Probudio sam se malo poslije zapovjednika. Bilo je dosta rano, a
jutro je mirisalo na jeftine kredite i Maestro kartice.
Zapovjednik Strašinsky sjedio je pored limenke piva i u ustima
prevrtao pola čačkalice, što znači da je kapa prilično puna.
Početak adventa za Konzumerističku bojnu označavao je kraj
godine, ali ne i borbi. Bila je ovo treća godina na frontu pa smo
svi već bili pomalo imuni na bolne emocije, no, ipak, protekla
dva dana, granatirani božićnim sniženjima, počeli smo se osjećati
malo veselije, iako nas je i dalje morila nostalgija za domom.
Nas par starijih koji smo preživjeli više nismo mogli gledati
razaranje mladića koji u borbu krenu s voljom i entuzijazmom,
naoružani Dinersom, a već nakon mjesec dana u očima im možeš
vidjeti samo staklenu površinu kao u neke plastične lutke iz
pedesetih.
Prije četiri dana niske cijene u Kauflandu pokosile su nam šest
mladića pa je vod ionako prepolovljen, sveden samo na nas par
starih i neka tri neiskusna klinca.
Preko radio veze javili su nam da stižu nova pojačanja, no već
sat vremena kasnije saznali smo da su momci dezertirali preko
granice kako ne bi trebali otplaćivati studentske kredite.
Moral je bio na najnižem stupnju od početka rata, a situaciju je
dodatno pogoršalo to što je Dragan neki dan, skidajući kataloge
kojima su nas granatirali IKEA i SPAR, ranio Djeda Mraza.
Starac je isprobavajući saonice slučajno zalutao ravno na
bojište, a poslije smo vidjeli da je pravi krivac za to tajvanski
GPS, a ne rakija, kako smo prvotno pomislili.
Djedova sreća bila je u tome što je to bio zadnji dan prije
smjene saniteta pa ga je na skrb primila zanosna doktorica Olja.
Dragan je bio van sebe, a Mirza i ja smo posudili Djedovu plosku
i gledali Oljine magične noge. Bio je to jedan čaroban trenutak,
čak je obojici palo na um da nije loše što smo tu.
Da slučajno ne bi potrajao ovaj budni san, pobrinuo se
zapovjednik Strašinsky. Naime, iz štaba je javljeno da
neprijatelj planira isključiti Božićnu čaroliju na imanju
Salajevih.
Nadređeni su po golubu pismonoši poslali iPhone 7, na kojem se
nalazio plan bitke koja je pred nama.
Naprasito trgnut iz misli u kojima doktorica Olja i ja imamo
piknik u Billi na suhomesnatom odjelu, uzeo sam mjere za
povećanje BDP-a i krenuo dizati nisku platežnu moć našeg
izranjavanog voda.
Vođeni vjerom u Božić, pošli smo jedan za drugim prema imanju…
Ono što nas je držalo u tim najtežim trenucima bila je nada u
skori završetak rata.
