– Ostalo mi je još samo oženiti se – rekao nam je Jan Kerekeš, poznati varaždinski glumac i glazbenik, sjedeći ležerno u fotelji kafića u kojem smo dogovorili razgovor.
Bilo je to prije nekoliko tjedana; proveli smo ugodnu večer dotičući raznorodne teme, jer s mlađim Kerekešom, s obzirom na njegove brojne interese, ne može se razgovarati o samo jednoj. Dotakli smo se tako njegove glumačke karijere, karijere benda Cold Snap, u kojem je frontmen, pričali smo o kazalištu općenito, kolegama, podršci i izostanku podrške institucija, udrugama mladih…
Foto: Reflexion
U međuvremenu, Jan Kerekeš “odradio” je i tu privatnu “zadaću” koju si je zacrtao, i to u velikom stilu. Vjenčanje s novinarkom Vikom Mucko, proteklog petka, 12. lipnja, pratili su i brojni lokalni i nacionalni mediji, pokazujući na taj način, usuđujemo se reći, da Jan više nije “mali Kerekeš, sin od Ljubija”, nego da Ljubomir polako postaje “tata od Jana Kerekeša”.
Brand koji je garancija dobre predstave
Naravno, unutar obitelji nema takvih podjela, što najbolje pokazuje odlična suradnja oca i sina unutar Kerekesh teatra.
– Tata i ja smo u Kerekesh teatru izvršni producenti i suradnici, s time da je tata najčešće i autor predstava. Tim smo svome angažmanu u HNK-u pridodali i rad na vlastitim autorskim stvarima. Mislim da nas je publika tijekom proteklog razdoblja prepoznala, Kerekesh teatar doživljava se kao brand koji garantira dobru predstavu specifičnog humora – kaže mlađi Kerekeš.
Iznosi podatak da su u proteklih godinu dana odigrali 150 predstava. U ožujku, primjerice, kada se odigravao Tjedan smijeha, predstave Kerekesh teatra i gostiju vidjelo je šest tisuća ljudi.
Foto: Kerekesh teatar
Cijela priča koja je rezultirala osnivanjem Kerekesh teatra krenula je vjerojatno prije mnogo godina, godine 1992., prisjeća se mlađi Kerekeš, kada je njegov otac, proslavljeni varaždinski i hrvatski glumac Ljubomir Kerekeš krenuo s izvedbom predstave Dimnjačar prema tekstu Mirka Keleka.
– Uslijedile su predstave Povratak ratnika, Skupština, Debitanti, Ufuraj se i pukni… Cijela priča se polako razvijala da bi dobila današnji oblik.
Htjeli raditi predstave za puk
Bio je trenutak kada su odlučili zajedno sa mladim umjetnicima osnovati umjetničku družinu, kao formalnu organizaciju.
– Osim tate i mene, u Kerekesh teatru je i glumac Zoran Pribičević, ujedno osnivač i umjetnički voditelj, Dina Rain, isto tako osnivačica,koja radi plakate i sve vizuale, a tu su i glumci Ana Begić, Hana Hegedušić, Draško Zidar, Adam Končić i drugi koji su vanjski suradnici Kerekesh Teatra. Isto tako nastojimo uključivati i mlade ljude u svaki novi projekt.
Foto: Kerekesh teatar
Predstave Kerekesh teatra odlikuju se prepoznatljivim pučkim humorom, na koji odlično reagira široka publika.
– Tatu je oduvijek “rajcalo” raditi predstave za puk. Građanske komedije. Još od vremena kada je krenuo Bogi Ivač, ta srednjovjekovna farsa. Jer zanima nas samo jedna vrsta kazališta – puno kazalište! – naglašava mladi Kerekeš.
Eksperimentiranje u kazalištu kao luksuz
Zanimalo nas je kakav je odnos Kerekesh teatra s kolegama. Naime, pojedini krugovi unutar kazališnog miljea doživljavaju rad Kerekešovih kao populizam i svojevrsno podilaženje publici.
– Mi s tim nemamo problema. Probleme stvaraju sebi drugi ljudi, koji to gledaju isključivo na taj način. Ali umjetnost kao umjetnost i eksperimentiranje na kazališnim daskama je luksuz koji si mi, s obzirom da nismo sufinancirani od nijedne institucije u Hrvatskoj, ne možemo priuštiti, a možda i ne želimo – odgovara glumac.
Napominje isto tako da treba razlikovati dvije vrste komercijalnosti.
– Nije isto raditi isključivo zbog komercijalnog efekta i raditi predstave koje te vesele, a istovremeno imaju komercijalni efekt. Mi smo svjesni da to nije najveća umjetnost na svijetu, ali nas te stvari koje radimo vesele najviše na svijetu – objašnjava.
Foto: Ivan Agnezović
Dodaje da Kerekesh teatar egzistira isključivo zahvaljujući publici.
