Ususret nadolazećim 14. danima performansa razgovarali smo s Ivanom Mesekom, organizatorom te, u gradu Varaždinu već udomaćene, manifestacije. Tko je Ivan Mesek nije potrebno posebno govoriti pa stoga možemo odmah uroniti u materiju.
– Ove godine osnovna koncepcija jest rušenje zida, naravno, ne doslovno zida, već nekih mentalnih zidova – kazao nam je performer Ivan Mesek.
Zanimljiv koncept razradit će niz umjetnika i na taj mu način dati specifičan pečat.
– Namjera nam je da konceptom omogućimo umjetničko izražavanje lokalnim, nacionalnim i internacionalnim umjetnicima, dakle pokrivamo lokalnu, hrvatsku scenu, ali otvoreni smo i regionalno i nadnacionalno – ističe domaćin Mesek.
Split – partner festivala
Suradnja umjetnika nije novost, štoviše, takva suradnja uvijek je plodna i iz tog je razloga ove godine partner festivala Split, koji s Varaždinom dijeli sličnu viziju performansa.
– Naš izbornik dolazi upravo iz Splita, ime mu je Branko Franceschi, povjesničar je umjetnosti i ravnatelj Umjetničke galerije u Splitu. Okosnica ovogodišnjih Dana performansa, rušenje zidova, upravo je njegova zamisao – kazao je Ivan Mesek.
Naravno, zadana tema tek je orijentir prema koji umjetnici trebaju imati na umu u ostvarivanju svojih djela.
– Tematski okvir je zadan, ali umjetnicima su ruke odriješene od svih spona. Naša etika kao umjetnika jest da apsolutno poštujemo umjetničku slobodu, kad tome ne bilo tako, kad bi se podilazilo političkim korektnostima, mi bismo bili kontradiktorni i sami bi sebi skočili u usta – rezolutan je o toj temi umjetnik Ivan Mesek.
Varaždin – grad stvoren za umjetnost performansa
Kako govorimo o već četrnaestim Danima performansa, mora da ima nešto u samom gradu Varaždinu što ga čini tako pogodnim za umjetnost performansa.
– Varaždin na jednom malom prostoru nudi u stvari odlične mogućnosti za izvođenje performansa, neovisno govorimo li o uskim ulicama, javnim trgovima, parkovima, kazalištu, prostoru nekadašnje sinagoge ili prostoru bivšeg Kina Dom – ističe Mesek, dodajući kako je u naravi samog performansa da istražuje prostor jer svaki performans svojom unikatnošću zahtijeva specifičan prostor, od javnih površina do intimnih kutaka.
Prostor koji performeri nisu okupirali kroz sve ove godine skoro pa više i ne postoji u Varaždinu.
Performans nije umjetnost koja svrhu nalazi u sebi samoj, naprotiv, umjetnička je forma koja snagu crpi iz konteksta u kojemu se događa i s okolinom nužno komunicira pa će tako i ovi performansi upiti ono dobro i loše varaždinske atmosfere.
– Zadnjih 14 godina mi pokušavamo i nastojimo srušiti predodžbu o gradu Varaždinu, barijeru koja govori da je Varaždin mali, slatki, barokni grad – ukazuje Mesek jedan od ključnih problema kulture u Varaždinu.
Zatvoreni smo u neku ideju prošlosti i bojimo se progledati kroz maglu tih opsjena, smatra Mesek, pa se držimo neke fikcije prošlosti i tradicije, a s gnušanjem od sebe guramo neke nove ideje, nevažno jesu li loše ili dobre, jer se one ne mogu ni ostvariti u ovakvom kontekstu.
– Varaždin je odavno srušio svoje zidove oko stare jezgre jer više nisu bili potrebni u tom trenu kao obrambeni zidovi. Taj čin doveo je od rasta, izvan tog zida nastalo je, među ostalim, i kazalište, što je dobar primjer kako se rušenjem zidova, i stvarnih i onih u glavi, mogu postići samo dobre stvari – ukazuje Mesek na jedan primjer iz povijesti koji počiva na ovogodišnjoj crvenoj niti Dana performansa.
