Stare seoske kuće - skromne ali živopisne - sve više, nažalost, propadaju i nestaju.
U izdanju izdavačke kuće Modernist nakladništvo
proteklih je dana iz tiska izašla nova knjiga Miroslava
Klemma, muzejskog savjetnika u miru i poznavatelja
zavičajne kulturne baštine, pod naslovom ‘Baština – tu pokraj
nas’.
Dok se u prethodnim knjigama bavio prikazom arhitektonske
ostavštine grada Varaždina, ovoga puta pažnju je usmjerio na
ruralnu arhitekturu koja sve više propada i nestaje.
Ova knjiga zasniva se na jednoj izložbi koju je Miroslav Klemm
postavio kao član Društva ‘Braća Hrvatskoga Zmaja’. Bilo je to
prije nekoliko godina, a izložba je nosila naslov ‘Odlazak’. Bila
je to jasna poruka da je riječ o zdanjima koja su već otišla ili
će uskoro otići i više ih neće biti.
Inicijativa Robertina Bartolca
Taj materijal bio je izložen na nekoliko mjesta, govori nam
autor, i tada je nakladnik izdavačke kuće Modernist
Robertino Bartolec predložio da ga se
pretvori u novu knjigu.
Izdanje ‘Baština – tu pokraj nas’ jednako je koncipirana kao i
prethodnih pet Klemmovih knjiga; daje se pregled motiva na
način da je u gornjem dijelu stranice fotografija, a ispod nje
autorov komentar.
U knjizi je predstavljeno oko 80 kuća, poredanih abecednih redom
prema nazivu mjesta gdje se nalaze ili su se nalazile.
‘Volim prirodu, arhitekturu, seljake…’
– Velik dio tih fotografija snimio sam još u vrijeme kad sam
radio kao kustos u Gradskom muzeju Varaždin. Moj posao nije bio
samo uredski, kada se bavim muzejskom građom, već sam volio izaći
na teren, a zaduženi smo bili za cijelu Varžadinsku županiju.
Volim prirodu, volim kretanje, volim arthitekturu, volim
seljake… Tako da sam u Muzeju imao ukupno oko dvije do tri
tisuće fotografija, ne samo kuća, nego i drugih motiva – prisjeća
se Klemm nastanka ove građe.
Fotografirao je kuće koje su mu se iz nekog razloga učinile
zanimljivima, ponajprije likovno. No naglašava da ova knjiga nema
namjeru imati osobitu znanstvenu vrijednost.
– Ona je prije svega, kao i one prije, rađene s ovom mišlju: ‘Ovo
što vam sada pokazujem, a vi se čudite što je to, godinama je
pored vas i vi ste pored toga prošli tisuću puta, a niste
primijetili’. Zato pozivam ljude da svrate svoj pogled, jer to je
njihovo. To je ostavština. Ljubite to i čuvajte koliko je moguće
– poručuje Klemm.
‘Za kustosa je bitan osjećaj domoljublja’
U predgovoru knjige Klemm je o ovim kućama napisao: ‘One su,
jednako poput arene u Puli, katedrale u Šibeniku ili Starog grada
u Varaždinu, dijelovi našeg narodnog bogatstva. Mali su, ali
naši’.
– Jedna cjelina ne bi bila potpuna kada bi se sastojala od svojih
velikih dijelova, bez da je upotpunjuju oni mali. Zbog toga
smatram da su i ove kuće vrijedne pažnje. Naravno da su u općem
svjetskom kontekstu ove kuće nešto sasvim drugo u odnosu na
Arenu. Ali njima moramo pristupati kao vrijednome zato što je
riječ o našoj ostavštini. Osjećaj domoljublja, naime, bitan je
jednome kustosu ako želi dobro raditi svoj posao. Spoznaja da
nešto što postoji oko njega vrijedi i da se to ne smije zapustiti
– objašnjava.
‘Gospon, a kaj vi snimate tu starinu?’
Ni jedna od tih kuća, dodaje Klemm, sama po sebi nije posebno
vrijedna kao arhitektura, no one zajednički čine vrijednost,
smještene u krajoliku, svjedočeći o ruralnoj tehnologiji gradnje.
