‘Glazba ima jedan jezik, jezik igre, zajedništva i slobode’, stoji u letku koji smo dobili pri dolaku u Varteksovu halu.
Prije 30 godina, kada smo kao osnovnoškolci posjetili ovaj isti pogon, zvijezde su bili radnici, kojih je tada u Varteksu bilo oko devet tisuća. Trideset godina kasnije, danas sve djeluje zlokobno prazno, poput scenografije iz kataklizmičkih SF-filmova.
Umjesto radnika i ‘glavešina’ u hali su jučer navečer bile neke druge zvijezde, glazbenici sa svojim instrumentima, koji su u sjajnoj produkciji na najbolji mogući način pokazali zašto glazba ne smije izdahnuti, kao što je to slučaj s tekstilnom industrijom. Jer, kada već u našem društvu nedostaje svega, glazba jednostavno ne smije nestati.
Glazbeni All-stars bend i glazbenik s velikim ‘g’
Ansambl nuSynergetic Orchestra, pod ravnanjem Marka Prepelića, u svojem programu nazvanom nuArs Session No.0. feat. Elvis Stanić, okupio je brojne sjajne glazbenike iz sjeverne Hrvatske, akademske, studijske glazbenike, ali i one klupske.
Publika je sjedila u sredini, ali i oko glazbenika, koji su bili raspoređeni u veliki krug. Svi su na ulasku, u sjajnoj organizaciji, uz prijave i režim dolaska s pomalo ‘mistike’, dobili slušalice, kako bi kvaliteta zvuka i doživljaj bili potpuni.
Prostor prazne industrijske hale pokazao se kao stvorenim za ovakav program. Koncert je potrajao sat i pol, a apsolutno svi u publici, bili su oduševljeni. Nepodijeljeno reakcije nakon nastupa – sjajno, izvanredno, izvanserijski, vrhunski, i to od stručnih ljudi, dovoljno govore.
Teško bi bilo i pobrojati sve koji su nastupali: sjajni Stanislav Muškinja na bubnjevima, Davor Jurović i Rene Coner na gitarama, Miodrag Paravinja na klavijaturama, saksofoni, trube i tromboni, u sjajnoj brass sekciji, koju su u velikoj većini činili akademski obrazovani glazbenici. A pjevači Martina Frišćić i Neven Stipčić, već uigrani par vokala, pokazali su da su, unatoč mladosti, zreli i spremni za velike pozornice i velike svirke.
A na repertoaru: Just the two of us, Papa was a rolling stone, Never too much i brojni drugi hitovi u obarajućim, dotjeranim i dorađenim aranžmanima. Uz ovaj odlični funky-jazz-rock-swing program, nuSynergetic Orchestra odsvirao je i dvije skladbe Marka Prepelića, kao i dvije Elvisa Stanića. Sjajni Elvis Stanić još je jednom pokazao zašto je “tata-mata” (jazz) gitare, glazbenik s velikim ‘g’.
– Ovo je prekrasna priča, hvala Marku i ekipi što su me zvali, rado sam se odazvao. Prekrasno je bilo, a publika je bila u sredini pozornice, kako bi zapravo i trebalo biti, jer su oni najvažniji – istaknuo je Elvis Stanić.
Srce je puno, to je najveća nagrada i priznanje za uloženi trud
Cijela glazbena priča te večeri u Varteksovom napuštenom pogonu protekla je u sjajnim aranžmanima Marka Prepelića, kojeg smo do večeras poznavali jedino u ulozi odličnog trubača. Ali Prepelić je večeras bio u funkciji dirigenta, aranžera, skladatelja, trubača…
– Veliko hvala svima, posebno zato jer svi koji su sudjelovali sve su ovo odradili bez ijedne lipe naknade. No srce je puno, a to je najveća naknada. Ovo je tek nulta verzija projekta, moramo još mnogo učiti, idemo dalje – ističe Marko Prepelić.
Sretan i presretan bio je, naravno, i Marin Kereša, voditelj projekta, jedan od idejnih začetnika ove prekrasne priče, koja nadilazi glazbene okvire.
– Ovo je tek početak, pratite nas i dalje, podržite nas, bit će još ovakvih projekata i svirki – istaknuo je Kereša na kraju koncerta.
Stvari se mogu pomaknuti i bez love, odnosno podrške lokalne samouprave
A o tome kako je sve počeloo pričao nam je jedan od inicijatora, Marko Drenovački, koordinator PR i marketinških aktivnosti projekta.
– Ideja je krenula prije nekoliko godina, kada smo počeli razgovarati o uspostavi okruženja koje će sustavno poticati i podržavati razvoj novih glazbenih priča, kroz iskorištavanje napuštenih prostora, ali i nedovoljno iskorištenih resursa, povezivanjem različitih disciplina poput arhitekture i drugih umjetnosti. Malo po malo ideja se razvijala, dok nismo došli do ovoga večeras – kazao nam je Drenovački.
Naglašava da bi ovaj projekt samo za izvođače stajao nekoliko desetaka tisuća kuna, bez troškova ove vrhunske tehničke produkcije, a ulaznica za ovakvu svirku negdje vani koštala bi minimalno 50 eura.
– Željeli smo pokazati da se stvari mogu napraviti i bez financijskih sredstava, da se pomaci mogu napraviti i ako nemaš sufinanciranje od strane lokalne samouprave, da je najvažnije imati ideju i volju za sprovesti nešto u djelo, ali i unaprijed pametno razmišljati o održivosti – ističe Drenovački.
No, kako ističu iz nuSynergetic orkestra, ovo je tek ‘nulta’ verzija programa. Priča se nastavlja i želja im je, naravno, komercijalizrati projekt. Ideja da svi koji se pojave pričaju dalje i šire glas, zasad im je uspjela.
A glas moramo širiti svi, jer glazba ne smije propasti i utihnuti. Glazba ima jedan jezik, jezik igre, zajedništva i slobode.
Ili, kako još stoji u brošurama: glazba je pojam nematerijalnog uživanja i bivanja te idealan način za osvježenje i poticaj na obnovu napuštenih gradskih prostora.
Ideje vođene glazbom, trud i kreativnost vrlo često ne poznaju financijska ograničenja, no traže ljude koji će ih prepoznati.
A mi jedva čekamo i video i audio materijale s ovog nastupa, kao i sljedeće svirke ovog orkestra.
Iako fotografije ne mogu prenijeti cjelinu jučerašnjeg glazbenog doživljaja, bacite pogled na njih i osjetite barem djelić atmosfere.