Umjetnik, umjetnost, publika
Umjetnost je upravo u tom smislu avangardna, nije do toga da ona ima opsesiju biti apsolutno nešto revolucionarno novo, no ona uvijek čini jedan, pa makar mali, korak u nepoznato..
I tako smo polako skliznuli u vječna pitanja o umjetnosti, o lijepom, formi i sadržaju.
Prije svega, ono što nas je zanimalo, kao laika, jest pitanje o funkciji umjetnika.
– Umjetnik kad nešto radi ne radi to samo iz želje i potrebe za kreacijom, već često progovara o stvarima koje ga muče… da li u vezi svijeta koji ga okružuje, da li više osobno i intimno – govori nam umjetnik o umjetniku općenito.
Svaka akcija umjetnika, ako je njegova tendencija uistinu umjetnička, jest u krajnjem efektu uvijek pozitivna, bez obzira o čemu i na koji način progovara, provokacija samo zbog provokacije je tanka priča.
No, nije uvijek bilo tako, već je percepcija publike bila ona koja je previše simplificirala stvari.
– Na našim danima performansa toga nikada nije bilo, no ponekad je bilo stvari koje su ljudi tako percipirali jer su bile drugačije, a ljudi se boje drugačijeg, boje se onoga što ne poznaju, gledaju to s distance, skeptični su i, da tako kažem, rade sprdačinu iz toga – mišljenje je performera Meseka.
Prošlost, sadašnjost i budućnost
Naravno, svaki umjetnik dijelom je određen vremenom u kojem živi, kao i vremenom koje mu prethodi, a to je još više potencirano kad se govori o umjetničkom kontekstu prošlog i sadašnjeg vremena.
– Nitko nije jedinka na svijetu, svi smo uvjetovani kontekstom oko nas i prošlošću na kojoj smo sazdani, no s tendencijom da se prepozna ovaj trenutak, zato se i zove suvremena umjetnost, umjetnik živi s vremenom, umjetnost živi paralelno s vremenom u kojem se nalazi – smatra Ivan Mesek.
Umjetničko djelo tako je produkt niza različitih komponenti koje u krajnjoj liniji mogu uobličiti nešto jedinstveno.
– Ako je umjetnik vjeran sebi onda je originalan što znači da stvarno radi iz sebe, a produkt takvog rada nužno je jedinstveno umjetničko djelo i nitko prije niti poslije ne će to više tako napraviti – mišljenje je umjetnika Meseka.
Prava umjetnost ipak se uspjeva probiti, svaki pokušaj dopadanja publici u umjetničkoj proizvodnji završava kao običan ljetni blockbuster – zaboravlja se netom nakon gledanja.
Ljepota
Ipak, nužno je biti oprezan kako kontekst, koji jest bitan, ipak ne bi prevladao u proizvodnji umjetničkog djela.
– Neke se stvari rade samo iz čiste ljepote, bez drugog razloga. Vi možete cijelo vrijeme govoriti o politici, globalizmu, zagađenju, no meni je veći izazov govoriti o nečemu što nije očigledno loše, jer toga ima na svakom koraku, potrebno je kreirati neku novu ljepotu, a to je već malo teži zadatak – rekao nam je Mesek.
Svako umjetničko djelo zahvaća više ili manje životnih sfera, makar samo golu percepciju, no ono što djelo takve provenijencije uvijek proizvodi jest estetski višak vrijednosti i to dijeli umjetničko djelo i čin umjetnika od drugih vrsta svrhovitog stremljenja.
– Umjetnost je sama po sebi ljepota i kad se čovjek kroz umjetnost progovara o bilo čemu on u isto vrijeme stvara i novu, estetsku vrijednost, jer da nema nje onda ne bi bili umjetnici, već sindikalisti ili prosvjednici na trgovima – mišljenja je organizator 14. dana performansa, Ivan Mesek.
