'Bilo bi divno da je 'Grofica Marica' češće na repertoaru varaždinskog HNK-a jer bi to bio dodatni mamac za dolazak na varaždinski Advent koji je, uostalom, puno rafiniraniji od onog prekonzumerističkog zagrebačkog', smatra kolumnist Večernjeg lista Denis Derk.
‘Hajd’mo u Varaždin jer tamo cvate ružmarin, tam’ sretni bit’
ćemo, živjet’ osamljeno. Ti vilo najljepša od sviju djeva
najdraža, s tobom bi ovaj sin u Varaždin. Jer duše čežnja sva ta
gori kao paprika, u grud’ma srce pleše čardaš sim pak tam.
Hajd’mo u Varaždin jer tamo cvate ružmarin, tam’ sretni bit’
ćemo, ah ja i ti.‘
Stihovi su to iz popularne operete Emmericha Kalmana
‘Grofica Marica’ koja se konačno vratila u Varaždin,
grad u kojem je, kako se ponosno ističe u Varaždinu, jedno
vrijeme živio i glasoviti mađarski skladatelj i u kojem je možda
i dobio inspiraciju za skladanje jedne od najpopularnijih opereta
svih vremena.
Varaždinci su u ‘Grofici Marici’ uživali dvije večeri
zahvaljujući sretnoj suradnji zagrebačke
Komedije i varaždinskog Hrvatskog
narodnog kazališta. Komedija je tako, samo nekoliko dana
nakon što je ‘Groficu Maricu’ u režiji Ozrena
Prohića premijerno izvela na sceni na Kaptolu, gostovala
i u varaždinskom Hrvatskom narodnom kazalištu, a ulaznice i za
zagrebačke i za ove dvije varaždinske predstave doslovno su
razgrabljene.
Hrvatska, kao dio nekadašnje Austro-ugarske monarhije odavno je
sljubljena s austro-ugarskim operetama i austro-ugarskim štihom.
Odnosi se to pogotovo na njen kontinentalni dio, od Čakovca preko
Varaždina i Zagreba pa sve do Osijeka. I Čakovec je nekada imao
operetnu družinu koja je izvodila ‘Groficu Maricu’, a i na
velikoj sceni varaždinskog HNK-a izvođena je 1955. godine, pod
ravnanjem nedavno preminulog odličnog dirigenta Teodora
Romanića.
Varaždinci su prije desetak dana uživali u poluscenskoj izvedbi
‘Grofice Marice’, jer kazališnu pozornicu tek treba obnoviti, a
da bi se na njoj mogle izvoditi operetne ili operetne predstave.
Zato je orkestar Komedije bio na pozornici predvođen dirigentom i
ravnateljem Komedije Krešimirom Batinićem, a
pjevači su morali biti glumački dodatno uvjerljivi kako bi stekli
naklonost publike. Iako operete nisu prečesto na repertoarima
naših kazališta, treba reći da se za njihovu budućnost na našim
scenama ne treba bojati.
Jer mladih pjevača spremnih za zahtjevni operetni žanr u kojem se
istodobno i pjeva i pleše i glumi, očito imamo napretek. Dokazala
je to scenski delikatna i glasovno moćna varaždinska sopranistica
Jelena Štefanić u ulozi Grofice Marice.
Posebne komplimente treba uputiti tenoru iz Međimurja
Filipu Hozjaku koji je bio pjevački impresivan
grof Tassilo u ulozi koja je bila zaštitni znak legendarnog i
nenadmašnog zagrebačkog tenora Đanija Šegine.
Čestitke zaslužuju i mlade pjevačice i to Ana
Mikac u ulozi Tassilove sestre Lize, baš kao i
Lucija Spevec u ulozi Manje.
Predvođeni iskusnim Draženom Bratulićem i
Ervinom Baučićem u ulogama baruna Kolomana
Župana Varaždinca i kneza Populescua, solisti su razgalili
publiku željnu operetnog frivolnog i opuštajućeg ugođaja. Bilo bi
divno da je ‘Grofica Marica’ češće na repertoaru varaždinskog
HNK-a jer bi to bio dodatni mamac za dolazak na varaždinski
Advent koji je, uostalom, puno rafiniraniji od onog
prekonzumerističkog zagrebačkog.