Već nekoliko mjeseci u većini internet rasprava rasteže se tema
vezana uz pitanje pobačaja, a u stopu je prate i ostale
svjetonazorske teme.
Rekao bi čovjek da smo prilično uređeno i ekonomski jako društvo
koje je riješilo većinu pravih problema koje mogu mučiti jednu
malu, prirodom bogatu državicu. Konačno, na red je došlo i
najteže civilizacijsko pitanje, koje je građanstvo dočekalo punog
želuca i spremno na borbu do posljednjeg daha.
Mrze jedni, mrze drugi
U bespućima interneta mogli bi endemskim primjercima proglasiti
osobe kojima su prilično dosadila pitanja koja služe još većoj
razjedinjenosti ovog nesložnog društva koje počiva na trulim
temeljima i vječno nerazjašnjenoj povijesti, a koja se za potrebe
internetskog fajta vadi čak i na raspravi o starim kulinarskim
vještinama pokojne prabake.
I dok sijevaju iskre s internetskih mačeva, a jabučice na grlima
vibriraju u ritmu ratnog bubnja, za primijetiti je kako se
pluralizam kojim se ponosi demokracija vješto sklanja iz bilo
kakve internet tučnjave.
Mrze jedni, mrze drugi, a treći pišu lažne dnevnice i međusobno
se tužakaju, što je zapravo i jedini način da mi obični
promatrači to saznamo.
Svaki treći student ekonomist
Naravno, mi nismo ekonomski jaka država, iako nam je svaki treći
student ekonomist.
Zapravo, mi o ekonomiji pričamo samo kad se političari odluče na
podjelu dobara lažući puku o nekoj besplatnoj usluzi ili
obećavajući narodu devetstotu izmjenu zakona čiju funkciju je
nemoguće objasniti, ali evo, tu je.
Ekonomija je od dosade, jer je rijetko spominju, odlučila
popravljati samu sebe pa tako možemo vidjeti dugotrajnu
tendenciju rasta BDP-a koju jednakim žarom koriste i političari i
građani.
Nemojmo ispitivati koliko će to trajati, napokon vidimo plodove
dugotrajnog rada pa je u redu da nabacimo ozbiljnije teme i
pokačimo se dok političari pripremaju zamku za lokalne izbore.
Zamaglili smo prave probleme
Udarnom temom o pobačaju, ali i ostalim svjetonazorskim temama,
zamaglili smo prave probleme, prikrivši tako vlastitu nebrigu i
lijenost koja je zaslužna za stanje u kojem se nalazimo.
Pa tako nismo ni svjesni da smo u nekoliko godina izgubili grad
veličine Rijeke.
Zapravo, znamo mi to, jer smo lajkali par objava koje su objavili
naši prijatelji, no imamo važnijeg posla.
Naš mozak smatra da je jeftinije udijeliti lajk prijateljima
emigrantima, nego razmisliti i suočiti se s problemom koji će
uskoro možda zadesiti i nas.
Kako vratiti pokojeg prijatelja inženjera
Dok traje kavga o pobačaju i ostalim svjetonazorskim temama meni,
korisniku interneta koji žali za drugovima u inozemstvu, na pamet
je pao jedan instrument kojim bi povratio pokojeg prijatelja
inženjera.
On izgleda otprilike ovako: ako se riješimo svih onih koji rade
za državu, a lažirali su putni nalog ili svjedodžbu, koliko bi
nam se sugrađana uskoro vratilo, ili još bolje, što bi na to
rekla ekonomija?
