Knjigu, za koju je Leskovar već dobio nagradu 'Prozak', predstavili su, uz autora, cijenjeni gosti Kruno Lokotar, Lidija Deduš te Mišo Nejašmić, direktor izdavača Jesenski&Turk.
U odličnoj atmosferi u četvrtak je, 21. veljače, u
varaždinskom književnom salonu Korzo
predstavljena je knjiga, prvijenac, Tijelo od
soli Nikole Leskovara, izdavač
Jesenski&Turk.
Knjigu, za koju je Leskovar već dobio nagradu
‘Prozak’, predstavili su, uz autora, cijenjeni gosti
Kruno Lokotar, Lidija
Deduš te Mišo Nejašmić, direktor
izdavača Jesenski&Turk.
Književnu večer u ime salona Korzo otvorio je Robertino
Bartolec istaknuvši kako se knjiga Nikole Leskovara
uspješno pripovjedno tematski ulančava na recentno prevladavajući
globalni umjetnički narativ – migracijski diskurs kojim se tumače
beskrajni meandri suvremene emotivne i društvene krhkosti
pojedinca kad u novoj sredini ostaje vječno ‘drugi’.
Dakako, ‘Tijelo od soli’ kontekstualizira i sagledava navedeni
motiv iz post-jugoslavenskog rakursa, što je fabularni zavrtanj
koji knjigu čini recepcijski nužnim štivom u dobu renesanse
ksenofobnih tendencija, kako tuzemnih tako i internacionalnih.
Urednik knjige Kruno Lokotar obrazloživši razloge zbog kojih je
upravo rukopis Nikole Leskovara ovjenčan prestižnom nagradom
‘Prozak’, izdvojio je u svojem izlaganju kako mnoga poglavlja,
između ostalog, definitivno pokrivaju fragmente autorove osobne
pretpovijesti. Ta nam je autobiografska provodna nit ponuđena
razigranim pismom dubokih refleksija, pa i kritike društva koja
seže do mnogih tranzicijskih aporija ‘regije’. Jer evidentno
pripovjedač je razradio širi plan uzroka vlastitog
‘nepripadanja’, ali i mehanizme opstanka u zbilji bremenitoj
izoštrenim pogledom na ‘drugog’ (pritom, naglašava Lokotar,
Leskovar vješto prilagođava spisateljski ton od krotke dječje
jednostavnosti do zrelijih dekorativnijih reflkeksija, budući da
knjiga radnjom ima širi vremenski zamah). Premda je knjiga –
nastavlja Lokotar – uvjetno rečeno fragmentarno strukturirana
(čak i na razini jezika jer se u jednom dijelu isključivo koristi
dijalektikom karakterističnom za obližnji Sračinec – poglavlje
nam je sam autor u vlastitoj čitateljskoj interpretaciji na
promociji ponudio), u cjelini djelo ostavlja odličan dojam baš
zbog Leskovarovog umijeća prožimanja različitih stilskih obrazaca
(Lokotar tu prepoznaje i pjesnički nerv u Leskovara), sposobnosti
prepletanja realnog, apsurda i groteske, ponekad melankoličnim
dionicama ali počesto i sjajnim duhovitim dosjetkama – što
svakako donosi svjež i nov doprinos aktualnoj domaćoj literarnoj
sceni.
Lidija Deduš svojim je objekcijama podvukla slično životno
iskustvo s onim što danas nazivamo fenomenologijom
post-jugoslavenskih migracijskih procesa, analogijom sa sadržajem
knjige Nikole Leskovara zaključivši da prilagodba sredini,
okolnostima i sudbini (svijetu i realnosti dakle) automatski ne
upućuje na pokoravanje drastičnim tendencijama u istih.
Ovim sjajnim književnim programom varaždinski književni salon
Korzo (danas bez sumnje najrelevantnija umjetnička destinacija
Grada Varaždina) ispunjava program za veljaču te uskoro
najavljuje iznenađenja za ožujak…