Unutarnji sukobi, dokolica, priroda koja se dosađuje i čovjek koji u takvoj prirodi uživa neke su od tema ovih pjesama u prozi.
Varaždinski.hr i udruga Katapult
u rubrici iz područja književnosti ‘Svila i kadifa’ nedjeljom
predstavljaju poeziju i kratku prozu autorica i autora iz
Hrvatske, regije i šire. Uređuje: Lidija Deduš.
Prozno lirske minijature Andreje Žigić Dolenec,
za koje je dobila nagradu Tea Benčić Rimay, stvorene su za
čitanje u kišnim poslijepodnevima, uz šalicu čaja. Sitnim bodom
izvezene slike, nalik na goblene, suočavaju čitatelja s onime o
čemu svi razmišljamo, ali rijetko izgovaramo naglas.
Unutarnji sukobi, dokolica, priroda koja se dosađuje i čovjek
koji u takvoj prirodi uživa neke su od tema ovih pjesama u prozi.
Ispreplitanje motiva ukazuje nam na ono što možemo dati drugome i
što možemo primiti, a da pri tome ostanemo topli i da nikad ne
izgubimo pronicljivo oko kojim ćemo detalj, koji često izostane,
prikazati kao važan dio cjeline.
Glas Andreje Žigić Dolenec je utješan i pruža nadu da u svemu što
nas okružuje još uvijek ima dovoljno ljepote da možemo mirno
prebroditi život, uz sve njegove nedostatke, ali i upozorava na
važnost uočavanja znakova koji nas okružuju, a koje često uzimamo
zdravo za gotovo. Sa životom se ne treba šaliti, ali ga ne treba
uzimati ni previše ozbiljno jer je dovoljno kratak da iz njega
trebamo uzeti samo ono što nam treba i to pretvoriti u riječi
koje će trajati i u vremenu kad nas više ne bude.
Zastava
Objesili su mi lice u magli, a ono vijori poput zastave, mašući
usnama tako prikladnim za uvojite poljupce. Objesili su mi lice u
magli, prethodno odnijevši srpove od obrva da njima režu svoje
debele vene. Objesili su mi lice u magli, i sad ga tražim, ne
znajući da ono više ne pripada meni. Kao kamen bez imena, kao
mijena bez povoda, biti zametnut u džepovima Kronosa. Živjeti
jednosmjerno, željeti dostižno, prebirući po šutnjama, čuvajući
riznice obilja za šarenice od zanosa, za ovale nemira na vretenu
tijela.
Sve je moguće
Mogla bih zapaliti cigaretu i reći baš me briga. Mogla bih
zaboraviti što je bilo jučer, pa i ono što je bilo danas, ne
obazirati se na zgaženo cvijeće, ne žaliti za propuštenim, ne
čekati da se dogodi. Mogla bih ne psovati glasno, ne očajavati
nad očajem i ne misliti na more. Mogla bih raditi sve što
poželim, pa i ono što sad ne želim. Mogla bih biti netko drugi,
živjeti od tuđih suza i poraza, mogla bih itekako uspjeti. Mogla
bih zažmiriti, čvrsto stisnuti kapke i pretvarati se da se ništa
ne događa. Mogla bih uskočiti u brzi vlak i pobjeći daleko, ali
tamo ne bi bilo tebe. A bez tebe, ni mene ne bi bilo.
Izgubljeni paket
Zapakiram misli, stavim ih u veliku kutiju, nju umotam u
pak-papir, zavežem špagu, napišem adresu i odnesem na poštu.
Čekam… Dani prolaze, za njima mjeseci i godine, vuku se zime,
blistaju ljeta, vode oplakuju okna, stabla umiru, jadikovke se
množe, djeca mašu, odjeci se ne čuju. Gle, pisma su stigla, glas
iz blizine krik postaje, što kosi jutra i zakapa igru, i lomi, i
probada, i nevrijeme zaziva. Ja čekam i dalje. A paket se
izgubio.
La Vita é bella
Danas sam pokopao psa. Prije toga me gledao tužnim očima. Prije
toga smo šetali, zajedno gledali u ništa i vidjeli sve. Danas sam
pokopao psa. Prije toga sam mu iskopao grob. Prije toga sam ga
ukočenog donio na rukama i bio je težak. Danas sam pokopao psa.
