performansom japanske umjetnice, iz New Yorka, a trenutno na rezidencijalnom boravku u Beču, Saeri Kiritani pod nazivom ‘The White of the Eye’.
> FOTO Uvredama i psovkama započeli 15. dani performansa u Varaždinu
Bilo je dirljivo gledati autoricu, odjevenu i obojanu u bijelu boju, koja je zamolila publiku da joj uputi grube riječi, psovke i uvrede, koje je zatim crvenom tintom pisala na papir i smještala u prostor. Na kraju procesa sakupila je sve papire i spalila u limenoj kanti.
Otvorenje festivala završilo je koncertom varaždinskih snaga, bendom ‘The Mindmills’ u prostoru bivše sinagoge gdje su upečatljivim miksom klasične glazbe, obrada klasika rocka i autorskim pjesmama još jednom afirmirali prostor sinagoge kao idealnog mjesta i za ovakva događanja.
> FOTO Kombinacija The Mindmillsa, prostora sinagoge i osvjetljenja – oduševila!
Srpska umjetnica, nastanjena godinama u Berlinu, Tanja Ostojić na varaždinskom autobusnom kolodvoru kroz svoj projekt ‘Misplaced Woman’ progovorila je o svom ‘nomadskom’ iskustvu, ali i tužnim sudbinama protjeranih i izbjeglih žena čiji život treba stati tek u priručnu prtljagu, a destinacija putovanja je krajnje neizvjesna.
Program drugog dana festivala nastavio se u prostoru bivše sinagoge, prikazivanjem nekoliko performans projekata izraelske umjetnice Tammy Ben-Tor iz u New Yorka gdje se predstavila kao autorica koja sarkastično i direktno govori o problematici umjetničke scene danas, odnosu umjetnik-kustos, ali i temama iz židovske povijesti i sadašnjosti.
Subotnje prijepodne započelo je u prostoru galerije Galerijskog centra Varaždin u Uskoj ulici, performansom ‘Kara ok!’ Dragane Sapanjoš, umjetnice iz istarskog Novigrada, projektom koji je uključivao i publiku koja je bila pozvana da zapjeva na mikrofon tekst pjesme ‘Tainted love’ . Karaoke, osim svog zabavljačkog momenta sadrži gotovo i terapeutski aspekt javnog nastupa, izražavanja i oslobađanja makar i kroz misli i stihove drugih osoba, koji se u nekim kulturama razvio gotovo do statusa fenomena (Japan primjerice).
U subotnje podne prisutne autorice, kroz moderiranje Dejana Koščaka, razmijenile su osobna iskustva i stavove koji su se odnosili na centralnu temu festivala, sa zaključkom da, iako formalno ravnopravne, umjetnice u umjetničkom svijetu još uvijek prolaze teži put od muških kolega. No, ‘vremena se mijenjaju’.
Već spomenuta Tammy Ben-Tor u večernjim satima predstavila se i upečatljivim performansom, dok je bogati subotnji program završio ponovo u prostoru bivše sinagoge projektom Jadranke Kalenić, zagrebačke umjetnice koja trenutno živi u Rovinju. Kalenić također uključuje publiku u svoj rad na način razgovora i snimanja istoga na temu uloge muzeja kao mjesta komunikacije, razgovora i reflektiranja o umjetnosti, istovremeno projicirajući na zid već snimljene razgovore održane u drugim muzejskim i galerijskim prostorima.
Subota je festivalski završila uz party koji je u plesni ritam uzdrmao dj E-BASE.
Završni dan festivala, u nedjeljno prijepodne pripao je Martini Miholić i njenom projektu ‘Artist speed date’, zbog kiše umjesto na Korzu održanom u bivšoj sinagogi. U zadanoj formi od 5 minuta publika je imala priliku popričati sa svim umjetnicima koji su bili na raspolaganju upoznavati se i pričati prema slobodnom odabiru teme.
Moglo bi se zaključiti da je ovaj način bio i simbolički odgovor i na centralnu temu, ali i na performans u Varaždinu, gdje bi često, a možda i kao najjače oružje u otklanjanju nerazumijevanja ili sprečavanja često teških nesporazuma trebala biti upravo komunikacija.
I u svom 15. izdanju festival je potvrdio svoj značaj za kulturnu scenu Varaždina, a ponovo se i etablirao kao jedna od najznačajnijih manifestacija umjetnosti performansa u regiji. Tome pridonosi i već tradicionalna suradnja sa Muzejom suvremene umjetnosti Istre i Gradom Pulom, koja ni ove godine nije izostala.
