Još jedna neuspješna prognoza lijevih medija, koji su nam
konstantno prenosili neutemeljene analize i podatke negirajući
stvarno stanje, koje je u Americi puno kompleksnije nego što nam
se uporno servira.
Srednji sloj u Americi pogođen dugogodišnjom krizom kaznio je
demokrate i urbanu ljevicu, koja voli debatirati o ljudskim
pravima, ekologiji, ali ne i ekonomiji, koja je ipak glavni
temelj za razvoj građanskog društva, a danas opravdano spada u
znanost.
Ekonomske slobode zadnjih sto godina nikad nisu bile na nižim
granama u državi iz koje su potekle ideje o slobodnom tržištu, a
koje su državnici preselili u zemlje s jeftinijom radnom snagom i
pritom ostavile milijune ljudi da preživljavaju na bonovima i
ovisno glasaju za one koji će im ponuditi veću socijalnu pomoć i
jeftinije zdravstvo.
Kod nas je srednji sloj onaj koji radi za državu, a sve nauštrb
realnog sektora pogođenog tisućama zakona i porezima koji mu
onemogućavaju fer tržišnu utakmicu.
Upravo zato je bilo smiješno gledati negativnu kampanju usmjerenu
prema Trumpu, gdje su do izražaja dolazile samo
guzice i sise, dok se o stvarnom problemu, onom ekonomskom, kao i
do sad uporno piše malo i s ideološkim predznakom kako bi se
očuvala sigurna pozicija i lažni humanizam.
Dok su se tako naši mediji bavili Trumpom kao oličenjem zla,
negirajući analize ozbiljnih ekonomskih i političkih stručnjaka
koje je danas lako pronaći u bespućima interneta, iz naše zemlje
odlazile su tisuće radnika bježeći od poreza i zakona kojima je
jedina funkcija omogućiti posao rođaku ili partijskom poslušniku,
a sve kako bi političari imali zajamčene glasove.
Također, za zamjeriti je intelektualnim elitama koje su
podržavale Clinton to da je njezina vladavina
obećavala daljnje sileđijsko širenje demokracije svijetom, a sve
na uštrb njihove domaće ekonomije koja lagano kopni pod najezdom
birokrata.
Paradoksalno je da isti ti ljudi pozivaju na pomoć izbjeglicama
kad im se nađu pred vratima, a na društvenim mrežama vole
istaknuti svoju urbanost i geopolitičku podršku upravo onima koji
im izbjeglice šalju.
Kao i kod nas, mediji su opet odigrali ključnu ulogu u širenju
straha, no ovaj put građani su to kaznili po klasičnom principu
‘biram manje zlo’, što je nerijetko slučaj i u našim krajevima
gdje se pamet sustavno odvlači od politike, zamjenjujući se
jeftinim populističkim parolama koje nemaju nikakav temelj.
I dok su Ameri kaznili sustavnu nebrigu vladajućih prema vođenju
ekonomije, kod nas je stvar još uvijek na niskim granama jer nas
s televizijskih ekrana i novinskih stupaca uporno lažu i drže
taocima dvadesetog stoljeća.
Srećom, svijet uz pomoć društvenih mreža razvija ekonomiju
dijeljenja, koja ima cilj zaobići suvišne zakone i poreze
nametnute od lijenih birokrata koji svoje mjesto ne mogu pronaći
u realnom sektoru.
Dok Ameri još uvijek imaju glasačku moć da mijenjaju stvari,
našoj budućnosti se crno piše pošto nam se onaj radni sloj ljudi
koji u normalno uređenim društvima spada u srednji, brzinom
svjetlosti seli u inozemstvo.
