Ljubav prema stripu došla je u njegovim ranim godinama, djetinjstvu, a kako kaže Pajtak, naučio se pisati čitajući stripove.
Varaždinac Denis Pajtak strastveni je ljubitelj
stripova. Već četrdesetak godina traje ljubav prema tom
likovno-književnom obliku umjetnosti, a jedan je i od pionira
čitateljske strip-scene koja je prije gotovo tridesetak godina
zaživjela u Hrvatskoj. Što je sve sa stripom prošao, kako se do
tog medija dolazilo te kako danas ljudi gledaju na strip, saznali
smo u razgovoru s Denisom Pajtakom.
Ljubav prema stripu došla je u njegovim ranim godinama,
djetinjstvu, a kako kaže Pajtak, naučio se pisati čitajući
stripove.
– Većinu stripova tada smo mogli kupiti za malo para,
Mickey Mouse, Tom i Jerry… Kako
čitaš, naučiš sve ostalo, pokupiš iskustva i kreneš dalje.
Normalan progres je da od Mickeyja pređeš na Alana
Forda, Zagora i ostale, a u toj fazi
većina ljudi stane jer ih ne zanima toliko strip – govori Pajtak.
Napominje kako stripovi već odavno nisu ‘samo za klince’.
– Spletom okolnosti otišao sam u Kanadu na pet godina i došao u
dodir s njihovom inačicom ‘našeg’ Zagora. To su bili
X-Men i slične infantilne stvari. Stripovi me od
tada nisu pustili, a govorimo o početku devedesetih godina. Tada
sam se zakačio za njih i to se nastavilo do danas – rekao je
Pajtak.
Kako je bilo kod nas nabavljati stripove?
– Super lako – odgovara.
A izdanja na engleskom jeziku?
– Nikako – odgovara još brže te napominje da je on jedan od onih
koji su zaslužni za proboj ‘stranih’ stripova u Hrvatsku, ali ne
u toliko širokom smislu.
– Kada sam dolazio doma iz Kanade donio sam ogroman kufer u kojem
je bila hrpetina stripova i jedan ‘alarm clock’. To sam donesel
doma – osnovne stvari. Tada sam znal da sam fanatik, a na carini
su me jako interesantno pogledali. Makar, onda si mogao sa sobom
imati dva pištolja i nikome ništa ne bi bilo – govori Pajtak.
Saloni stripa
Kada je vidio koliko stripova ima, shvatio je da ih ne treba sve.
Još jednom je uzeo stripove, stavio ih u kofer i uputio se prema
Zagrebu. Tamo ih je prodavao na ulici, a ljudi su se
zainteresirali i kupovali.
– Isto tako, Moderna vremena su imala mali prostor u Zagrebu.
Tamo sam donio kutiju američkih stripova i rasprodao sam sve do
zadnjeg komada. Tada se to nigdje nije moglo nabaviti – priča nam
Pajtak te kaže da se situacija sa stripovima malo uzdigla i
stvorilo se jače tržište. Otvorili su se dućani za stripove i sve
je počelo disati.
Entuzijazam je bilo itekako bitno stanje kako bi se moglo biti u
tom ‘poslu’.
– Radili su se ‘saloni stripa’ diljem Hrvatske. Sjećam se u
Vinkovcima, za vrijeme rata, dosta toga je tada bilo u povojima i
nikog nije bilo briga za lovu. Bilo je to dobro vrijeme za strip
– ističe.
Pri dolasku na intervju, od Pajtaka sam dobio ediciju stripa
‘Striptiz’ koji datira iz 1996. godine, a
napravili su ga varaždinski autori. Kakva je bila situacija u
gradu što se tiče stripa?
– Priča o ‘Striptizu’ počinje baš te godine kada je u Varaždinu
postojala čak i scena fanzina (SF, muzika…). Uredništvo su činili
Vjeran i Maja Miljenović-Kordić
i ja. Od suradnika tu su bili Nikola Majnarić,
Miki Horvatić (kasnije objavio strip album
‘Varaždin!’) i Kristijan Petrović, danas
zaštitno lice Varaždinske televizije – nabraja Pajtak.
– Uz nas su bili i ljudi koji su poslije postali slavni poput
Esada Ribića koji je nacrtao Thora (pokazuje na
strip) i Goran Sudžuka. Tada se pričalo o
stripu, bilo je dosta sponzora i fino su se izvrtila četiri
broja, a onda smo se polako počeli ‘raspadati’ po svijetu –
spominje Pajtak.
Američka tradicija
Najviše ga zanima američka tradicija stripa, veliki utjecaj tu je
odigrao i boravak u Kanadi, a za sebe kaže da nije kolekcionar u
klasičnom smislu.
– Nemam veliku količinu stripova. Uživam da oni kolaju među
čitateljima, volim vidjeti trendove i upoznati ljude koji se
njime bave. Taj ‘old school’ način meni je još uvijek
najinteresantnija stvar u svemu tome – govori Pajtak.
