U ovoj jedinstvenoj predstavi koja će na sceni Gllugl početi u 20 sati, glavnu ulogu igra Matej Španović, osoba s poremećajem iz spektra autizma.
Prošle godine je u P4 – centru za mlade i nezavisnu kulturu
pokrenuto niz novih programa, između ostalog i TP4 (teatar u P4),
ciklus gostovanja nezavisnih kazališnih predstava koje se bave
temama bliskima mladima kao što su mentalno zdravlje ili
pripadnost navijačkim skupinama, ili ih autorski potpisuju i
izvode mladi glumci, redatelji i dramaturzi.
U prvoj TP4 sezoni gledali smo dvije predstave zagrebačkog
KunstTeatra, “Marta i sedam strahova” Ivane
Vuković te “Memorija (svijeta) je puna” Nikoline
Rafaj.
Predstava “Huligan” kazališta Mala scena potaknula je živahnu i
konstruktivnu raspravu, dok je Trećeprostor prikazao suvremenu
interpretaciju antičke priče o “Medeji”. Domaće nezavisno
kazalište, varaždinski Gllugl teatar, odigrao je predstavu
“Cezar” u režiji Jerneja Kobala.
Drugu sezonu programskog pravca TP4 u P4, u četvrtak, 28. travnja
otvaraju predstavom “AUT” kazališta Mala scena iz Zagreba. U ovoj
jedinstvenoj predstavi koja će na sceni Gllugl početi u 20 sati,
glavnu ulogu igra Matej Španović, osoba s
poremećajem iz spektra autizma. Predstava je inspirirana motivima
iz Matejeva života koje su autorski oblikovali redatelj predstave
Paško Vukasović i dramaturginja Ivana
Vuković.
Uoči gostovanja predstave u P4 – centru za mlade i nezavisnu
kulturu u Varaždinu, s Paškom Vukasovićem razgovarao
je Tim Hrvaćanin. Teme su se kretale od
toga kako je došlo do da radi predstavu o autizmu i zašto u
kazalištu za djecu i mlade ne bi smjelo biti tabu tema.
U predstavi “Aut” glavnu ulogu igra Matej Španović, osoba
s poremećajem iz spektra autizma. Zašto si odlučio raditi
predstavu s Matejem u glavnoj ulozi?
Vođen sam mišlju kako kazalište, film, odnosno umjetnost u svojoj
ukupnosti nema i ne treba imati granica, nastojim razmišljati
“out of box”. Nekako razmišljajući o ovoj predstavi, kada se
ideja rađala u mojoj glavi, bilo mi je savršeno jasno kako Matej
to mora igrati. Interesantno mi je generalno poigravanje s rubom
privatnog i izvedbenog u svakom smislu te riječi u kazalištu.
Kroz proces nastajanja ideje shvatio sam da naprosto moramo
ispreplesti stvarnost i izmišljeni svijet u kazališnoj predstavi.
S Matejem u predstavi igraju Iva Šimić Šakoronja i Luka
Bulović. Kako su izgledale probe? Kako se Matej snašao u
kazališnom procesu? Kako su akademski glumci Šimić Šakoronja i
Bulović surađivali s Matejem?
Moram priznati kako se proces rada u jednu ruku nije puno
razlikovao od klasičnog procesa rada na bilo kojoj drugoj
predstavi, a opet je s druge strane sve bilo potpuno drukčije.
Znam da to sad zvuči kontradiktorno, ali tako je uistinu bilo i
to najbolje opisuje cijeli proces. Zbilja smo se svi trudili da
sve prođe što je moguće ugodnije i normalnije s ciljem konačnog
kreiranja jedne drugačije predstave. Apsolutno moram pohvaliti
suigru Ive, Mateja i Luke na sceni, ali i izvan nje, jer su oni i
privatno jako dobri prijatelji te taj njihov, privatno kvalitetan
i prijateljski odnos, definitivno i na sceni rezultira izvrsnom
suigrom i međusobnom podrškom.
