Moraš naučiti pravila igre i onda jednostavno igrati bolje od
ostalih.
Rekao je to, tako bar kažu, veliki i nenadmašni Albert
Einstein. Izreka je to koju često citiraju mnogi
motivacijski govornici, životni treneri i ostali suvremeni gurui
kulta uspjeha.
No, znate i sami, lako je izgovarati mudre misli, daleko je teže
živjeti u skladu s njima.
Zato nam trebaju primjeri koji nas motiviraju. Jedan od takvih
primjera zove se Denis Mladenović.
Za osobu koja nosi to ime i prezime možda nikad niste čuli. Ako
je tako, ne brinite, nije to ništa neobično, budući da je riječ o
jednoj zapravo – do prije nepuna dva tjedna – prilično nebitnoj
ljudskoj jedinki.
No ono po čemu ovaj građanin Republike Hrvatske i stanovnik grada
Varaždina ipak zaslužuje isticanje je to što je u vlastitom
životu tu Einstenovu misao uspio učiniti stvarnom.
Istini za volju, ako bismo pokušali parafrazirati Einsteinovu
misao, iz Mladenovićovih usta ona bi zvučala otprilike više kao:
‘Kae, luzeri!’
Denis Mladenović gradski je vijećnik u aktualnom sazivu
Gradskog vijeća Grada Varaždina. Na izborima u
svibnju mjesecu prošle godine našao se na listi Ivana
Čehoka i uslijed inercije njegova izborna uspjeha ovaj
32-godišnjak našao se, ni kriv ni dužan, u lokalnom
predstavničkom tijelu.
Svih proteklih godina Denis Mladenović marljivo je radio i učio,
učio kroz rad i radio kroz učenje, da bi naposljetku otprilike
tijekom božićnih blagdana sam sebi poklonio nemjerljivo vrijedan
poklon – diplomu stručnog studija na Kineziološkom fakultetu.
I dok većina mladih visokoobrazovanih hrvatskih građana u
kolonama napušta domovinu, pritom kao razloge navodeći
nemogućnost pronalaženja posla, ali i ogorčenost političkom
korupcijom i političkim pogodovanjima, Denis Mladenović svojim
primjerom pokazao je da se može i drukčije!
Tako je već 1. veljače, prije, dakle, nepuna dva tjedna, Denis
Mladenović zaposlen na radnom mjestu pod nazivom ‘stručni
suradnik’ u Zajednici sportskih udruga Grada
Varaždina. Bez natječaja, ako baš inzistirate na
proceduri.
Kada bi postojao personificirani oblik svojedobno popularne mjere
Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – sjećate se
toga, zasigurno ste mnogo puta čuli onu ‘S faksa na posao’ – onda
boljeg primjera za to od Denisa Mladenovića teško da bismo mogli
pronaći.
No znate kakvi su ljudi. Jalni, pokvareni, vesele se tuđoj
nesreći, gnušaju se nad tuđom srećom. A uspjeh vam neće oprostiti
nikada!
Tako i ti ‘zli jezici’ smatraju da je Denis Mladenović kao
stručni suradnik zaposlen, kako se to obično kaže, ‘po političkoj
liniji’.
Čovjek, eto, ne smije više biti ni gradski vijećnik, a da te ti
varaždinski jalnuši odmah ne gledaju ispod oka kada si nađeš
pošten posao za koji si stručan. Oni bi, niškoristi kakvi
jesu, najsretniji bili kada bi svi gradski vijećnici bili
nezaposleni!
No te glasine o ‘političkom kadroviranju’ teško da imaju ikakvo
pokriće u stvarnosti. Koliko su takva diletantska naklapanja – da
je ovo zaposlenje izravna posljedica toga što mu je politički
mentor Ivan Čehok – isprazna i bez ikakvog pokrića, najbolje
pokazuje Mladenovićeva politička prošlost.
Tako je, primjerice – uzmimo tek crticu-dvije kao ilustraciju –
Denis Mladenović bio organizator velikog prosvjednog skupa na
varaždinskom Korzu 12. ožujka 2011. godine, a na kojem su se
pojavili i brojni transparenti s natpisima poput ‘Grad
baroka bez Čehoka’ i sličnima. Evo što je tada
Mladenović izjavio za mikrofonom:
– Da se kratko osvrnem i na našu gradsku vlast. Pitali su svi pa
zbog čega smo ih prozvali. Prozvali smo ih zato što živimo u
mrtvom gradu, koji većina građana Republike Hrvatske smatra
idealnim za život s visokim standardom. Da, visoki standard ima
samo nekolicina pojedinaca koji nikako da stanu na kraj svojoj
pohlepi! Koji su nas uništili svojim kriminalnim radnjama i
malverzacijama!
Tako je govorio Denis.
Dobro, možda je bio zaveden. U zabludi. Možda su ga nagovorili.
Podmetnuli mu. Možda se predomislio.
No evo što je isti taj Denis Mladenović na svojem profilu na
društvenoj mreži napisao početkom prošle godine – sasvim
precizno, bilo je to 27. veljače – tek koji tjedan prije nego što
će se naći na izbornoj listi Ivana Čehoka.
– Ma, novi gradonačelnik će riješiti i taj problem. Samo, koga
odabrati? Onoga kojem je vrh naslikavanje po sajmovima i šetnja
po Korzu gore-dole-gore da ga svi vide, onoga koji se nakral za
četiri generacije i bez pardona bi se ponovo kandidiral, onu koja
je promijenila pet stranaka u zadnje tri godine, onu koja sjedi u
fotelji dogradonačelnika pet godina, prima 14.000 kuna, a ne radi
apsolutno ništ, ili možda onog koji jedino zna kadrovirati i
zapošljavati stranačke štakore? Uh, veliki izbor, teška dvojba.
Zaista je teško povjerovati da bi nova gradska vlast, na čelu s
Ivanom Čehokom, radnim mjestom nagradila osobu ovakve
beskompromisne retorike.
Čini se stoga daleko vjerojatnijim da je Denis Mladenović možda
tek ‘krtica’ koja ‘rovari iznutra’, element kojeg je Čehoku
podmetnula njegova najljuća politička oporba.
Jer ako nije tako, onda bi se radilo o konvertitstvu
nezabilježenom na ovim našim prostorima, a gdje je konvertitstvo
gotovo pa dio tradicijske kulture i baštine.
Kad bi zaista bilo tako, slučaj Denisa Mladenovića trebao bi se
izučavati na fakultetima i institutima. I to na onima iz zaista
raznih znanstvenih područja.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su
stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala
Varaždinski.hr.
