Varaždinci od nedavno ponovno mogu uživati u projekcijama filmskih klasika. Idući na redu je 'Tabu' F.W. Murnaua.
Varaždinski filmofili od nedavno ponovno imaju razloga za
zadovoljstvo. U dvorani Gradske knjižnice i čitaonice
‘Metel Ožegović’ započeo je ciklus filmskih tribina pod
nazivom ‘Filmovi utorkom’, tijekom kojeg će u narednom razdoblju
publika moći vidjeti niz remek-djela starijeg datuma.
Miroslav Klemm, inicijator ovoga filmskog
ciklusa, inače muzejski kustos u mirovini, kaže da je pri odabiru
filmova pitanje autorskih prava bilo presudno, tako da je
probrano ono što bi se moglo nazvati ‘filmskom arheologijom’.
– To je zbog toga što autorska prava na umjetničko djelo traju
otprilike 70 godina od smrti autora. Tako da smo vremenski
ograničeni, no među filmovima koje smo izabrali su neka
remek-djela filmske umjetnosti. Riječ je o redateljima kao što su
Sergei Eisenstein, David Wark Griffith, Friedrich Wilhelm
Murnau i drugi – govori Klemm o onome što će se sve moći
gledati.
Ciklus je započeo upravo filmovima F. W. Murnaua, dosad su
prikazani ‘Posljednji čovjek’ (1924) i ‘Zora’ (1927). Nakon pet
ili šest filmova od Murnaua, slijedi pet Eisensteinovih,
najavljuje Klemm. To su filmovi ‘Staro i novo’, ‘Bezhin Meadow’,
‘Aleksandar Nevski’, ‘Ivan Grozni’, ‘Oklopnjača Potemkin’. Onda
su na redu filmovi Walther
Ruttmanna, primjerice ‘Berlin:
Simfonija velegrada’…
– Imamo filmova za gotovo dvije godine. Prikazivat ćemo ih u
ciklusima prema redatelju – objašnjava koncept tribine Miroslav
Klemm.
‘Nepostojeća filmoteka’
Ovo nije prvi puta da se u Varaždinu organiziraju projekcije
filmskih klasika. Prije nešto više od deset godina Miroslav Klemm
je bio inicijator jednog sličnog ciklusa, nazvan je ‘Nepostojeća
filmoteka’. Najmanje 80 filmova bilo je prikazano u tih oko sedam
godina, prisjeća se Klemm.
Filmofila u Varaždinu ima, kaže on. Možda nisu iznimno brojni,
ali ima nekoliko njih koji su redoviti na projekcijama.
– To su Ivor Plovanić, Tomica Zvonar, Jurica Majnarić… Svatko
od njih ima svoju vlastitu filmoteku kod kuće, zanimaju se za
film i razumiju se u njega. Tako da nakon projekcije, kada
komentiramo film, vidimo da smo na istoj intelektualnoj ravni u
pogledu filmova – priča Miroslav Klemm.
Projekcije na Jelačić-placu
Njegovo zanimanje za film, koliko se može sjetiti, seže oko sedam
desetljeća unatrag. Rođen je u Zagrebu, gdje se i školovao i
studirao, 1946. godine. A prva njegova sjećanja na film datiraju
na početke 1950-ih.
– Bilo je to na Jelačić-placu u Zagrebu, desetak godina nakon
Drugog svjetskog rata. Na sjevernoj strani trga s jedne zgrade
bilo je spušteno veliko platno, a na drugoj strani bio je jak
projektor. Kad se smračilo, tamo su prikazivali filmove. Bili su
to u pravilu dokumentarni filmovi, iz toga razdoblja ostale su mi
tek mutne slike – otkriva.
U kino nekoliko puta tjedno
On, dodaje, pripada onim generacijama Zagrepčana, a slično tome
bilo je i u Varaždinu, koji su svakoga tjedna po nekoliko puta
posjećivali filmske projekcije u kino-dvoranama.
