Pojavom kvalitetnih digitalnih fotoaparata, svojevremeno je nastao ‘boom’ fotografa amatera i svih onih koji su se željeli okušati u takvoj vrsti umjetnosti. Otprilike tako je započela priča i o Jeleni Cupar, mladoj djevojci iz okolice Varaždina, koja je prije otprilike pet godina kupila svoj prvi DSLR fotoaparat i uputila se u njoj dotad nepoznat svijet.
Kako sama kaže, umjetnost ju je oduvijek zanimala, ali nije bila sigurna koja grana umjetnosti najviše.
– Već u srednjoj školi sam voljela crtati i svirati gitaru, ali nisam bila ustrajna jer se nisam pronašla u tome. Tražila nešto što bi ispunilo moje afinitete, da bi se u cijelu priču uplela fotografija koja me već pri prvom susretu očarala, a ljubav traje i danas – započela je Jelena.
Kupila je svoj prvi kompaktni fotoaparat, a prije nego se otisnula u nepoznato, uzela si je truda i u početku samo proučavala dostupnu literaturu kako bi shvatila fotografiju. Tek nakon toga je odlučila da je spremna za prve ozbiljnije angažmane.
– Moja fotografska karijera započela je fotografiranjem Cold Snapa 2011. godine, kojima su u to vrijeme bile potrebne promotivne fotografije. S obzirom da sam u dobrim odnosima s cijelim bendom, kad su saznali da sam kupila aparat, nekako je spontano došlo da prilika za snimanje promo fotografija pripadne meni. Kreativno smo iskoristili jedno nedjeljno prijepodne, a finalni rezultat je bio i više nego dobar. – ispričala nam je.
Suradnju su nastavili do danas, a Jelena im je službeni fotograf i prati ih zajedno sa svojim fotoaparatom na koncertima. Kako kaže, koncertna fotografija joj je ipak draža od promo fotografije, prvenstveno zbog spontanosti, dok joj je ipak najdraža vrsta boudoir i konceptualna fotografija.
– Sviđa mi se naglašavanje ženstvenosti, dokazivanje da svaka žena može izgledati poput dive. Ne volim kad se žene fotografira po nekoj šabloni i pritom ih se promovira kao objekte požude, a ne emotivno biće – što je moj cilj. Na kraju krajeva, i ja sam žena i borim se za nas žene na svoj način. Upravo o boudoiru sa dozom feminizma i naglasku na posebnosti svakog tipa tijela i svake žene zasebno sam napisala i završni rad na Sveučilištu Sjever, gdje sam studirala Multimediju – otkrila nam je.
Osim što ponekad i sama radi pomalo provokativne fotografije na kojima prevladavaju ženski modeli, sam posao poziranja pred objektivom nije joj stran, obzirom da često radi autoportrete u kojima, kako kaže, izlazi na vidjelo njen alter ego.
– Prijatelji često komentiraju kako nekada ne mogu naći poveznicu između mene kao osobe koju znaju u privatnom životu i onoga što prikazujem i predstavljam na fotografijama. Fotografija za mene predstavlja manipuliranje realnosti, iznošenje svog stava i unutarnjeg nemira na neki suptilan način, nešto što me osobno zabavlja i u čemu pronalazim inspiraciju zbog načina izražavanja koji je prilagođen svakom autoru na njegov način – rekla je Jelena i nadodala kako joj je jedna od najdražih suradnji s kolegicom Isabellom Bubolom, s kojom zajedno radi autoportrete, svaka sa svojim fotoaparatom i ‘natječu’ se koja će napraviti bolju fotografiju, a da su u isto vrijeme obje na njoj.
Pričajući o suradnji s ostalim fotografima, poziranju ispred objektiva i svojim željama, Jelena je istaknula kako joj je draga i ostvarena suradnja s Ivanom Šardijem, kada su snimali kratki edtorijal za Anu Kraš, uspješnu varaždinsku modnu kreatoricu, a Jelena je u tim trenucima umjesto fotoaparata u ruke uzela haljinu.
