- Riječ je o složenom multimedijskom projektu u kojem kroz dekonstrukciju fotografske slike, različitim grafičkim metodama i fotografskim praksama, segmentiramo ključna povijesna obilježja tehničko-tehnološkog razvoja fotografije, vraćajući kotač povijesti unatrag do samih početaka, preko prve trajno fiksirane fotografije do 'praslike' u špiljama - istaknuli su autori.
Multimedijski performans ‘Početak’, autora Roberta
Gečeka i Marija Periše, docenata na
Sveučilištu Sjever, održan je 27. lipnja 2019. u arheološkom
nalazištu Vela spila nedaleko od Vele Luke u organizaciji
Matriba i Centra za kulturu Vela Luka.
– Riječ je o složenom multimedijskom projektu u kojem kroz
dekonstrukciju fotografske slike, različitim grafičkim metodama i
fotografskim praksama, segmentiramo ključna povijesna obilježja
tehničko-tehnološkog razvoja fotografije, vraćajući kotač
povijesti unatrag do samih početaka, preko prve trajno fiksirane
fotografije do ‘praslike’ u špiljama – istaknuli su
autori.
– Projekcija reforestiranih konja snimljenih na pustopoljinama
livanjskog kraja, na fantastičnoj pozadini milenijima izbrazdane
stijene Vele spile, prapovijesnog arheološkog lokaliteta pored
Vele Luke, rezultirala je nevjerojatnim amalgamom prošlog i
sadašnjeg, novim poimanjem arhetipske snage livanjskih konja
prožetih s onim pleistocenskim ‘arhiviranih’ nekoliko metara niže
u nekom od depozita prapovijesnog nalazišta. I površnom
gledatelju nametala se je impresija izranjanja konja iz same
stijene, iz značenja vremena kojeg je ta plemenita životinja
imala u ljudskoj povijesti, a sada, kao da se, utisnuta u
špiljski kamen nastoji otrgnuti zaboravu ili barem za trenutak
ponukati nas na prisjećanje njihove iskonske sile koja je
ljudskom rodu po prvi put otvorila pogled na slobodu nesputanog
kretanja. Nizovi likova dostojnih jasnoće Lascauxa i Altamire
volumenom stijene dobivali su i treću dimenziju, postajući
stvarni, gotovo opipljivi. U Velu spilu autori su prenijeli i
presliku iz špilje Vindije nastale na njihovome prvom performansu
2017. godine i time naglasili neupitnu važnost oba prapovijesna
arheološka lokaliteta.
Prirodne (snažne) boje naglašenih obrisa vraćale su projiciranim
fotografijama izvornost svjetlopisa, što je posebno zanimljivo u
vremenu kontaminiranom beskrajnom plimom vizualnih napada.
Izvornost tehnike nastanka fotografija (gotovo zaboravljene u
protekla dva stoljeća) u špilji je dodatno pojačavao rezak miris
rastopljenog bitumena korištenog za prigodno (gotovo
”prapovijesno”) osvjetljavanje emulzije i njene petrifikacije u
equumorfnoj formi. Naravno, uz vrlo ograničen preljev tonova, jer
bitumen…. se ne da uspoređivati s digitalnom fotografijom, on je
jednostavno prvi, nesofisticiran, trajan.
Kako bi užitak bio cjelovit i sva osjetila bila ispunjena
pobrinuo se autor glazbe Predrag Krobot. Nije ni potrebno
napomenuti produhovljenu elementarnost, koja je u akustičnom
špiljskom recipijentu rezultirala jedva čujnim suzvučjima
rezonantnog prožimanja ambijenta i gledatelja. Neočekivan,
jedinstven i nestvaran doživljaj!
Na špiljskom ”ekranu” promicali su nizovi životinja u njihovoj
punoj snazi, u prirodnom okruženju u kojem su odbačeni od ljudi i
prepušteni hirovima prirodnih sila. I umjesto da se doimaju
napuštenima, da postanu hrana divljim zvijerima, nestanu kako to
priliči reliktu davnog vremena, livanjski konji u njima
pripadajućem pejzažu pokazuju punu ljepotu prilagodbe. Gledajući
ih snažne i neovisne stječe se utisak da budućnost pripada njima,
a ne nama – napisao je dr. sc. Dinko Radić
O projektu ‘Početak’ likovni kritičar Marijan
Špoljar.
‘Projekt Početak polazi od dosegnute, tehnološki sofisticirane,
simbolički naglašene i artistički dominantne fotografije koju je
Mario Periša učinio na Livanjskom polju snimajući čuvene “divlje
konje”, životinje koje slobodne žive u ambijentu nalik onome u
prethistoriji te se i vladaju kao da ih civilizacija nikada nije
ni krotila. Takve estetizirane, visoko kultivirane, ali i
verističke prizore u kojima se naglašavaju ljepota, snaga,
prirodnost i elementarnost i koje pripadaju vrhu
mimetičko-reprezentacijske slike svijeta dekonstruiraju se u dva
smjera: prema slici koja se pušta u internetski opticaj i kola
neograničenim prostorima kao informacija, ali i kao supstitucija
te prema slici koju Robert Geček složenim postupkom računalne
manipulacije iz slikovnog pretvara u vektorski zapis te je
reducira, zgušnjava i pojednostavljuje.
Tim drugim postupkom dobiva se sfumato fotografija, gotovo
silueta motiva konja, neobično izvijena sjena položajem, stavom i
uprošćenošću nalik pećinskim crtarijama konja. Kako postoji
mogućnost da se nekada doista zbio proces
‘prijenosa’ prizora s konjima na pećinske zidove (toj
pretpostavci u prilog idu – baš kao da je riječ o cameri obscuri
– obrnute projekcije životinja) odluka autora da se
transformirane fotografije konja unesu u špilju Vindiju nije
ishitreni, bizarni čin nego, pomalo ludički, ali smisleni
postupak. Pri tome se zbiva još jedan od logičnih,
transformativnih procesa: takva, već preobražena fotografija,
lišena svojih mimetičkih svojstava i printana na adekvatnu
podlogu koristi se kao ‘predložak’ za grafiku, kao motiv
koji se, razložen kemijskim postupcima, prekriva gustom,
katranskom masom i otiskuje na papir primarnim ručnim pritiskom.
Rezultat je grubi, neravni, elementarni, gotovo
‘arheološki’ otisak, reljefna površina koja, premda u načelu
serijalna, ima karakter unikatnosti, a ne samo
multioriginalnosti. Konačno, u projektu Početak riječ je o
dijalogu između dvije koncepcije, u krajnje pojednostavljenom
smislu svedene na polaritet original – reprodukcija,
fotografija – grafika, analogno – digitalno, homogeno
– raspršeno, intenzivno – ekstenzivno… Ili, u još
jednostavnijoj varijanti, na odnos između fotografije kao
unikatnog rezultata fotografiranja nekog realnog prizora i
njezine dekonstrukcije, razlaganja, migracije, preslagivanja i
multi-funkcionalizacije.
Moglo bi se čak kazati da je riječ o propitivanju statusa i
mogućnosti fotografske slike u digitalnoj eri da ovaj projekt ne
otvara i niz drugih, značajnih, ali i usputnih, pitanja, ne samo
na umjetničkom i medijskom polju nego i šire. Konceptualni štih i
spektakularizirana forma pomiruju se tako u projektu koji ima
karakter i izložbe i umjetničke akcije i eksperimentalne igre i
ambijenta’.