Došli su lovci na krvavi mjesec da zajedno sa mnom kopaju grob u
koji sam sâm položio mrtvo tijelo. Sâm sam zatrpao grob mog
prijatelja. Zemlja je bila suha i tvrda, trajalo je cijelo
popodne i bilo nam je lijepo.
Who the fuck is Eris
Živjela ti nama Eris, i plod utrobe tvoje, koji vlada jači od
razuma, opakiji od varana i postojaniji od vjere! Živjela ti nama
Eris, i sve tvoje što ostavljaš za sobom, svi tvoji tragovi koji
vode bestraga! Ravno iz ničega i u ništa povedi sa sobom što više
nedužnih! Živjela ti nama Eris! Stoljeća te uzdižu, pa kako ne
bismo mi, veliki u svojoj beznačajnosti i mali u odabiru ciljeva.
Živjela ti nama Eris draga, vječnost je tvoje odredište, a
zaborav sudbina prolaznih. Ne daj se Eris boginjo, vikali su
uglas hakeri i anarhisti.
Gospođo Dalloway
Jeste li otrli jutarnju maglicu, poravnali nabore šaputanja na
jastuku i otkopčali oči? Jeste li danas već otpuhnuli prašinu s
bijelih figurica, uredno pospremili usahle grudi u dekolte od
čipke, prebrisali jučerašnje tlapnje i kupili sunčano cvijeće za
plavu vazu? Svakako, razvrstajte pisma i posjetnice, počešljajte
misli u novu frizuru za stare goste.
Iza rampe
Sjedio je, istovremeno smiren i uzbuđen, na balkonu ispod kiše
perzeida. Lovrine suze natapale su kobalt neba, a on je svoje
utopio u etanolu. Poželio je leći u rasjeklinu zvijezdama
izbušenog svoda, biti daleko od sebe u usporednom svemiru, u
kojem više ne bi bio on koji stvari gleda uvijek s druge strane,
on koji je uvijek oprezan sa srećom, koji nikad ne stoji na rubu,
on kojemu bojazan uvijek spušta rampe, usporava ili zaustavlja
prolaske, onaj koji oklijeva i koji se ustručava, koji teško
donosi odluke, koji nema jasan cilj, ali ima nelagodu zbog
iščekivanog ishoda, on koji sumnja i propituje, onaj koji nema
važne planove i velike ciljeve, onaj koji samo želi mir, kojemu
ne trebaju novosti, vijesti ni promjene, on koji izbjegava
iznenađenja i neizvjesnost, početke i završetke, sve ono što
remeti ustaljen red i očekivan slijed. Upravo on, sad je morao
donijeti odluku o povratku u grad, nekad savršen za odrastanje.
(Izbor iz zbirke “Nasukani razum” nagrađene književnom
nagradom “Tea Benčić Rimay” 2019.)
O autorici:
Andrea Žigić Dolenec rođena je 1966. u Varaždinu, kamo se vratila
nakon što je prvih 25 godina živjela u Petrinji. Diplomirala je
politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i radi
kao novinarka u Varaždinu, gdje i živi.
Dobitnica je nagrade Foruma 21 Hrvatskog novinarskog društva
2003. godine, Nagrade “Tea Benčić Rimay” za neobjavljenu zbirku
pjesama u prozi 2019. i 3. nagrade CeKaPe-a 2017. za kratku
priču. Pjesme i kratke priče su joj objavljivane u zajedničkim
zbirkama, časopisima, zbornicima i na književnim portalima u
Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji, a 2020. tiskana joj je prva
samostalna zbirka pjesama u prozi.
Zastupljena je u zbirci priča najpoznatijih hrvatskih književnika
“Ispod stola – Najljepše antikorupcijske priče” (VBZ), u sklopu
projekta Transparency Inernationala Hrvatska. Priča Noćni rezovi
2014. objavljena je u zbirci “Zagreb Noir” (Durieux), koja je
tiskana i u američkom izdanju (Akashic Books NY). Sudionica
je Međunarodnog festivala krimi/noir književnosti “Alibi” u
Slovenskoj Bistrici.