– Često poslužim kao model za njene kreacije i moram priznati da mi se sviđa uloga modela. Sjećam se kad smo jednom prigodom Ivan i ja otišli na isušeno Varaždinsko jezero, gdje sam se na hladnoći preskinula u haljinu i krenula pozirati. Kao inspiracija nam je poslužio Madonnin spot za pjesmu ‘Frozen’, a izuzetno sam ponosna na konačni rezultat jer sve što mi se u tim trenucima motalo po glavi sam uspjela prenijeti na fotografije – povjerila se.
Kako često radi portrete, Jelena ističe da joj vlastito iskustvo pred objektivom puno pomaže u poslu jer razmišlja kako bi ona sama sebe namjestila i koordinirala u tim trenucima, ali i može vidjeti greške koje drugi fotografi rade i na njihovom primjeru naučiti kako ih izbjeći kada sljedeći put ona nekog fotografira.
– Zna se dogoditi da su modeli sramežljivi ili obzirom da nisu profesionalci ne znaju kako se postaviti što ih čini nervoznima. Prije početka samog snimanja dobro je iskoristiti barem pola sata za razgovor s modelom. Sugestije, komentari i opažanja koja fotograf upućuje modelu uvijek trebaju biti na profesionalnoj razini i visokom stupnju poštovanja. Komunikacija je najbitniji faktor u realizaciji fotografiranja i vodi do vrhunskih i jedinstvenih rezultata. Pružanje konstantnih povratnih informacija od strane fotografa omogućuje modelu da se opusti i prezentira u najboljem izdanju. U našim krajevima i dalje većina preferira ‘jeftine provokativne selfije’ nego poziranje fotografima koji ipak znaju što rade i kako prikazati neke stvari da izgledaju na razini iako se radilo o golotinji – otvoreno nam je ispričala Jelena i istaknula kako i bez obzira na sve nema problema s pronalaženjem modela.
– Jednom sam stavila oglas na svoju Facebook stranicu i u samo deset minuta mi je pristiglo toliko poruka da sam na kraju morala izbrisati oglas – prokomentirala je kroz smijeh.
U novije doba, sve češće se govori o raznim alatima za obradu fotografija kao nepoželjnima, međutim, Jelena otvoreno ističe da nema ništa protiv toga, već naprotiv, podržava u potpunosti.
– Ne vidim ništa loše u korištenju takvih alata; sve što ima neku svoju svrhu apsolutno podržavam, međutim ako se koristi zbog manjka tehničkog znanja, onda je to loše jer se neznanje u fotografiji ne može sakriti nikakvom obradom. Kvalitetna oprema i alati ne mogu nadoknaditi nedostatak znanja, bez obzira koliko novca vi uložili – potpuno je iskrena bila Jelena.
Također, spomenula je kako su i sve češće krađe fotografija, na što je nekad reagirala poprilično burno, dok je danas situacija ipak malo drugačija.
– To je danas sveprisutno, čim nešto objaviš na internetu, dostupno je svima i normalno da se događa. Nakon ovih nekoliko godina, više se ne opterećujem time, čak mi je i ponekad drago kad netko objavi moju fotografiju, to onda znači da nekome ima neko značenje i da je doprijela do nekoga, što je i cilj fotografije. Međutim smatram da bi barem trebali naznačiti autora i ostatak tima koji je sudjelovao u stvaranju nekog projekta i fotke – kaže Jelena.
Na kraju razgovora, ispričala je kako nema uzore, iako na društvenim mrežama prati mnoštvo fotografa.
– Naravno da se nečiji utjecaj može prepoznati i u mojim fotografijama, ali konkretno uzora nemam. Radim što mi se sviđa i odgovara mojoj osobnosti. Naravno da postoje ljudi čijim se radovima divim, ali pokušavam sama stvarati svoje i nadam se da ljudi to prepoznaju – zaključila je Jelena, čije ćemo radove zasigurno u narednim godinama gledati na brojnim izložbama.
