U Izložbenom salonu palače Sermage u srijedu je otvorena izložba kojom se varaždinskoj publici predstavio nagrađivani beogradski umjetnik Zoran Todorović, kroz svoja tri rada, što je tek dio njegovog bogatog umjetničkog opusa.
Zoran Todorović (Beograd, 1965.) je konceptualni umjetnik.
Slikarstvo je diplomirao 1992. na Akademiji likovnih
umjetnosti u Beogradu, gdje je danas docent. Izlagao je
na brojnim izložbama, a 2009. predstavljao je Republiku Srbiju na
53. Venecijanskom bijenalu. Živi i radi u Beogradu.
– Posebno mi drago da konačno možemo u Varaždinu ugostiti Zorana
Todorovića, nakon dužih razgovora. Htjeli smo ga već lani
predstaviti u Varaždinu, ali radi poznatih okolnosti to je malo
odgođeno. Ova izložba je u sklopu našeg ciklusa ‘Something else
gallery’, gdje godišnje predstavljamo 3-4 autora koji malo
drugačije, ne tradicionalno, poimaju likovnost. Ovo je uvertira
Danima performansa, koji će se održati idući tjedan, od četvrtka
do nedjelje, od 9. do 12. rujna – istaknuo je na otvorenju
ravnatelj Gradskog muzeja Varaždin Ivan Mesek.
Cigani i psi – rad o kojem se pričalo osam
godina
Njegova tri rada kojima se predstavio varaždinskoj publici su
videoradovi Cigani i psi, Integration
i Noise.
– Ovdje je predstavljen jedan moj presjek rada u zadnjih 20-ak
godina, od 1998. do 2017. godine, kroz tri moja rada. Radi se
zapravo o radovima koji su zapravo dokumentirane situacije, koji
su editirani u formi video radova. Izložba je dugo pripremana, u
suradnji s Brankom Franceschim, a kako nismo znali u kojoj će
formi biti održana, niti hoću li moći biti prisutan, odlučili smo
se napraviti jedan ovakav presjek – istaknuo je Zoran Todorović
na otvorenju izložbe.
Svi radovi su izazvali velike reakcije, gdje god su stigli, a
rasprava oko projekta ‘Cigani i psi’, koji je nastao snimanjem
skrivenom mikrokamerom, koji su nosila djeca prosjaci i psi,
trajala je čak osam godina.
– Kada sam prvi puta predstavljao projekt nije bilo prevelikih
reakcija, ali nakon toga su se stvari znatno pojačale. Krenule su
reakcije i bila je to otvorena vrlo živa rasprava, održane su čak
i konferencije na temelju mojeg performansa, a sve to je jako
angažiralo i cijelu tu, da kažem humanitarnu scenu, ljudska
prava, manjinske zajednice, pa tko ih može predstavljati. Na taj
način se i ljudi senzibiliziraju s problemom – priča Todorović.
Prikupio urin od izbjeglica i napravio pivo
U trećem projektu koji se predstavlja u Varaždinu, pod nazivom
Integracija-projekt ilegalnih ljudi, Todorović
se bavi izbjeglicama. U izbjegličkom kampu u Beogradu, u kojem
borave izbjeglice s Bliskog Istoka i Afrike prikupljena je
mokraća te je od njih napravljeno craft pivo po popularnoj
belgijskoj recepturi te je sve to konzumirano u Londonu, u centru
LADA (Live Art Development Agency).
– Pivo je bilo dobro, popilo se sve, zajedno sa mnom. Znači,
rađeno je pivo u suradnji s jednom pivovarom u Beogradu, sve je
provjeravano, rađena je destilacija, a nakon procesa nije bilo
nikakvih mikroorganizama niti štetnih spojeva, jer smo radili i
ispitivanja. Uglavnom, vrlo zanimljiv je bio taj proces i
reakcije ljudi – ističe beogradski umjetnik, čije sve radove, kao
i reakcije publike možete pogledati i na njegovoj Internet
stranici – https://www.zorantodorovic.com/
Svaki njegov projekt izaziva i određene reakcije, čime zapravo i
publike, odnosno promatrači, postaju dio performansa i to je ono
što zapravo i najviše privlači umjetnika k ovom tipu umjetnosti.
– Meni je bitno da ljudi reagiraju na to. Tu su dvije razine
promatrača, jedni su oni koji razumiju cijeli kontekst, koji
shvaćaju da je to određena ‘klopka’, svojevrsni test, u
bio-etičkom smislu, u kojem publika određuje sudbinu tog rada.
Onaj tko je tu, formira taj rad. To je napravljeno kao ‘otvoreni
rad. Kada radim neko djelo, ne znam što će biti ishod. A imamo i
‘distanciranog’ promatrača, publiku koja ne zna sve elemente, i
rad može funkcionirati i na taj način – objašnjava Todorović.
Zoran Todorović je jedan od osnivača Odsjeka za nove medija na
Fakultetu likovne umjetnosti gdje drži Transmedijska istraživanja
kao izvanredni profesor, gdje na svoje studente prenosi i svoje
bogato umjetničko iskustvo.