– Ova kuća na na naslovnici je nešto ljepše uređena, tu su u
reljefu ispisana imena vlasnika koji se je izgradili i godina
gradnje. Većina ostalih kuća su vrlo skromne, no sad nakon 80
godina postojanja su nam nekako bliže, jer žalimo za tom starinom
budući da se sad gradi drugačije. Sjećam se jedne anegdote iz
Oštrica. Snimam fotografiju te stare kuće pa izađe bakica i
sramežljivo pita: ‘Je, gospon, a kaj vi snimate tu starinu?’
Gospođa se srami svoje trošne kuće, ne misli da na njoj ima išta
zanimljivo. A ja joj velim ovako: ‘Gospođo, ja sam vam završil
velke škole, i ak vam ja velim da je vaša kuća najljepša v selu,
onda morate verovati meni, a ne susedu Francu’. To je ta misao,
ljude pozvati da ponovno zavole ono što je stalno oko njih, ali u
svakodnevnom životu ljudi nemaju vremena na to svrnuti pogled.
Kuće za odmor s pričom
Autor knjige svjestan je da se vjerojatno ni jedna od kuća neće
spasiti. U predgovoru spominje županijski turistički projekt
‘Kuće za odmor s pričom’, koji bi mogao možda u nekom manjem
dijelu utjecati na očuvanje ovih objekata.
– Jedna od najljepših kuća, koja sam snimio u Trnovcu
Bartolovečkom, srušena je prije par godina. Na tome mjestu
izgrađeno je betonsko zdanje u kojem je trgovina. Tako jeto u
životu. Čim prvi ili drugi vlasnik napusti građevinu, ona počinje
propadati. A to je bila jedna predivna kuća s mnogo ukrasa. Da se
ona sačuvala ili obnovila, primjerice u okviru ovoga projekta
‘Kuće za odmor s pričom’, ona bi odlično funkcionirala. U
dvorištu ima mnogo prostora, za vrt, piceke, ljudima iz grada
takvo okruženje zasigurno bi bilo zanimljivo – iznosi jednu od
mogućih ideja.
‘Sve su to radili majstori iz sela’
Većina građevina predstavljenih u knjizi su tipske, uniformne
seoske kuće, istih ili sličnih tlocrta, sličnih dimenzija
prozora, vrata, sličnog izgleda ulaznog trijema…
– Da, tako se to delalo. I sve su to radili domaći majstori iz
sela. Razlika je možda u tehnologiji. Neke kuće su od drvenih
planjki, lijepljene blatom pa ličene vapnom, a neke su od cigle.
Osim toga, neke su u tako divnom skladu s krajolikom, ljudi su
bez nekog formalnog znanja znali postaviti kuću. Sjećam se
posebno jedne u Oštricama, koje više nema. Bila je pokrivena
slamom, predivno položena, ujutro kad je gazda izašao na prag
kuće, pred njim je osvanuo Kalnik.
U planu već nova knjiga
Iza Miroslava Klemma dosad je pet knjiga čija ja poveznica
lokalna arhitektura. No već planira nešto novo, iako nije siguran
hoće li taj projekt ugledati svjetlo dana.
– Opći naslov bio bi ‘Brojke i slova’. Počelo bi s brojem jedan u
ulici Prolaz. To je tamo kod palače Keglević, gdje je pločica s
kućnim brojem koji je likovno zanimljivim. Onda bi to išlo preko
broja dva pa nadalje. Imam dosta toga prikupljeno, ali tko zna
hoće li išta biti. Nikad ja ne bih izdao ni jednu od ovih knjiga
da nije bilo Robertina Bartolca. On je kao nakladnik jednom vidio
materijal s moje izložbe i predložio mi da od toga napravimo i
knjigu.
‘Za stotinu godina ovo će biti jedino svjedočanstvo’
Tako je nastao ‘Izgubljeni grad’. Onda je uslijedilo ‘Nepoznato
cvijeće Varaždina’, pa ‘Stoljeća oko nas’, ‘Varaždinski
zvjerinjak’, ‘ Nepoznata lica Varaždina’ i sada ‘Baština – tu
pokraj nas’. Šesta knjiga Miroslava Klemma, zasigurno ne i
posljednja.
– Vrijednost ove male knjižice je u tome što će, čuvana u
Nacionalnoj i sveučilišnoj, ili nekoj drugoj knjižnici, za
stotinu godina biti jedino svjedočanstvo o ovim kućama kojih tada
– više neće biti – zaključuje Miroslav Klemm.