Predstava “Aut” motivski se naslanja na roman “Neobičan
događaj sa psom u noći” Marka Haddona. O čemu se radi u
predstavi?
Predstava je kombinacija Matejevih stvarnih životnih priča i
situacija, motiva iz romana “Neobičan događaj sa psom u noći” te
dio mašte Ivane Vuković kao dramaturginje i koautorice teksta,
svih glumaca te mene kao koautora i redatelja. O samom narativu i
njegovom (a)logičnom slijedu ne bih puno govorio, već vam
ostavljam da to otkrijete kroz predstavu.
O autizmu se rijetko govori u javnom diskursu, i često se
govori sa stigmom. Što vi želite poručiti ovom predstavom o
autizmu?
Sam naslov predstave, a i plakat, koji je rad Zite Nakić Vojnović
i Klasje Habjan, determinira prva tri slova riječi (AUT)izam, ali
pokušava pokazati i dokazati kako autizam nije u “autu”, jer
sportskim rječnikom onaj tko je u “autu” nije u terenu i nije u
prostoru igre (košarke, odbojke, vaterpola, nogometa…). Mi baš
naprotiv pokazujemo kako onaj tko je drugačiji nije i ne smije
biti u “autu”, već je ljepota i njegova (ali i naša) vrednota to
da smo zajedno u prostoru igre, i samo na taj način taj prostor
igre možemo i moramo učiniti još zabavnijim, pametnijim i
kreativnijim.
Prošle godine u P4 – centru za mlade i nezavisnu kulturu
gostovala je još jedna tvoja autorska predstava, “Huligan”,
također u produkciji kazališta Mala scena. Reakcije gledatelja
bile su veoma pozitivne. Nakon predstave organizirali smo Q&A
na tu temu s predstavnicima varaždinske navijačke skupine White
Stones. Meni je to bio odličan pokazatelj da je upravo o takvim
temama, koje su u javnom diskursu marginalizirane i
stigmatizirane, potrebno progovarati u kazalištu za mlade danas.
Kako ti kao autor komentiraš feedback i reakcije publike i
kritike na ove predstave, “Aut” i “Huligan”?
Stvarno mi je zadovoljstvo što su reakcije na predstavu “Huligan”
bile pozitivne. Vraćajući se na dijelove odgovara koje sam već
naveo – svakako sam mišljenja kako u kazalištu ne smije biti
granica i stereotipa. Što podrazumijeva “kazališna publika”? Što
podrazumijeva “predstava za djecu”? Zašto se u kazališnoj
predstavi ne bi smjela paliti bengalka i zašto se u predstavi za
djecu i mlade ne bi smjelo psovati i pričati o pušenju,
maloljetničkom klađenju, alkoholu, drogi i nasilju? Zatvarati oči
pred određenim problemom neće stvoriti da taj problem nestane,
već će stvoriti privid da problema nema, a privid će uvijek
ostati baš i jedino samo to – privid.
“Huligan” je cca 80% temeljen na stvarnim navijačkim pričama
Torcide, BBB, Armade… Moram spomenuti kolegu Matiju Šakoronju
koji genijalnu igra našeg Zrksa u predstavi “Huligan” i za tu
ulogu je osvojio nagradu za glumu gdje god je za nagradu
konkurirao. Što se tiče sličnosti tih dviju predstava, možda je
najveća sličnost to što su obje predstave, s obzirom na dobnu
skupinu kojoj su primarno namijenjene, dosta nabrijane predstave.
“Huligan” je dominantno namijenjen djeci i mladima od 12 godina,
a “Aut” od devet godina i u tom dobnom rasponu svakako spadaju u
nabrijanije predstave, jer sam mišljenja kako se djecu i mlade
često u kazalištu podcjenjuje i “prodaje” im se nešto što su
odavno prerasli.
Ulaznice za predstavu “AUT” Male scene mogu se podići radnim
danom od 10-14 sati u P4, na 1. katu (dvorišni ulaz) ili na dan
predstave sat vremena prije početka predstave. Preporučena
donacija je 20 kuna.