– Ja živim od profesorskog posla, pomaže mi što mi je
egzistencija kroz to osigurana, pa mogu raditi ovakve radove. S
druge strane, to može stvarati i šumove, jer to uvijek prati i
određena kontroverza, pa se može čuti i nekih polemičkih tonova,
što ja to djecu učim, kada imam takve performanse – tvrdi
Todorović.
Stalno izazivati granice,
standarde…
U svojim radovima se najčešće bavi pitanjima suvremene
informatičke kulture, nadzora, biopolitičke uprave i kontrole,
otkrivajući neugodne istine i skrivene motivacije. U svojim
radovima izaziva ustaljene granice participacije, etičke i
estetske standarde.
– Biopolitike koje žele kontrolirati, nadzirati su svuda oko nas.
To je zapravo politika, koja isključuje, ograničava, kontrolira.
Najbolji primjer biopolitičke države je bila nacistička Njemačka
– upozorava autor.
Razlog zašto to radi i zašto se bavi umjetnošću je zapravo
vrlo jednostavan, i njega je ponudio umjetnik sam na pitanje o
tome što je to ‘prava’ umjetnost.
– Prave umjetnosti nema bez otpora! – zaključuje jednostavno
Zoran Todorović.
Izložba kao odličan uvod u ‘jubilarne’ Dane performansa
Njegovu izložbu možete pogledati u sljedeća dva tjedna, u
Izložbenom salonu Palače Sermage, a bit će postavljena i tijekom
jubilarnih, 20. Dana performansa, koji će se održati u idućem
tjednu, od 9. dp 12. rujna.
Izloženi radovi Zorana Todorovića:
CIGANI I PSI / GYPSIES AND DOGS, 2007.
Cigani i psi je dvokanalna videoinstalacija, snimljena
skrivenom mikrokamerom koju su nosila djeca prosjaci i gradski
psi lutalice. Način snimanja i tehnika koja je korištena
oblikovali su sliku i zvuk koji su nejasni, s naglim prekidima,
mijenjanjima rakursa, promjenama intenziteta i vrste zvuka, koji
već na fiziološkoj razini izazivaju nelagodu i napor.
Denotiranjem sadržaja rada upotrebom eksplicitno politički
nekorektnoga govora (Cigani i psi) tehnička brutalnost i
agresivnost dobivaju svog dvojnika u jeziku. Rad je prvi put
predstavljen 2009. godine u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine
u Novom Sadu u okviru samostalne izložbe Intenzitet afekta, a
potom, nekoliko mjeseci kasnije, i na 50. oktobarskom salonu
Okolnosti (2009.), nakon čega počinje oštra polemika između
kulturnih radnika, aktivista, pravnika, teoretičara, kustosa i
umjetnika, i to vezano uz pitanja identitetskih zastupanja
odnosno prava na reprezentaciju marginalnih, društveno
osjetljivih i/ili manjinskih zajednica s jedne i odgovornosti
umjetnika (umjetnosti) u vezi poštovanja ljudskih prava s druge
strane. Todorović arhivira tu raspravu u formatu elektroničke i
tiskane knjige kao dokumenta o realiziranim diskurzivnim
potencijalnostima videorada.
INTEGRATION, 2017.
Projekt ilegalnih ljudi / Illegal people project
Videodokumentacija projekta / Video document of project
U izbjegličkom centru u Beogradu, u kojem borave i kroz koji
prolaze izbjeglice s Bliskog istoka i Afrike, prikupljena je
mokraća od koje je napravljeno kućno pivo po popularnoj
belgijskoj recepturi. Pivo konzumiraju publika i autor kao dio
lecture performansa koji prati videodokument koji svjedoči proces
izrade piva od izbjegličkog WC-a do konačnog pakiranja gotovog
proizvoda. Performans je originalno izveden u centru LADA u
Londonu.
ŠUM / NOISE, 1998.
Videorad
Šum je videorad koji čine tri slike snimljene na tri
različite lokacije: na ulici (u užem centru Beograda), u zatvoru
i psihijatrijskoj klinici kamerom-automatom koja je bilježila
izjave i predstave ljudi koji su bili radoznali ili su imali
želju da je upotrijebe. U osnovi preuzima model eksteriornog CCTV
pogleda, s ključnom razlikom da nadzirani ima kontrolu nad
nadzorom. Žanrovski je najbliži real-timeu, sirovoj dokumentarnoj
snimci: prati kronologiju realizacije projekta (ulica, bolnica,
zatvor), a kako je sam koncept rada predviđao fragmentarnu
strukturu sastavljenu od slučajnih videoporuka, rad montaže, kao
izbora i uklapanja snimljenog materijala (pa time i upisivanja
i/ili sugeriranja interpretacije) ostaje u prvom segmentu skoro
nevidljiv, dok je u drugom i trećem vidljiva intervencija etičke
i policijske cenzure. U cjelini, videorad je omogućio da ono što
je svakodnevno nevidljivo, potisnuto, sklonjeno postane prisutno,
svevidljivo i da ono što je u svakodnevnom životu nevidljivo
postane vidljivo.