Upoznajte mladog umjetnika koji je dio kolektiva RezervArt.
Magistar primijenjenih umjetnosti i kipar Leo
Friščić (34) prije pola godine iz Ivanca je sa suprugom
Monikom te dvogodišnjim sinom Jonom doselio u Pušćine. Dio je
kolektiva umjetnika okupljenih u umjetničku koloniju RezervArt
varaždinskog kipara Nikole Vudraga, a Međimurje vidi kao plodno
tlo za umjetnički razvoj.
Iako se još nije predstavio međimurskoj publici, nada se da će u
dogledno vrijeme imati i tu priliku. U svom radu Friščić naglasak
stavlja na recikliranje te izradu skulptura od željeza, ali se u
kiparstvu poigrava i zvukom i slikom.
– Skulpturama prikazujem utjecaj tehnologije na ljude te kako
digitalizacija ulazi u sfere međuljudskih odnosa. Sve zajedno
možemo nazvati transhumanizmom, utjecajem tehnologije na
svakodnevni život, ističe Friščić te dodaje:
– Stalno se prikazuju pozitivni aspekti tehnologije i razvoja,
ali mene zanima ono u pozadini, kao i istraživanje i kreiranje
novih umjetničkih izričaja.
RECIKLIRANJE
Leo stoga za izradu svojih skulptura koristi dijelove računala,
starih automobila, ekrana i svega ‘tehnološki naprednog’ što
pronađe te vidi da bi mogao reciklirati i pretvoriti u umjetnost.
Skulpture, osim što su neobične, često budu i uporabne, pa od
dijelova automobila ovaj umjetnik izrađuje i namještaj,
vješalice, stolice i stolove, kako bi jedinstveni umjetnički
komadi imali i uporabnu svrhu.
– Svoje skulpture smatram alatom za upozorenje da je tehnologija
samo sredstvo, a sami određujemo kako ćemo je i koliko koristiti,
ističe Friščić.
U svom se radu ovaj mladi umjetnik ne ograničava na jednu tehniku
ili materijal. Kroz svoj diplomski rad počeo je istraživati i
oblikovanje materije zvukom, zvučnim valovima i vibracijama
stvarao je skulpture.
– I zvuk smatram kiparskom tehnikom, jer osim što utječe na nas,
utječe i na materiju, napominje te dodaje:
– Istraživanje zvuka kao kiparske forme krenulo je nakon što sam
svirao u nekoliko glazbenih sastava, pa sam se osamostalio da bih
uz klasično kiparstvo nastavio istraživati ostale kreativne
forme.
NOSAČ
ZVUKA
Stoga je pod umjetničkim imenom SMOGART izdao i nosač zvuka, a
zvukovi koje je koristio u stvaranju melodije podsjećaju na rad
strojeva.
– Ne želim nešto uljepšavati, želim stvari prikazati kakvima
jesu, kako izgledaju i kako zvuče.
Kako Leo ističe, njegov rad publika ipak doživljava pozitivno,
iako umjetnost koristi i kao upozorenje.
U svemu tome Friščić ima i podršku supruge, diplomirane
arheologinje i slikarice, kao i brata Ninoslava:
– Ne bih mogao stvarati bez podrške obitelji i roditelja, te
brata, također glazbenika. A kreativne gene sam naslijedio od
djeda Danijela koji se bavio tehnikom, ali i
glazbom, zaključuje Friščić.
Kako najavljuje, ispred njega je projekt revitalizacije starih
skica iz srednje škole, projekta kojim se želi već duže
pozabaviti, a po završetku istoga, skulpture bi želio predstaviti
i u Međimurju.
*
Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3468