U sklopu događanja prestavljen je i ekskluzivan pjenušac 'Znamen'...
Gradska knjižnica i čitaonica ‘Metel Ožegović’ Varaždin i
izdavačka kuća Dominović jučer su, s početkom u 18 sati,
organizirale predstavljanje knjige – ‘Znamen na
koži’ autorice Vesne Haluga te
knjige ‘Znamen’, koja je tiskana na hrvatskom,
engleskom, njemačkom, francuskom, talijanskom, španjolskom i
madžarskom jeziku.
Puni naziv ovih izdanja glasi ‘Znamen na koži – tradicijska
tetovaža žena Hrvatica, katolkinja u BiH’ i ‘Znamen – hrvatska
tradicijska tetovaža’. Knjige su predstavili Petra Somek, prof.,
urednica knjige, Ivan Pranjić, prof., predsjednik čakovečkog
Ogranka Matice hrvatske, i dr. sc. Vesna Haluga, autorica
knjiga. U sklopu događanja Mirjana Zelenika predstavila
je ekskluzivan pjenušac ‘Znamen’.
Kako je bilo na prestavljanju knjiga, pogledajte u našoj
fotogaleriji…
U nastavku donosimo dio iz opisa knjige ‘Znamen na koži’:
‘Tetoviranje žena katolkinja vrlo je važno je u
kulturno-povijesnom razumijevanju čitave Bosne i Hercegovine, a
poglavito srednje Bosne, gdje je ono etnološki raritet jedinstven
u cijelome svijetu. Najveći značaj tradicijsko tetoviranje žena
imalo je za vrijeme Osmanlija, između 1463. i 1878. godine, kada
je tetoviranje križa na rukama žena kao simbola kršćanstva, imalo
prvenstveno zaštitnu funkciju (sprječavanja odvođenja i
silovanja). Običaj tetoviranja žena najviše je bio raširen među
Hrvatima u Bosni i Hercegovini, na području srednje Bosne i
zapadne Hercegovine te manje u dalmatinskom zaleđu u Republici
Hrvatskoj. Istraživači su zabilježili čak 317 različitih motiva
tetovaža od kojih je osnova znak križa. Knjiga ‘Znamen na koži’
tematizira semiotičke aspekte tetovaža žena katolkinja u Bosni i
Hercegovini, funkciju tradicijske tetovaže prvenstveno kao
sredstvo vizualne komunikacije te rasvjetljava njeno suvremeno
komunikacijsko značenje. Cilj autoričinog istraživanja je
pridonijeti očuvanju i popularizaciji hrvatske
tradicijskokulturne baštine te u znanstvenom smislu, unaprijediti
postojeće i iznjedriti nove spoznaje o tom jedinstvenom fenomenu.
Autorica knjige snažno se zalaže i za stavljanje hrvatske
tradicijske tetovaže na listu UNESCO-ve nematerijalne kulturne
baštine čovječanstva što bi bio veliki doprinos njenom očuvanju,
popularizaciji i priznavanju kao raritetnog etnološkog
specifikuma.’