Osobi koju nazivamo gradonačelnikom Grada Varaždina pao
je kamen sa srca.
Pao joj je kamen sa srca jer se, kaže osoba koju nazivamo
gradonačelnikom Grada Varaždina, pokazalo da – tako bar ona
tumači – tvrtka Termoplin nije oštetila Grad Varaždin za 1,5
milijuna kuna.
Malokome, barem koliko je nama poznato, pao bi kamen sa srca kada
bi se našao u situaciji da debelo preplati dogovorenu i ugovorenu
uslugu i kad bi se na kraju pokazalo da je izvršitelj usluge ipak
bio u pravu, odnosno barem da je pravni okvir takav da ispada da
je u pravu.
Čini nam se kako bi nekako prirodnije bilo da, umjesto da joj
padne kamen sa srca, osobu u takvoj situaciji obuzme osjećaj
nemoći i preplavi je frustracija pa se prepusti žalovanju što
nije u pravo vrijeme i na pravi način reagirala.
Ali osoba koju nazivamo gradonačelnikom Grada Varaždina nije –
kao što to i priliči istinskome lideru – osoba od nemoći,
frustracije i žalovanja. Njoj, kada joj iz novčanika iscuri 1,5
milijuna kuna, pada kamen sa srca.
No razmislimo malo bolje: kada s računa Grada Varaždina 1,5
milijuna kuna iscuri na račun tvrtke Termoplin i čak kada bi se
na kraju i pokazalo da je tvrtka Termoplin zaista u pravu, bi li
kamen sa srca pao gradonačelniku Varaždina ili, štajaznam, možda
nekom ‘gradonačelniku Termoplina’?
Kad bi – zamislimo tu sasvim hipotetsku situaciju – Goran Habuš
bio ‘gradonačelnik Termoplina’, on bi – možemo to vrlo plastično
zamisliti – tvrdio, vjerovao ili želio vjerovati da promjenjiva
cijena plina definirana ugovorom između kupca i dobavljača znači
da dobavljač može mijenjati cijenu kada god poželi i kako god
poželi i da druga strana tu ne može ništa.
S druge strane, kad bi Goran Habuš bio gradonačelnik Grada
Varaždina, on bi tražio od dobavljača valjane razloge za promjenu
cijene.
Nadalje, kad bi Goran Habuš bio ‘gradonačelnik Termoplina’, on bi
vjerojatno smatrao da je za nepoštivanje roka od trideset dana za
najavu promjene cijene plina odgovoran Upravni odjel za
financije, proračun i javnu nabavu Grada Varaždina.
No kad bi Goran Habuš bio gradonačelnik Grada Varaždina, on bi
inzistirao na ispitivanju odgovornosti tvrtke Termoplin zbog
nepoštivanja roka od trideset dana za najavu promjene cijene
plina.
Naposljetku, kad bi Goran Habuš bio ‘gradonačelnik Termoplina’,
on bi, sasvim je izvjesno, tumačio mišljenja nadležnih tijela
tako da idu u prilog tvrtke Termoplin te bi brže-bolje donosio
konačne zaključke i odluke koje idu u korist tvrtke.
Ali kad bi Goran Habuš bio gradonačelnik Grada Varaždina, on bi
tumačio mišljenja nadležnih tijela tako da idu u prilog Gradu
Varaždinu i ne bi donosio konačne zaključke i odluke, pa čak ni
onda kada bi se činilo da mišljenja nadležnih tijela ne idu
previše u prilog Gradu.
Ne treba posebno ni napominjati da bi Goran Habuš, kad bi bio
‘gradonačelnik Termoplina’, rekao da ne misli podizati kaznenu
prijavu protiv tvrtke Termoplin, dok bi taj isti Goran Habuš, kad
bi bio gradonačelnik Grada Varaždina, odlučno najavio da će
poduzeti sve preostale pravne mehanizme za zaštitu interesa
Grada, a to znači, ako je potrebno, i podizanje kaznene prijave
protiv tvrtke Termoplin.
Kad se osvrnemo na cijelo proteklo razdoblje od otvaranja
‘slučaja Termoplin’, ne možemo se oteti dojmu da je osoba koju
nazivamo gradonačelnikom Grada Varaždina cijelo to vrijeme vodila
bitke s Gradom Varaždinom, umjesto da je to isto radila s tvrtkom
Termoplin.
Ipak, ono za što Goranu Habušu treba odati priznanje je da je
odlučno i čvrsto zauzeo stranu. Nažalost – pogrešnu.
