Da umjetnost ne podliježe uniformiranju nije neka tajna. Ipak rijetko svjedočimo nekom umjetničkom činu izvan institucionaliziranih okvira, što znači da se umjetnošću najčešće bave ‘profesionalci’ i to u, za umjetnost, namijenjenim prostorima.
Nasreću, postoje i iznimke. Dvije učenice Druge gimnazije Varaždin odlučile su iskoristiti običan školski hodnik kao kulisu za svoj happening ‘Ruke’, a publika su im bili učenici i profesori koji su se u tom prostoru zatekli po ‘službenoj dužnosti’.
Ruku pod ruku, Iva Breški i Monika Šoštarić, učenice četvrtog razreda, osmislile su svoj umjetički projekt na satu Likovne kulture. Temeljni motiv njihove izvedbe bile su ruke.
– Radili smo gradivo o konceptualnoj umjetnosti i profesorica Terezija Mlinarić predložila nam je da i sami nešto izvedemo. Mogli smo birati između body arta, happeninga, performansa, instalacija i video umjetnosti. Nama se najviše svidio happening iz razloga što publika moze sudjelovati te nam se to činilo najzanimljivijim – saznali smo iz prve ruke od mlade umjetnice, Ive Breški.
Ideju su osmislile po uzoru na Marinu Abramović, a sama realizacija nije zahtijevala previše vremena.
– Najduže je trajalo samo osmišljavanje ideje, jednom kad smo znale što hoćemo nije bio problem provesti plan u djelo. Da bi realizirale happening, nije nam trebalo ni puno vremena ni materijala. Plahta, koja nam je bila neophodna, bila nam je na dohvat ruke, no trebale smo pružiti ruku publici i na neki način privući je na sudjelovanje. Tako smo došle na ideju, uz pomoć profesorice Mlinarić koja nam je pružila ruku, da iskoristimo Marinkovićev citat iz njegove poznate novele Ruke – dodala je Iva.
U školi su tek prijatelji iz razreda i profesorica Mlinarić iz Likovne kulture znali što se sprema. Iako im nije bilo svejedno kako će okolina reagirati na takvu vrstu umjetničkog istupa, bile su sretne ruke.
– Na naše iznenađenje profesori i učenici su reagirali pozitivno, s dozom znatiželje. Ruku na srce, najviše smo se bojale njihove reakcije, no srećom trud se isplatio i nismo ostale praznih ruku. Očekivale smo da će nas ignorirati, u najboljem slučaju mozda dotaknuti, no publika je bila široke ruke, dobile smo cvijeće, hranu, igre, mobitele – kroz smijeh je dodala Monika.
Prvi umjetnički istup bio je uspješan za dvije mlade drugogimnazijalke, ali ipak postoje i neke stvari za kojima žale.
– Nažalost, prekasno smo se počele baviti ovakvim aktivnostima. Maturantice smo i nećemo imati previše vremena za organizaciju sličnih događanja. Nadamo se bar da će ovo biti dobar poticaj za mlađe generacije. Potrebno je da se izraze, kažu što misle i drže uzde u svojim rukama – kazala je Iva koja je budućnost izvedbenih umjetnosti na Drugoj gimnaziji Varaždin predala u druge ruke.
Na pitanje hoće li za vrijeme srednjoškolskog školovanja izvesti još koji happening nisu željele odgovoriti, no nisu ni zanijekale kako mogućnost postoji. Tko zna, možda ih jednom sretnemo na Danima performansa ili Špancirfestu.