Danas se manje-više sva publika preselila na Internet. Klubovi
stripa u Hrvatskoj su zamrli jer ne postoji navika da se ljudi
nalaze, potpisuju, crtaju i slično. Ipak, saloni stripa se
povremeno događaju. Kakvo je onda danas strip čitateljstvo u
Hrvatskoj?
– Osobno nisam nikad bio autor. Za napraviti tako nešto – govori
Pajtak i pokazuje na ‘Thora’ – potrebno je
napraviti hrpu crteža, stranica… to je pravi zanat. Crtači su
pravi zanatlije koji rade osam sati dnevno, a bez toga se ne može
uspjeti. Ja ipak imam svoj zanat prevoditelja – kaže i dodaje da
je prevodio jedan strip te da mu je to bio jedan od najtežih
poslova u životu nakon kojeg je rekao da stripove više neće
prevoditi.
Vraćamo se na čitateljsku scenu. Kakva je?
– Ista kao i u ‘moje’ vrijeme, kao i u ‘tvoje’ vrijeme, takva je
i danas. Danas je čak situacija i bolja nego što bi čovjek
mislio. Puno je izdavačkih kuća, puno se stripova štampa na
hrvatskom jeziku (od američkih do francuskih tradicija). Ipak,
postoji određeno starenje publike s jedne strane, dok novi klinci
u to previše ne ulaze – napominje Pajtak.
Logično se postavlja pitanje s holivudskim strip bljeskom koji se
događa posljednje desetljeće.
– Klinci preko filmova ‘ulaze’ u strip, ali ne povećava se
zainteresiranost za stripove preko filmova. Djeca kao prvo neće
uzeti strip u ruke, nego ga ‘skinuti’ s neta. Kao drugo, film je
medij za sebe. Današnjoj djeci stripovi su prestatični. Oni se ne
mogu s njime identificirati. Dobro je što se u cijeloj priči
globalizirao pojam strip-junaka. Sada svi znaju za to, ali još
uvijek imaš taj paradoks da ti nitko neće reći da su
‘Avengersi’ film za djecu, dok će za strip to
tvrditi – što nema nikakvog smisla – kaže Pajtak.
Kakva je onda budućnost stripa?
– Stripu je suđeno da postane ploča, LP; da postane niša ljudima
koji će to cijeniti baš zbog kulture kakva je unutar sebe. Papir
kao takav nema više globalno značenje koje je imao i to će se sve
više smanjivati. Nemam ništa protiv, budućnost je digitalna.
Ipak, drago mi je da postoji spona koja neće dopustiti da strip
umre – govori Pajtak.
Pročitao sam da za vrijeme Free Comic Book Daya
dijeliš na tisuće stripova?
– Taj dan postoji već desetak godina i za mene nije besplatan
(smijeh). Ali je jako dobra ideja za izdavače i nove čitače.
Godišnje nabavim oko 1000 stripova koje se podijele u zadarskoj
knjižnici koja je najmodernija u Hrvatskoj i ljudi su
zainteresirani za taj događaj, stoje u redu i prije nego što se
knjižnica otvori – tumači nam Pajtak te ga pitamo što misli o
varaždinskoj knjižnici i njihovom fondu stripa.
Iz glume u strip
– Radi se o sasvim dobroj količini i kvaliteti stripa. Moja je
greška, što često dogovorim nešto s njima, ali vremenski nikako
da se nešto ostvari po tom pitanju – odgovara.
Gluma je također bila jedan dio tvog života?
– Stvari su nekad bile postavljene da si mogao raditi sve što
hoćeš ako si se dovoljno zainteresirao za to. Htio sam glumiti,
otišao sam na portu HNK u Varaždinu i rekao ‘ja bih glumio’.
Zapisali su mi ime, a sljedeći put kad su trebali statiste,
nazvali me. Ostao sam četiri godine u tome, a kada se trebao
desiti prijelaz iz amaterstva u profesionalizam tada sam našao
novu zanimaciju – govori Pajtak i nastavlja:
– Otišao sam u klub Ex, tada su imali radio, radile su se posebne
večeri za alternativnu glazbu, puštala se muzika. Problemi su
nastali onog trenutka, a to je situacija sa svim stvarima, kada
se lova počinje vrtjeti. Odjednom, sve što je bilo potrebno
prije, a to je da su svi sretni i da je svima okej, postalo je
sekundarno jer je nekome zamirisala lova. Problem je kad se u
cijelu situaciju upetljaju ljudi koji nemaju veze s tim poslom.
Njih ne zanima bit, nego samo profit. Ne možeš biti ‘u stripu’ i
sličnim umjetnostima, ako ne znaš o čemu se točno radi –
zaključuje Denis Pajtak.
Napomena: za sve oni koji žele znati više o
današnjem stanju u stripu, glavni portal za stripove je stripovi.com, a glavni hrvatski
izdavač je Fibra. Uz dućane poput Stripovi na kvadrat i Asteroid
B612 strip se u Hrvatskoj još itekako drži na životu. Najveće
manifestacije su Crtani romani Šou (od 10. do 12. svibnja) i
MaFest (zadnji vikend u svibnju).