Zbirka 'Koordinate straha / Dijagrami nestajanja' dobila je nagradu 'Tea Benčić Rimay' i predstavlja završni dio Ribićeve nagrađivane trilogije.
Nova zbirka poezije Tomislava Ribića,
naslovljena ‘Koordinate straha / Dijagrami
nestajanja’, predstavljena je sinoć u Gradskoj knjižnici
i čitaonici ‘Metel Ožegović’ u Varaždinu. Biranim riječima o
Ribićevu književnu radu govorio je varaždinski nakladnik i autor
Robertino Bartolec, nakon što je Tugomir
Orak, predsjednik Varaždinskog književnog društva,
detaljno predstavio Ribićevu književnu biografiju. Izvedbom
svojih pjesama događaj je oplemenila varaždinska glazbenica
Mirjana Pospiš.
Pjesme u prozi
Zbirka pjesama u prozi ‘Koordinate straha / Dijagrami nestajanja’
pobjednica je pjesničkog natječaja ‘Tea Benčić
Rimay’, koji provodi Narodna knjižnica i
čitaonica ‘Vlado Gotovac’ iz Siska. Osvajanjem ove
nagrade Ribić se pridružio još dvjema varaždinskim pjesnikinjama
– Andrei Žigić Dolenec i Snježani
Tramburovski – koje su za svoje zbirke
poezija prijašnjih godina također bile prvonagrađene.
Zaokružena trilogija
Robertino Bartolec istaknuo je da ova posljednja
Ribićeva zbirka zaokružuje svojevrsnu trilogiju, započetu
knjigom ‘Sirene / Otoci’, a nastavljenu
zbirkom ‘Dve rali zmeržnjenoga jognja’.
– Ovih dana običava se govoriti o ‘reduciranom izričaju’, no
Tomislav Ribić to nikako nije; on je poeta, erudit vrlo širokog
spektra asocijacija i parafraza. Tom prvom zbirkom dao je
orijentir cijeloj trilogiji. Tu je taj intelektualac Odisej koji
je sposoban oduprijeti se sirenama i svim zlokobnim signalima
koji dolaze iz realnosti. Drugom knjigom opravdao je ulogu
snažnog poete i intelektualca. Prezentirao je u njoj sav
makabrični, dekadentni aspekt jednog lokaliteta, radeći to
stilizacijom urbanog kajkavskog varaždinskog jezika. Sve je
premrežio pop-kulturnim asocijacijama, čineći tu knjigu ne samo
globalno vrijednom, nego, rekao bih, čak i kozmički vrijednom –
osvrnuo se Bartolec na prethodne dvije zbirke Tomislava
Ribića.
Dodao je da su ‘Dve rali zmeržnjenoga jognja’ za njega najbolja
varaždinska knjiga poezije unatrag sedamdeset godina te da
spada i u sam vrh hrvatskih knjiga poezije od neovisnosti. Ta je
zbirka, podsjetimo, dobila dvije vrijedne nagrade –
Nagradu ‘Kamov’ i Nagradu ‘Zvonko
Milković’.
Sudbina malog čovjeka
Ciklus zaključuje ova posljednja zbirka, koja, kako kaže
Bartolec, spomenuti makabrični i dekadentni aspekt zbilje autor
želi potanko ispitati, istražiti i analizirati.
– Pritom čak koristi statističke, matematičke izraze kao što su
koordinati i dijagrami. Time nastoji svakom čitatelju objasniti u
kojem to svijetu živimo. Sam blurb na knjizi govori:
‘…razmotriti uzroke straha, nestajanja u postmodernom,
posthumanističkom svijetu, matematički, grafički, statistički…’
Volim kad je autor vidovit, pa tako u pjesmi koja otvara knjigu
on govori o juridičarima iz sjene, a upravo u ovom trenutku kad
ja ovo izgovaram mi živimo u sjeni tih nekakvih juridičara koji
upravljaju našim životima – osvrnuo se Bartolec na aktualni
politički trenutak.
Govoreći detaljnije o pjesmama koje čine Ribićevu posljednju
zbirku, Bartolec je zaključio:
– Radi se o fantastičnoj analizi sudbine malog čovjeka u ovom
svijetu u kojem jesmo.
Vlastiti dijagram straha
Jedna od tema kojom se Tomislav Ribić bavi u svojoj zbirci je
depresija. On sam kaže da je ovom knjigom pokušao ‘ući u glavu’
onog tko je zapao u depresiju.
– To sam pokušao opisati nadrealističkim slikama. Riječ je o
konceptualnoj zbirci koja ima četiri poglavlja. Svako poglavlje
završava dijagramima. Tako čitatelj može nacrtati primjerice svoj
dijagram straha u posljednjih trideset dana, ili dijagram
nestajanja u posljednja tri mjeseca – tumači Ribić.
Nestajanja
No nestajanja kojima se bavi zapravo su nekog starijeg
datuma.
– Govorim o nestajanjima koja su se događala od kraja Drugog
svjetskog rata, dakle riječ je o političkim nestajanjima Židova,
koje je tadašnja država praktički istjerala, politici
nije bilo u interesu da, kad se vrate iz logora, Židovi
ostanu u zemlji. Pa su im oduzeli tvornice, kuće… –
objasnio je Ribić polazište za taj dio zbirke.
Tri desetljeća pjesničkog rada
Ove godine Tomislav Ribić obilježava trideset godina svog
pjesničkog rada.
– Drame i kratke priče pisao sam ranije, no prije trideset godina
osnovano je Varaždinsko književno društvo i tada
sam, na nagovor Tugomira Oraka, počeo pisati pjesme. Bilo me je
malo sram, joj, pjesme, zašto to, to nije ozbiljno… No već prvi
radovi bili su objavljeni u časopisu ‘Marulić’, a iduće godine
sam u Zelini dobio nagradu za najbolju minijaturu, dok je jedna
od pjesama ušla u Antologiju kajkavske lirike 20. stoljeća
Jože Skoka – prisjetio se Ribić svojih
pjesničkih početaka.
Vraća se prozi
Kaže da se dosad više koncentrirao na kajkavsku književnost, da
bi ovom posljednjom zbirkom okrenuo se jezičnom standardu.
– Iako imam još jednu zbirku pjesama u pripremi, htio bih sada,
ovim trima zbirkama, zaokružiti taj dio svog života. Pa krenuti
nekamo dalje, dublje u prozu, drame, ono što sam prije radio… –
najavio je svoj daljnji književni put Tomislav Ribić.