U Centru za mlade P4 u petak u 18 sati.
U Centru za mlade i nezavisnu kulturu P4 u Varaždinu u petak 25.
lipnja u 18.00 sati gostovat će poznati hrvatski psihijatar
Robert Torre. Tom će prigodom predstaviti svoju novu knjigu
“Ludilo uzvraća udarac”.
U prethodnoj knjizi “Ima li života prije smrti?” nadišao je
domene psihologije, stoji u najavi događanja, u maniri velikih
egzistencijalističkih filozofa, empatično i čovjekoljubno, duboko
uronio u svu nemoć, ali i utjehu “ljudskog stanja”, a sad se
vraća još pronicljiviji s novom knjigom “Ludilo uzvraća udarac”.
– Pripovijedanje Roberta Torrea je pitko, sadržajno, ležerno i
zanimljivo, a takvi su mu i javni nastupi pa će ovo biti prava
poslastica za sve one koji su željni spoznaja o čovjeku, društvu
i tegobama življenja, ali i za sve ljubitelje zahtjevnije
literature. Naglasak će biti na tome kako je ludilo, stanje koje
trpi stigmu i o kojem se ne priča javno, zapravo sveprisutno i
koji su njegovi uzroci – najavljuje ovaj događaj udruga Katapult.
Evo što o ludilu kaže Robert Torre:
“Zamislive su, ali nisu poznate ljudske zajednice bez luđaka.
Ludilo poznaju sva društva, svih povijesnih razdoblja. I ne samo
da se ludilo događa u društvu, nego je svakako i od društva, a
dijelom zbog društva i utoliko je društveni fenomen. Zamislivi su
društveni složaji u kojima ludila ima više, odnosno manje. Kako
se društvo mijenja, mijenja se i konfiguracija ludila u
ospoljenju. Povijest ludila prati društvenu povijest. Utoliko,
ludilo je izvorniji i širi pojam od psihijatrijskih poremećaja i
od psihijatrije. Ludilo može i bez psihijatrije, no psihijatrija
ne može bez ludila. Psihijatrijski poremećaji su konstrukt
psihijatrije, dok ludilo nije. Ludilo je univerzalni fenomen
ljudskih društava, dok psihijatrija nije. Tako da i samo ludilo
ima svoju povijest. I u onome pretpsihijatrijskom i u ovome
psihijatrijskom razdoblju te povijesti. Lica i naličja ludila
doživljavaju velike epohalne mijene. Samo, povijest ludila velika
je i duga, a psihijatrije mala i kratka. Ali psihijatrija je
svakako najfascinantniji, najkompleksniji, najobuhvatniji i
najpronicljiviji povijesni odgovor na ludilo. No i psihijatriji,
baš kao povijesno prethodim odgovorima, fenomen ludila ostaje i
nadalje neproničan. Ludilo tako ostaje najzagonetnijim
psihološkim iskustvom koje čovjek može doživjeti jer objedinjuje
najzazornija iskustva bivanja čovjekom (otuđenja, priviđanja,
sumanutosti, mahnitosti, bezumnosti, zamagljenja svijesti,
radikalne samoće, strahovanja i patnje).”