Stvaralaštvo toliko osebujno, specifično, posebno i drukčije od svega ostalog da zaslužuje vlastiti naziv. To je rad Stephana Lupina, svjetski proslavljenog fotografa i umjetnika čiji je bogat opus poznat pod nazivom – lupinizam.
Na tisuće erotskih fotografija, apokaliptične slike, monumentalne skulpture, ali i namještaj. On svojim radom spaja nespojivo, kažu jedni, no drugi odgovaraju da to čini jako uspješno. Stoga nije čudno da je njegova umjetnost stekla epitete poput nevjerojatne i kontroverzne, a najbolja djela stvorena u 35 godina rada, njih više od stotinu, mogu se razgledati na izložbi ‘Lupinizam’ otvorenoj u Klovićevim dvorima koja je već izazvala brojne reakcije, piše Večernji list.
– Za mene je lupinizam ta moja prosvijećena, kreativna, luda i nadrealna energija. Nemaju me kamo svrstati, pa onda kažu da je to moj stil. A to tako i jest. Što god napravim originalno je, nema ‘copy-paste’, ne povodim se za svjetskim trendovima – komentira Lupino činjenicu da je cijeli umjetnički pravac nazvan po njemu.
Ističe i da je barem sto godina ispred svog vremena, a inspiracije ima toliko da je opus predstavljen u Klovićevim dvorima tek četvrtina onoga što je za života stvorio.
Početna točka njegova stvaralaštva bile su osamdesete u New Yorku kada je Stephan Lupino prvi put stao iza objektiva fotoaparata, iako je do tada uvijek bio ispred njega.
Prije dolaska u SAD radio je, naime, kao model u Europi, a sve je počelo kada je iz rodnog Varaždina otišao u svijet upoznati velike gradove. Tada se, još kao Ivan Lepen, prvo otputio u Rim gdje je otvorio svoju školu karatea te postao tjelohranitelj eliti, poznatim osobama i bogatašima. Lupino je oduvijek bio ljubitelj sporta, posebice borilačkih sportova, no u Italiji počeo se baviti modelingom.
Sa samo dva kovčega, napominje. Ondje je nastavio raditi kao model, a pozirao je, između ostalog, i poznatoj modnoj fotografkinji Deborah Turbeville. Od nje je posudio i prvi fotoaparat te počeo sam raditi portrete, a fotografije su ispale toliko dobro da nitko nije vjerovao da su njegove.
Lupina su zvali kraljem noćnog života, a zbog činjenice da je zabilježio sve lude provode na njujorškoj sceni, časopis ‘Paper’ uvrstio ga je na popis deset ljudi koji su obilježili noćnu scenu New Yorka osamdesetih i devedesetih godina. Osim toga, proslavio se i fotografiranjem aktova, pa mu je tako pred objektiv stalo više od 2000 golih žena te više od 500 muškaraca.
Zna se našaliti da je i sam Mick Jagger komentirao da mora vidjeti kako Lupino uspije skinuti toliko žena. Iako je u to vrijeme bio na vrhuncu slave, a njegove su se fotografije prodavale za tisuće dolara, kada je u Hrvatskoj počeo Domovinski rat, vratio se, kako kaže, prvim avionom.
– Volim ovu zemlju i uvijek me nešto u duši vuklo da se vratim, čak i kada sam bio najpopularniji u svijetu – ističe Lupino koji je nakon povratka u Hrvatsku fotografirao ratne strahote, a počeo se baviti i humanitarnim radom. Tako je u sklopu projekta ‘Moji anđeli’ fotografirao djecu s posebnim potrebama i s malignim bolestima za koje je skupljao donacije.
Upravo su to fotografije, smatra, čije vrijeme tek dolazi i koje će izrazito potresti javnost kada budu objavljene. Iako se Lupino, bez obzira na to što fotografirao, u svijetu proslavio baš iza objektiva, prije desetak godina počeo je pokazivati koliko je zapravo svestran. Tada se, naime, okrenuo slikarstvu i kiparstvu, a da je očito riječ o uspješnom odabiru dokazuje i to da njegove najpoznatije skulpture vrijede stotine tisuća dolara, a bile su izložene u poznatim muzejima i galerijama diljem svijeta.
– Sad se najviše bavim baš tim skulpturama i slikanjem. Moje apokaliptične slike na platnu prikazuju kraj na jedan sasvim drukčiji način – objašnjava Lupino koji za sebe kaže da radi tematski, u fazama, ovisno o tome što ga u kojem trenutku inspirira.
Tako se prije dvije godine intenzivno bavio izradom dekorativnog namještaja, također veoma osebujnog stila. U njegovoj su se kolekciji nalazili stolovi, stolci, ogledala i križevi, a najveću su pažnju dobili stolci posvećeni poznatim povijesnim i suvremenim ličnostima poput Cezara, Mao Ce-tunga i Putina.
– Teško će netko shvatiti moju umjetnost, to je jako komplicirano i jako puno ispred svog vremena. Može je se eventualno osjetiti te opipati da je to nešto stvarno i drukčije od ostalog – ističe Lupino te dodaje kako ljudi često bezrazložno napadaju ono što ne razumiju.
Navikao je da ljudi imaju oprečne stavove o njegovim djelima, no opus poput onog izloženog u Klovićevim dvorima malo koga može ostaviti ravnodušnim. U svakom slučaju, takav pothvat jednog suvremenog umjetnika zaslužuje respekt, bez obzira na ukus, piše Večernji list.
