Glazbena škola u Varaždinu u velikom stilu nastavlja obilježavati 190 godina svoga postojanja. Cjelogodišnji program vrhunac je vjerojatno imao u travnju izvedbom djela ‘Genesis suite’ na glavnome gradskom trgu. Bio je to, podsjetimo, rezultat uspjele suradnje s Ravensburgom.
> Izvedba ‘Genesis suite’ učenika Glazbene škole oduševila prepuno Korzo
No to je tek djelić iznimnih sadržaja koje je Glazbena škola pripremila za slavljeničku godinu. Do zime nas čeka još mnoštvo programa, a jedan takav oduševio je publiku jučer u HNK u Varaždinu.
> ROĐENDAN Glazbena škola Varaždin slavi 190. rođendan uz program cijele godine
Velika scena Kazališta ugostila je program pod nazivom nuSynergetic Orchestra feat. Glazbena škola u Varaždinu. Agilna i entuzijastična ekipa vezana uz projekt nuArs odazvala se pozivu na suradnju ravnatelja Glazbene škole Davora Matačića i čini se da je to bio više nego pun pogodak.
Oni koji su imali priliku gledati i slušati nuSynergetic Orchestra tijekom njihova tri nastupa proteklih godina, znali su da mogu očekivati glazbenu poslasticu. Kad tome pridodamo suradnju s učenicima i profesorima Glazbene škole, koji su činili većinu ansambla od čak 38 glazbenika, pitanje je može li se uopće iz toga izroditi išta drugo osim vrhunskog kulturnog događaja.
– Ja zaista mogu reći da sam oduševljen. Uvijek, naravno, postoji jedan mali ‘ali’, ali oduševljen sam. Raditi s ovima mladima je bilo nešto posebno – bio je prvi ‘perfekcionistički’ dojam voditelja orkestra Marka Prepelića, uz Marina Kerešu glavne kreativne i pogonske snage cijelog nuArs projekta.
Marin Kereša jučer nije svirao, bio je zadužen da zvuk na Velikoj sceni funkcionira besprijekorno, u čemu su tehničari više nego uspjeli, dok su Nevena i Ana Kereša bile zadužene za ono što se obično naziva logistikom.
Sve ostalo bilo je u znaku učenika i profesora Glazbene škole, koji su, čini se, bili iznimno raspoloženi za svirku.
Koncert je prema prvotnoj ideji trebao biti održan u dvorištu Glazbene škole, no zbog najave lošeg vremena premješten je ‘na sigurno’. Time je cijeli događaj ostao uskraćen za dodatnu vizualno-multimedijalnu dimenziju, no nitko u gledalištu HNK zbog toga nije imao razloga negodovati.
Koncert u trajanju od oko sat i pol započeo je soul klasikom ‘People make the world go round’ sastava The Stylistics, široj javnosti možda poznatijim u obradi Jackson 5.
Općenito, većinu repertoara izvedenog jučer publika je već imala priliku čuti na prijašnjim nastupima nuSynergetic Orchestra, no svi aranžmani posebno su prilagođeni za ovu priliku.
– Aranžmani su potpuno drugačiji. Sad je bilo još osam gudača, drvenih instrumenata kojih prije nije bilo, bas klarinet, klarinet, flauta… Dakle, sav notni zapis pisao sam ispočetka, od ritam sekcije nadalje – objasnio je nakon koncerta Marko Prepelić.
Iako su soul i funk klasici neko ishodišno polazište reportara nuSynergetica, redovito se tu nađu i jazz obrade tradicionalnih narodnih pjesama.
Tako je druga izvedba na koncertu bila instrumentalna obrada makedonskog narodnog napjeva ‘Zajdi, zajdi’, a za njom slijedila je međimurska ‘Vuprem oči’.
– Ova pjesma iznimno je često izvođena, postoji nebrojeno mnogo verzija. Za potrebe jednog natječaja ja sam tražio inspiraciju za aranžman i našao sam je slušajući Tetu Lizu – otkrio je publici Marko Prepelić.
Slijedi ‘I want you’ Marvina Gayea, a potom ‘My instabilities’, autorski uradak Renea Conera, koji potpisuje glazbu, i vokalistice Martine Friščić, autorice teksta.
Instrumentalom ‘Man with a movie camera’ od Cinematic Orchestra nastavlja se koncert, a potom nam glazbenici predstavljaju manje poznato ali iznimno uzbudljivo djelo ‘The Rush’ britanskog jazz glazbenika Billa Laurancea.
Slijedi uhodani ‘Never too much’ Luthera Vandrossa, na kojem drugi vokalist Neven Stipčić, i dotad uvjerljiv, dolazi do punog izražaja, kao da se upravo u toj pjesmi najviše nalazi u svome ‘prirodnom okruženju’.
Finale pripada jazz-funk klasiku ‘Always there’, izvorno instrumentalu američkog saksofonista Ronnie Lawsa, koji s tekstom davnih 70-ih prvi izvodi sastav Side Effect.
Nezahvalno je i možda neprimjereno isticati bilo koji trenutak jučerašnjeg nastupa kao svojevrsni vrhunac, no teško je ne zabilježiti kako je virtuozni bubnjarski solo profesora Stanislava Muškinje u ‘Always there’ izazvao opće oduševljenje u publici.
A riječ je tek o jednom od profesora s Glazbene škole u Varaždinu koji su guštali i briljirali tijekom jučerašnje svirke. Uz rizik da nekoga izostavimo, svakako vrijedi istaknuti iznimno raspoloženog Gordana Peršija na saksofonu, Hrvoje Šenjug pobrinuo se za gitarističke dionice, Miodrag Paravinja i Matija Turk za klavijature, kontrabasom je suvereno vladao Marko Radić, a na bas gitari bio je Petar Prepelić.
Na bis je, nakon dugotrajnog pljeska iz prepunog gledališta, orkestar ‘zaokružio’ svirku s ‘People make the world go round’.
NuSynergetic je tako još jednom opravdao glas koji ga prati, a to je da su koncerti koji proizlaze iz njihove produkcije, neovisno o glazbenicima koje okupe, ono što varaždinska publika treba i želi. Kao i uvijek dosad, premalo je bilo mjesta za sve zainteresirane, a nuSynergeticu to uspijeva bez ikakvog iskoraka prema podilaženju ili banalitetu.
Prošlo je više od godinu od pol od njihova posljednjeg nastupa u Sinagogi. Zanimalo nas je što je s projektom, je li entuzijazam i dalje prisutan u jednakoj mjeri.
– Entuzijazma još uvijek ima, čak ga je i više, to što ne sviramo prečesto ne znači da ga nema. Rade se nove stvari, novi projekti, iako je teško, budući da nitko u udruzi nije zaposlen. No tako dugo dok je Marin tu, tako dugo bude išlo – uz smijeh kaže Marko Prepelić najavljujući da nuArs – ide dalje.
