Iako ne pratim lokalnu politiku u našem gradu i županiji,
nerijetko mi na Facebooku iskoči neki sponzorirani članak ili
link s glupim naslovom ispod kojeg se prepucavaju politički
nepismeni ljudi iz dva tabora, dok oni treći izražavaju svoj bunt
na neprimjereni način koji ipak smatram legitimnim jer razumijem
da netko ne trpi populistička laprdanja kojima nas truju
godinama.
Lokalnu politiku prezirem jer se odavna svodi na iste korumpirane
ljude kojima je politički doseg gradnja ceste, vrtića ili pak
obećati reflektore na županijskim nogometnim igralištima.
Svježih i novih ljudi nema već dugo, što je i logično pored
interesnih mreža općinara, vijećnika i ostalih ‘hohštaplera’,
kojima je primarni cilj laganje i osobna korist.
Upravo zbog takvih naši ljudi u zapadnome svijetu uspješno rade i
privređuju, dok smo mi osuđeni trpjeti vlast ovih koji su ostali,
a koje možeš kupiti za ‘gemišt’.
Ovih dana na varaždinskim portalima uspješno ratuju partijci koji
su do jučer praktički dijelili iste fotelje. Iako sam na to već
naučen i praktički me se ne tiče jer je skupina koja ih bira još
uvijek poveća, mene je istinski nasmijalo prigovaranje oko
navodno nepropisno parkiranog ‘fićeka’ kojim se populistički
naslikava jedna politička struktura.
Jako je smiješno vidjeti da neka opcija koristi relikviju
proteklih vremena da bi se pod izlikom sentimenta dodvorila nekim
starijim generacijama koji već dvadeset godina uporno trpaju
glasove ljigavim opcijama koji obećanja ne ispunjavaju valjda ni
ona koja su dali pred vlastitom djecom.
U našem kraju najlakše se beru glasovi ako čim više koristiš
riječ ‘besplatno’, jer glasači nisu dovoljno educirani da shvate
kako ništa nije besplatno, a najmanje novi udžbenici koji se
štampaju svake godine i proizvode neuke ljude i jeftinu radnu
snagu za Njemačku.
U županiji naprosto ne postoji opcija koja bi stvorila nova radna
mjesta pa da ljudi ne puše priče o besplatnom, kod nas vlada
jedna te ista skupina koja mijenja jedino donji veš ili stranku,
dok sve ostalo stavlja sa strane, brinući se samo o opstanku
vlastitog parazitizma.
Kod priče o ‘fićeku’ znakovito je to da su se u našem gradu
političari već vozili u ‘fićeku’ te obećavali brda i doline.
U moru besramnosti kojom nas političari časte, ne bi me čudilo ni
da je to taj isti oldtimer koji je svojevremeno vozio jednog
političkog moćnika, a sad je promjenom boje dobio nove gazde.
Zadnji koji nam je farbao oči jeftinim populizmom iz ‘fićeka’
sada se brani od teških optužbi USKOK-a, a nama koji se
obećanjima ne radujemo ludo, preostaje veselje da će ‘prokletstvo
fićeka’ zadesiti i one koji su se ponovno usudili koristiti taj
auto u predizborne svrhe.
