Stanislav Muškinja prezentirao je u nešto više od sat vremena svoje nevjerojatne vještine i sposobnosti te publiku privukao u svijet bubnjeva (drumseta), vibrafona i malog bubnja.
U Glazbenoj školi Varaždin jučer, 24. listopada,
održao se još jedan u nizu koncerata kojima ova prestižna škola
slavi 190 godina djelovanja. Stanislav Muškinja,
profesor udaraljki na Glazbenoj školi, glazbenik s dugim stažem
na sceni u kojoj se dotiče klasične, jazz, rock i metal glazbe,
prezentirao je u nešto više od sat vremena svoje
nevjerojatne vještine i sposobnosti te publiku privukao u
svijet bubnjeva (drumseta), vibrafona i malog bubnja.
Svoj solo nastup u Velikoj koncertnoj dvorani započeo je s
autorskom skladbom ‘Layers’ koja započinje
sampleom, a Muškinja sjeda za set bubnjeva. Osjećaj za ritam,
predanost i hipnotično zagrijavanje za početak činili su
zavodljiv uvod u kojem nam se koncentracija posve nalazila na
bubnjaru.
Na sljedećoj skladbi glazbenik se premjestio na vibrafon na kojem
je izveo skladbu ’20 Years Later’ Igora Lešnika,
udaraljkaša i profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, od kojeg
je i sam Muškinja učio tijekom svog školovanja.
Složena dinamika koncerta
Nježno, atmosferično i lagano, s držanjem dinamike koncerta na
vrlo visokoj razini došlo je i na idućoj skladbi koja je također
započela udaranjem po vibrafonu da bi u jednom trenutku prešao na
bubnjeve te preokrenuo stvari naglavačke svojom brzinom i
tehnikom. Nastup je dobio dodatnog maha kada je na četvrtoj
pjesmi Muškinja stao ispred malog bubnja i izveo francusku
skladbu ‘Tchick’.
Mali bubanj nalazio se na sredini pozornice između seta bubnjeva
i vibrafona te je na tom položaju okupirao udaraljkaša oko
desetak minuta u kojima smo zasigurno vidjeli jednu od
dojmljivijih skladbi u kojoj je Muškinja koristio nekoliko
različitih vrsta palica, ruke i prezentirao vrsnu tehniku, brzinu
i točnost, uz kratku i zanimljivu vokalnu pomoć.
‘Još finale pa ste slobodni’
Česta izmjena udaraljki – vibrafona i bubnjeva – vidjela se u
pjesmi ‘Symbiotic’, a sam kraj nastupa bila je
prava eksplozija talenta i kreativnosti.
– Još finale pa ste onda slobodni – obratio se Muškinja u
šaljivom i profesorskom tonu publici koja na aplauzima nakon
svake pjesme nije štedjela.
Bubnjarski solo i dionica, s uzorkom pozadinskih rock gitara koje
su dopirale iz zvučnika, učinile su finale raznovrsnim,
vrhunskim, s nekoliko različitih varijacija. Činele su jedva
preživjele. Na posljednjoj skladbi odmaknuo ih je od glavnog seta
te rukama svirao svugdje gdje je mogao, aktivno koristeći obje
noge i ruke i tako nam činio osjećaj da se pred nama nalaze
najmanje tri virtuoza.
Dugotrajni pljesak i dvostruko vraćanje na scenu je najmanje što
je oduševljena publika mogla pružiti izvrsnom Stanislavu
Muškinji koji je u ovom nastupu objedinio svoj
profesorski rad s onim aspektima udaraljki u kojima uživa izvan
škole. Nakon fantastičnih i inspirativnih koncerata s
NuSynergetic Orchestra (u suradnji s Glazbenom)
profesor Muškinja pokazao je znanje, talent, predanost i
privrženost kojom nas tjera da jedva čekamo sljedeći ovakav
događaj.