– Nije bilo skupo. Prva tri reda koštala su 40 dinara, srednji
redovi 60, a oni stražnji 80 dinara. To bi bilo otprilike deset
kuna, možda i manje. Mi klinci, koji nismo imali novaca, kupovali
smo karte za prve redove, a ponekad smo se znali i prešvercati u
onaj dio za 60 dinara.
Odrastanje uz film
Cijela njegova generacija odrasla je uz film, napominje. A pri
tome odrastanju između njega i njegovih prijatelja poimanje filma
počelo razlikovati.
– U neko doba afiniteti su nam se promijenili. Neki su ostali na
tome da film doživljavaju samo kao zabavu, a neki su film počeli
promatrati kao umjetnost. Dobro se sjećam jednoga trenutka, koji
je bio na neki način ključan. Mi dečki s Trešnjevke jednom smo
odlučili otići u kino, došli smo do velikog kazališta i tamo
trebali odlučiti što i gdje gledati. Oni kažu: ‘Idemo u Kozaru,
tamo igra neki western’, a ja odgovorim da ne idem s njima, da ću
radije otići do Kinoteke gledati ‘Gospodin Hulot na odmoru’, film
Jacquesa Tatija. To je bio moj simbolički razlaz
s dečkima po pitanju toga kako gledamo na filmove – prepričava
Klemm kako se s odrastanjem mijenjao njegov odnos prema filmu.
Filmovi na videotrakama
Godinama kasnije, kad su se pojavili videorekorderi, počeo je
prikupljati sve više filmova, još uvijek ima, kaže, oko 200
filmova na videotrakama. Ta je ljubav prema filmu s godinama
iznjedrila spomenuti ciklus ‘Nepostojeća filmoteka’, a sada
Varaždin ponovno dobiva sličan sadržaj.
– Sve je počelo kada je Knjižnica dobila ovaj divan novi prostor,
gdje je gore na katu višenamjenska dvorana. Tamo je veliko
platno, projektor, sjedala, prostor se može zamračiti. Tako se
pojavila i misao da bi se gore povremeno mogao prikazivati neki
film.
Simulacija kina
Veliki naglasak Klemm stavlja na uvjete u kojima se gleda neki
film.
– Moje inzistiranje je uvijek bilo na tome da se stvori što
vjernija simulacija kina. To podrazumijeva dvoranu, velik broj
sjedala, potpuno zamračen prostor i veliko platno. Jer, uvijek
kad razgovaram s ljudima i preporučim im neki film, obavezno
dodam: ‘Ali ne možeš ga gledati na zaslonu računala, čak ni na
velikom televizijskom ekranu!’ Takav film se mora gledati u kinu.
Gledanje filma sa srcem i dušom ne može se tako da se sjedi u
fotelji s bocom piva u rukama dok iz kuhinje dopiru zvukovi bata
za meso ili nešto slično. Mora biti potpuno zamračena dvorana i
mora biti više ljudi u publici. Gledanje filma je kolektivni
zanos – objašnjava.
Projekcije svaka tri tjedna
Ciklus ‘Filmovi utorkom’ ići će otprilike svaka tri tjedna.
– Dogovorili smo se da to bude utorkom jer toga dana Knjižnica
nema neki drugi događaj na tome mjestu. Film se prikazuje od 17
do 19 sati, kako ne bismo opteretili zaposlenike, jer na ovaj
način završavamo prije kraja njihova radnog vremena – obziran je
Klemm.
Prvi na redu: ‘Tabu’
Zasad se još ne zna idući datum, ali zna se da će to biti film
‘Tabu’ oo W. F. Murnaua.
– Murnau je jedan od najznačajnijih redatelja uopće u povijesti
filma. Prikazat ćemo u nadolazećim tjednima i njegov svima poznat
film ‘Nosferatu’, ali i neke druge, manje poznate, naprimjer
‘Faust’. Ili pak film ‘Hamlet’, koji su režirali Svend
Gade i Heinz Schall. U njemu Hamleta
igra znamenita danska glumica Asta Nielsen,
stariji filmofili znat će o kome se radi – iznosi samo neke
detalje o budućim projekcijama Miroslav Klemm.