UREĐUJE: LIDIJA DEDUŠ

MLADEN BLAŽEVIĆ Poezija asimilacije

Blaževićeva poezija naizgled ne pruža nadu, ali istovremeno ne daje ništa drugo osim nade...

Varaždinski.hr i udruga Katapult
u rubrici iz područja književnosti ‘Svila i kadifa’ nedjeljom
predstavljaju poeziju i kratku prozu autorica i autora iz
Hrvatske, regije i šire. Uređuje: Lidija Deduš.

Poezija Mladena Blaževića bi se mogla okarakterizirati kao
poezija asimilacije jer je njegov čovjek istovremeno i životinja,
a oboje se nastoje podrediti i prilagoditi prirodi i okolini u
kojoj žive. Čovjek je, pritom, svjesna, ali nesavjesna, životinja
koja unatoč instinktima uspijeva uništiti ono što mu je dano na
poklon, a što, dokazujući svojim postupcima, nije zaslužio. Time
se Blaževićeva poezija, istovremeno, može okarakterizirati i kao
poezija o prolaznosti i promjenjivosti. Blažević je svjedok
jednog od mnogih vremena u kojem čovjek polako grca ne bi li
opstao, jer je priroda, divna i darovita kakva već jeste,
istovremeno i iznimno surova te čovjeku na volju prepušta
manipulaciju u kojoj je čovjek, u konačnici, gubitnik.

Blaževićeva poezija naizgled ne pruža nadu, ali istovremeno ne
daje ništa drugo osim nade – ako je čovjek spreman podrediti se,
njegov je opstanak neupitan. Pitanje je, jesmo li (kolektivno)
raspoloženi za takvu poniznost?

Waldorfska pedagogija – smjer Monsanto
Ispred se nalazi rijeka iz Alcuinove zagonetke
Kraj mene su kupus, zec i vuk
Trebam ih prevesti preko rijeke
I sačuvati kupus i zeca
U čamcu je mjesta samo za jednog osim mene
I iako se još iz djetinjstva sjećam rješenja
Ne usuđujem se prijeći rijeku
Jer zamišljam vuka dok jede kupus
I otrovanog zeca kako zariva zube u vučju kožu
kamen ili trava
postojale su riječi u izumrlim jezicima
nedovoljno izgovarane
mogle su opisati
hrapavost nepca pri udisaju
ili paranje nosnica
kad okrene na buru nakon kiše
čistoću između kamena i trave
tako više ne znamo riječi
za trenutak ulaska užarenog kamena
u keramičku posudu s vodom
ribu ulovljenu rukom
ili kad iskre iz vatre noću u šumi
žele postati zvijezde
od svega nam nedostaju samo onomatopeje
slaganja kamenja u suhozidima
za škrgutanja zubima u snu
Lingvistatika
u budućnosti ćemo imati riječi
za istodobno smijanje na dva međusobno udaljena mjesta
mehaničko stvaranje čistih bijelih oblaka
i radost dolaska nebeskih tijela u našu orbitu
kao poslanu pomoć u namirnicama
različite riječi za primanje poruka iz budućnosti
i onih iz prošlosti
za trenutak ulaska iza obzora svjetlosti
gdje su zrake spore za gravitaciju
uvest ćemo neke nove veznike
“i” za beskonačno nabrajanje
metaforični “kao mi”
za beznačajnost prostora koji zauzimamo
iz govora potpuno izbaciti zamjenice “oni” i “ja”
koristeći samo osobna imena prepuna epiteta
izniklih iz pridjeva hvaleći različitosti
korijeni novih riječi nalaze se danas skriveni u svakodnevnom
govoru
pod hrpama imena
kojima nazivamo svoje obješene tkanine
ritualne stihove
i smiješne položaje tijela koji žuljaju koljena
xxx
S terase nekad čujem žirenje hrasta
Pusti ih da se rastrče oko sebe
Poslije ih doziva do kasno u noć
Imitirajući zvuk motorne pile
Tako hrastovi psuju u samoći
Panj vinove loze djetinje cvili
Kad ga ubaciš u vatru
Uvijek u sebi ostavi vode za suze
I masline
Nekad se samo odluče osušiti i umrijeti
Ili srce prepustiti truleži
Iako znamo da žive tisućama godina
Tad pauza u treperenju lahora
Najavi popuštanje otponaca
Zatvaranje stupica
Oslobođenje opruga uz zarivanje oštrica do kosti
Kao da zajedno čekamo starca
Isposnika
U crnoj mantiji
Koji će se popesti na panj
Golim tabanima osjetiti utanjene godove loših zima
I zavikati:
– Pokajte se grešnici!
Dolazi smak svijeta!
xxx
Prepoznajem je
Po nekoliko svijetlih pera
Na leđima
Nekoliko troprstih koraka
I njen istovremeni pogled
Na mamac u razbacanim sjemenkama
I mene koji ležim u grmu
Držeći kraj konopca
Ne bih li zatvorio stupicu
U šumi ima hrane
Ali nema pogleda koji me prepoznaju
Uhvatiti
Pojesti golubicu
Ili je pustiti da prhne
Kako bi me glad
Nastavila podsjećati na nju
Xxx
Postoje spiskovi imena u telefonskim imenicima
Koje nitko ne zove
Niti bi se mogli javiti
Kad bi netko nazvao
Stoje kraj telefona u stanovima
Koji čekaju prodaju
Kad umru roditelji
Postoje i spiskovi s kojih nas ljudi svakodnevno zovu
S porušenih spomenika
Kamenih cvjetova
Ili prepoznatih tijela u ulovu ribarica
Iz Sredozemnog mora

Biografija

Rođen je 1969. godine u Rijeci. Radio je kao novinar,
sudjelovao u pokretanju i uređivao nekoliko informativnih i
književnih časopisa. 2008. u ‘SKD Prosvjeti’ objavio je prvi
roman ‘Tragovi goveda’, a 2015. i drugi roman ‘Ilirik’. Napisao
je scenarij za igrani dio dugometražnog igrano-dokumentarnog
filma ‘Je letrika ubila štrige’. U izdanju društva ‘Poiesis’ iz
Ljubljane 2017. objavljena mu je dvojezična slovensko-hrvatska
zbirka pjesama ‘Posljednji tasmanijski tigar’. Dobitnik je
nagrade ‘Post scriptum’ za književnost na društvenim mrežama za
2018. godinu, temeljem koje mu je objavljena zbirka pjesama
‘Mogućnost povremenih oborina’, Jesenski i Turk, 2019. Priče i
pjesme su mu prevođene na slovenski, talijanski, engleski i
ukrajinski jezik. Živi u selu Ćuki, kraj Vižinade u Istri.

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije