Modernist nakladništvo ugovorno je steklo prava na književnu publikaciju od strane obitelji Merkaš.
Godine 1996., točnije 23. listopada, umro je jedan od najvećih
varaždinskih likovnih umjetnika – Goran Merkaš.
Nakladnaštvo Modernist priprema druženje u kafiću ‘Kod
Grgura‘ od 20 sati povodom sjećanja na Merkaša,
ali i povodom priopćenja o publikacijskoj pripremi književnog
izdanja tog umjetnika.
Modernist nakladništvo ugovorno je steklo prava na književnu
publikaciju od strane obitelji Merkaš – i time će konačno iznimna
plakatna (gotovo 90 artistički besprijekornih vizualnih
teatarskih artefakata), slikarska i crtačka ostavština biti
kumulirana u jednom izdanju, što je neupitno jedan od najvećih
varaždinskih umjetničkih pothvata od neovisnosti.
– Podsjećamo, Merkaša možemo smatrati najvećim varaždinskim
slikarom unatrag pedeset godina. Naime, upravo je godina 1977.
važna za tu kontekstualizaciju, jer te nas je godine napustio
Miljenko Stančić, odnosno, to je trenutak kad
Goran Merkaš započinje stalni angažman u HNK Varaždin, oblikujući
gotovo sve plakate (djelujući pored toga i kao scenograf te
dizajner svih ostalih tiskovina) za predstave sve do prerane
smrti (1996.). U tom je razdoblju u žanr plakata utkao
zapanjujući tematski sloj i način artikulacije crtežom/slikom –
afirmirajući taj vid stvaranja najrespektabilnijim umjetničkim
dionikom, kanonom snažne estetske vizualnosti. Nezaboravna je
činjenica ere Gorana Merkaša – svaka nova kazališna predstava u
Varaždinu čekala se jednakim zanimanjem kod publike glede
uprizorenja na daskama kao i s plakatnom vizualizacijom u
izlozima. Merkaš je bio konstitutivni, nezaobilazni čimbenik
ukupnog djelovanja varaždinskog kazališta – i to je jedinstven
slučaj u svijetu, zapravo dokaz magije i energičnosti njegovog
slikarstva, talenta koji je pedeset godina nedosegnut. Dakako,
pored plakata knjiga u pripremi uključivat će i njegove slike,
crteže, kolaže, skice, kao i kultno djelo “Posljednji doručak” (o
kojem Marina Baričević piše: “… jutarnja gozba
saveza života i njegove žrtve, umjetnošću svjetlost
spoznaje…”). Nažalost, i 25 godina nakon njegove smrti nije
postojala nikakva iole serioznija publikacija koja bi cjelovito i
primjereno (kako domovini tako i svijetu) predstavila taj
fantastični opus, što je, pišući o Merkašu, i Marina Baričević
precizno anticipirala: “U biti Merkaševe poetike je ljudska
sudbina, čovjekova potraga za sobom, želja za potvrdom u svijetu
na koji smo osuđeni, u kome se gubimo…” – naglasili su iz
Modernista.