– Ti samo trebaš biti predsjednica Savjeta mladih grada
Varaždina – rekao mi je gradonačelnik Habuš na tajnom sastanku na
terasi hotela Varaždin.
Sjedili smo, pili šampanjac i hihotali se gledajući prema zgradi
Doma željezničara.
– Zašto bih baš ja trebala biti predsjednica Savjeta mladih? –
pitala sam ga.
– Ti se se slizala sa svim strankama, s Kolindom si na liniji, ti
i Sinčić ste kao prsti jedne ruke, Radničku frontu drži tvoja
mama komunistica, ali nemaš nikoga u SDP-HNS koaliciji. Tu ti ja
mogu pomoći ako ti pomogneš meni.
– A što bih trebala raditi kao predsjednica savjeta mladih?
– Isto što radi sadašnja predsjednica Vanja Horvat iz HDZ-a.
– Što ona radi?
– Kad ovi retardirani aktivisti i debili iz udruga mladih badava
organiziraju neki događaj, ti na svojem FB profilu, baš poput
Vanje, podijeliš poveznicu i napišeš da je to organizirao savjet
mladih.
– Dogovoreno. Mogu preuzeti zasluge za tuđi trud, ništa lakše.
– Ili kad mladi moroni za svoje pare pokriju troškove izvođača
ili predavača ili besplatno obnove neku prostoriju u Domu
željezničara, ti dođeš, pofotkaš mobitelom i napišeš: Opet je
Savjet mladih spasio svijet #mi smo najbolji #mama vidi me #HDZ,
samo što ti nećeš napisati HDZ, nego SDP-HNS.
– Ništa lakše, ali daj mi objasni jednu stvar.
– Reci.
– Zašto ste dali savjetu mladih da upravlja centrom za mlade? Zar
vam nije jasno da je protuzakonito da savjetodavno tijelo obavlja
operativne funkcije?
– Hahaha, ne budi naivna, što misliš, da živiš u Švedskoj? Pa tko
će provjeravat što savjet radi? Uostalom, mi preko savjeta mladih
preuzimamo zasluge za sve što ovi imbecili iz udruga mladih
naprave, što će biti još intenzivnije sad kad ti na FB statusima
budeš pisala SDP-HNS. Ustvari, trebaš pisati SDP-HNS, HNS-SDP,
tako da ne ispadne da je neka stranka važnija, nešto kao što je
nekad bio srpsko-hrvatski, hrvatsko-srpski jezik u školama. Mi
stranački partneri radimo po onoj francuskoj liberté,
égalité, fraternité.
– Zar vam nije jednostavnije udrugama mladih dati da sami
upravljaju prostorom kao što ste dali kinu Galeriji, a ne preko
ovih stranačkih specijalaca iz savjeta mladih?
– Tu sam se zajebo, da, dali smo kino Gaj na korištenje Vanimi na
upravljanje. Bio sam siguran da ćemo samo uvodno uložiti neku
siću u kinoprogram, da će mladi odmah u početku odustati kao
obično i da ću ih tako skinuti s jaja, ali oni još uvijek rade. I
ne samo to – osvajaju svakakve nekakve nagrade, priznanja, a to
nije dobro.
– Zašto nije dobro?
– Zato što oni koji osvajaju sve i svašta, oni će se kad-tad
trebati razvijati, a razvoj će trebati netko i platiti, a to ću
biti ja – zapijukao je.
– Shvaćate li, gospodine gradonačelniče, da to nije Vaš osobni
novac, nego novac svih građana?
– Aj’ ne seri sad s tim tomato-tomejto.
– Što ako udruge ne budu htjele da ja budem predsjednica savjeta?
– Onda ćemo učiniti ono što i obično radimo. Ugasit ćemo im
grijanje i praviti se glupi.
– Kako to?
– Gledaj, to je terapija koju me naučio Čačić. Kad si u kurcu,
puca te depra, a Anđelko Stričak je popularniji političar od
tebe, samo isključiš grijanje nekim nadobudnim luzerima koji
briju na luckaste ideje kao što su “otvoreno društvo” ili
“društveni aktivizam” i odmah ćeš se osjećati bolje. Ja kad im
tako isključim grijanje i pomislim kako se smrzavaju, samo
osjetim kako mi se najednom tanke usne razvlače u osmijeh.
– Pa zašto dolaze pravit evente kad je temperatura ispod ništice?
– Hahaha, mi im obećamo da ćemo sve srediti, ali kad naivci dođu,
opa, ventil se zavrće. Koji sam ja genije, ha? Jednom sam čak
poslao gospođu Matavulj da ajfonom snimi kako se smrzavaju. To mi
jedna od najdražih videosnimki. Čuvam je u kolekciji sa svojim
najboljim filmovima Batman & Robin i Catwoman.
– Zar vas ne zovu na telefon kad im ugasite grijanje?
– Zovu.
– I što im kažete?
– Yo no hablo croata! Hahahahaha
– Hahahahahha – i ja sam se počela smijati.
– Hahahahahaha – smijali smo se zajedno i nazdravljali šampanjcem
hodajući prema zgradi Doma željezničara.
– Znači, moramo uništiti te klince prije nego se još više
razviju? Kao Amerikanci Arape?
– Tako je. U ovom scenariju ja, Goran, ja sam Amerika, ti,
Rahela, ti si teroristička organizacija IS, a Centar za mlade je
Sirija.
– A moji statusi na fejsu bit će dronovi, dobro – rekla sam – a
što će biti s prostorom Doma željezničara sad kad su prostori
uređeni?
– Pa moramo našim stranačkim pomlatcima omogućiti da negdje
slušaju seljačku muziku i razbijaju čaše. Tamo ih barem nitko
neće vidjeti.
– Znači to je taj “deal”, ruka ruku mije, a što ću ja dobiti od
toga?
– Ti ćeš dobiti cijelu zgradu na korištenje kao što sad koristiš
sinagogu, a s vremenom ćemo uništiti i druge potencijalne
prostore.
– Buahahahahaha – nasmijali smo se zlokobno.
Rahela Fulir Kiš – (Ne)kulturna posvuduša –
18.11.2016.