– Niti Grad niti Ministarstvo kulture niti Turistička zajednica grada Varaždina ne prepoznaje to što radimo. Samo publika. Nedavno sam vidio novi plakat TZ-a, na njemu i dalje nema Tjedna smijeha, iako je to, nakon Špancirfesta, najposjećeniji festival u Varaždinu. A što se tiče broja posjetitelja, broja izvedbi predstava i broja dana, to je četvrti kazališni festival u Hrvatskoj! Varaždinska županija je prva koja je pokazala interes za suradnjom i dala podršku Kerekesh Teatru – ističe Kerekeš. Posljedica te suradnje je da će već sljedećeg tjedna zajedno predstaviti novi projekt u srcu Varaždina – Varaždinske kazališne večeri.
Zanimalo nas je kako u Kerekesh teatru tumače neadekvatnu podršku institucija.
– Idemo na živce onima koji manje rade. Nismo u politici, i tata i ja smo apolitični, volimo si biti dobri sa svima. Ne znam koji bi bili drugi razlozi.
Cold Snap i “spoj nespojivog”
Slična nerazumijevanja i nespretnosti svojevremeno su bila prisutna između institucija i Kerekešovog metal benda Cold Snap.
– Da, nismo mogli naći svoje mjesto na Špancirfestu. Samo jednom nam je to uspjelo. U pravilu, razlog koji se navodi je da smo prežestoki. Problemi su možda neke druge naravi pa ih je teško izgovoriti. Nama je krivo, jer u Varaždinu za nas nema mjesta, a s druge strane dijelovi spota za našu pjesmu Genocide uvršteni su u promo video za kandidaturu Varaždina za Europsku prijestolnicu kulture. S jedne strane, dakle, prezentiramo grad, a s druge strane nema mjesta za nas. Ta naša situacija je, po meni, isto jedan “spoj nespojivog”.
Cold Snap je krajem prošle godine potpisao ugovor s američkom kućom Eclipse Records.
– To je zapravo prva izdavačka kuća, nakon 12 godina svirki i više od 300 koncerata i raznih europskih turneja, koja brine o bendu. Lani smo svirali u devet europskih zemalja. Dogodine idemo na tri tjedna preko bare…
Foto: Cold Snap
U lipnju 2011. Jan Kerekeš završio je sveučilišni diplomski studij glume Akademije dramske umjetnostiu Zagrebu i stekao stručni naziv – magistar glume.
Prvi koncert organizirao u prvom srednje
Radi na “sve strane”; osim što je aktivan u varaždinskom HNK-u, glumi u televizijskima serijama, na filmu, a sve je traženije lice i za reklamne spotove.
– U posebnom sjećanju ostalo mi snimanje filma Broj 55. Bilo je to moje prvo veliko filmsko iskustvo. To bih mogao raditi cijeli dan svaki dan, s tako dobrom ekipom, kada osjećaš i znaš da radiš zaista nešto kvalitetno. Snimanje za TV-serije je drugačije. Situacija je takva da je rad na nekim serijama bolje plaćen nego rad na filmu.
Gotovo cijeli svoj život Kerekeš je aktivan na raznim poljima. Od srednjoškolskih dana tako je bio aktivan u raznim udrugama mladih.
– U prvom srednje organizirao sam svoj prvi koncert. Sad ih iza sebe imam više od 70. Prva udruga u koju sam ušao bila je Gajba, kasnije VUK i još neke udruge. Sad sam aktivan u udruzi KUM Centar Scena, koja je većinom posvećena Cold Snapu.
Veliki problem grada – ‘policijski sat’
Bio je i član Savjeta mladih. Zanimalo nas je njegovo viđenje vječnog varaždinskog problema – centra za mlade.
– Nažalost, tijekom svih tih 12 godina, možda i više, nitko me nije pitao za mišljenje u vezi bilo koje teme povezane s mladima, niti u vezi toga da podijelimo iskustva koja smo stekli, jer s bendom smo prošli kroz mnogo gradova i klubova i putem ponešto naučili. Ali nitko nema volje slušati.
Foto: Ivan Agnezović
Kaže da su po pitanju urbane kulture nekad u Varaždinu stvari bile drukčije. Smatra da su ljudi više izlazili, da nije toliko bilo ni bitno koji je koncert i tko svira i da su druženja bila znatno opuštenija.
– Možda je bilo i više novaca, ali mislim da to nije presudno. Ali na jedan veliki problem ukazuju i gosti koji dođu u Varaždin. Oni kažu da nigdje u Hrvatskoj, a kamoli vani, nisu vidjeli takav ‘policijski sat’. Primjerice u Rijeci na gradskom trgu svira se do pet ujutro, u klubu u središtu grada. U Varaždinu to nije zamislivo. Dok se to ne promijeni, situacija će biti i ostati ista – zaključio je Jan Kerekeš.
