Moje moralno propadanje u nedjelju je dosegnulo vrhunac. Budući
da imam veze sa svim političkim strankama u Varaždinu, urednik me
poslao da pratim atmosferu u njihovim stožerima na dan
parlamentarnih izbora. Iako radim PR za Kolindu, a to znači po
potrebi i za HDZ, simpatiziram i Živi zid i Radničku frontu zato
što su poput mene; mladi, vole cugati i raspravljati o filmovima,
serijama i književnosti.
Zato sam dopustila Živom zidu da naprave stožer u sinagogi.
Zapalili su vatru na prvom katu, sjedili u krug i pekli batate
omotane alu-folijom u žaru. Pored vatre na zidu je bio veliki
žuti transparent, a ispod njega poster novinarke Tamare Peras iz
HRT centra Čakovec – Varaždin.
Poster su živozidovci napravili pomoću Tamarine fotke iz članka u
Gloriji u kojem je otkrivala tajne svojega mladenačkog izgleda.
Naime, svi su dobili zadatak da ne puštaju novinare HRT-a u
stožer zato što haerteovci nisu željeli pozvati Vilibora na
sučeljavanje s ostalim kandidatima na nacionalnoj televiziji.
Quid pro quo, dragi haerteovci, quid pro quo, objasnio im je
Sinčić.
Međutim, u izborni stožer Živog zida sposobna i hrabra Tamara
ušla je prije svih novinara i nitko pri ulasku nije provjeravao
je li uopće novinarka i iz kojeg je medija. No nakon prvog
javljanja iz stožera u eter Hrvatskog radija odmah se shvatilo da
je netko iz HRT-a u izbornom stožeru i počela je potraga za
kolegicom, a oko 21 sat i 30 minuta nekoliko članova Živog zida
zaduženih za održavanje reda prišlo joj je i reklo da mora
napustiti izborni stožer.
Prvi pad
Pokušala sam se zauzeti za to da kolegica Peras ostane
izvještavati i da svoje nezadovoljstvo usmjere prema čelništvu
HRT-a, a ne prema novinarki koja odrađuje svoj posao, ali
predstavnike Živog zida takvi argumenti nisu uopće zanimali. Bio
je to moj prvi moralni posrtaj te večeri. Izdala sam vlastitu
kolegicu.
Budući da je ona i rukovoditeljica HRT centra Čakovec – Varaždin,
nadala sam se da će me uhljebiti u redakciji. Oni imaju tri put
veće plaće i rade s manje stresa nego ja, ali bojim se da sam sad
izgubila svaku šansu. Kad su ju redari nosili van, pitala sam ju,
pokušavajući joj se dodvoriti posljednji put, čemu duguje svoj
mladenački izgled.
– Nikad ne idem spavati sa šminkom nego ju čistim mlijekom
Lancome Galatee Confort. Za njegu mi je odličan serum Decleor
Aromassence Rose D’Orient, za područje oko očiju Clinique All
About Eyes Rich, a po receptu moje bake radim masku od svježeg
kvasca i nekoliko kapi mlijeka. To je prava bomba B vitamina –
otkrila mi je nestajući na rukama živozidovaca prema prizemlju
sinagoge.
Dobro je, kad joj se sljedeći put budem išla dodvoravati,
potegnut ću neku lifestyle temu.
Drugi pad
Iako sam nakon toga trebala ići u Zelendvor kod HNS-a, odlučila
sam da ću to riješiti na praktičniji način – kao i svaki novinar
kad je svjestan beskorisnosti odlaska na teren – pozivom na
mobitel.
Činilo se da je župan bio dobro raspoložen.
– Da-da-da, ja sam dobio više od 50 posto, idem u Sabor.
– A što će biti s mojom idejom da brendiramo grudnjake od listova
varaždinskog zelja i plasiramo ih na europsko tržište?
– Ma koristit ćemo ga i umjesto cikorije za izradu jestivih
gaćica od zelja koje će se prodavati u erotskim šopovima diljem
Europe. Već je sređeno s Turističkom zajednicom.
– OK pajdo, čujemo se!
Ovo je bio moj drugi moralni pad te večeri. Samo zato da bih
iskamčila nešto europske love, oskvrnula sam tradicijsku
simboliku zdravoga varaždinskog zelja koje je prehranjivalo naše
ljude u najtežim vremenima i pretvorila ga u jeftino pornografsko
pomagalo.
Treći pad
Čekala me posljednja postaja. Stožer moje šefice Kolinde. Nakon
što su doznali da su prema prvim rezultatima u minimalnoj
prednosti, HDZ-ovci su počeli feštati, ali jedan od njih me
prepoznao.
– To je orjunaška kći! Njena mama crtala je cidokorom petokraku u
dvorištu gradske vijećnice!
– Nisam to ja bila, majke mi!
– