Osmi roman varaždinske spisateljice nedavno je izašao iz tiska...
Ovih dana iz tiska je izašao osmi po redu roman najčitanije
varaždinske spisateljice Ines Hrain u izdanju izdavačke kuće
Sakcinski media d.o.o. pod naslovom “Bako – prvi slučaj Vladimira
Sladovicha.” Tim povodom, Ines nam je dala ekskluzivni intervju.
Ines, nekoliko riječi o samom romanu.
– Roman je krimić, radi se o pokušaju pljačke i ubojstva jedne
bogate starice, a slučaj rješava inspektor Sladovich koji se
nakon dugog života u Velikoj Britaniji i uspješne karijere
detektiva vraća u Varaždin.
Ovo nije prvi roman kriminalističkog žanra.
Nije. Napisala sam do sad dva krimića, Švedsku grenčicu, koja je
prevedena na engleski jezik te ju je HRT snimio kao radio dramu i
Za Rusiju s ljubavlju. Prva tri romana bila su urbana trilogija
Najdeblja, Sjajni je bal i Kolagen, a za njima su slijedila dva
omladinska romana Pusti otok i Pusti otok 2. Na slovenski jezik
prevedeni su romani Najdeblja i Pusti otok. .
Zašto krimići?
Volim čitati krimiće pa ih volim i pisati, pišem ono što bih i
sama čitala.
Šaljete li svoje romane na nagradne natječaje? Koliko vam
znače nagrade?
Ne šaljem romane i ne prijavljujem ih na razne natječaje. Od
nagrada mi je važnija čitanost i prepoznavanje vrijednosti teksta
kupnjom knjige. Najveća mi je nagrada moja knjiga na nečijoj
polici.
Zbog stila pisanja često vas uspoređuju s Agathom
Christie te ste stekli i naziv hrvatske Agathe Christie. Laska li
to?
Agatha Christie jest moja omiljena spisateljica kriminalističkih
romana, ali meni je draža usporedba s njezinom izjavom, a koja bi
i moja izjava bila. Naime, kad su je pitali zašto i kako piše
njezin je odgovor, a i moj, da to dođe prirodno, da ne zna zašto
piše, jednostavno sjedne za stol i piše ne razmišljajući o
književnim dometima, kao kad, primjerice, stolar krene raditi
stol, a ne razmišlja o kemijskom sastavu drva. Riječi same
izlaze.
Koliko dugo je trajalo stvaranje ovog romana?
Pisala sam ga cijelu zimu, tijekom teške bolesti mog pokojnog
supruga.
Iza vas je težak period u privatnom životu. Kako
dalje?
U teškim životnim trenutcima, kad sam, eto, ostala udovica
hrvatskog branitelja, sama sa sinom studentom, jedini svijetli
trenutak bio je tiskanje novog romana. Ostala sam sama, ali
uvijek sa svojim čitateljima koji mi daju vjetar u leđa da
napišem još 49 nastavaka o Vladimiru Sladovichu. Moram napomenuti
da su u posljednjim danima suprugove bolesti i nakon smrti,
velika utjeha bili moji učenici i njihovi roditelji od kojih sam
dobivala podršku i razumijevanje.
Planovi za budućnost?
Velika mi je želja jednog dana samo pisati, posvetiti se pisanju
bez drugih obveza jer za mene pisanje nije posao već životni
stil.
Kako do romana “Bako”?
Roman se može kupiti u online knjižari
Sakcinski, a sredinom srpnja knjiga će biti dostupna
u svim knjižarama diljem Hrvatske. Smatram da je ovaj roman
idealan poklon, a i odlično štivo za čitanje na plaži.
Samo da napomenem, službena promocija romana planira se u mjesecu
knjige ove jeseni u varaždinskoj knjižnici
Za kraj, što biste poručili čitateljima i svojoj
publici?
Otkako sam ostala udovica dobivam kojekakve poruke u svoj inbox,
koje pročitam misleći da se radi o čitateljima, a tada se gorko
razočaram shvativši da su to zapravo neumjesne ponude. Bilo bi mi
drago kad bi ljudi imali više razumijevanja i kulture.
Hvala na razgovoru i želimo puno uspjeha.
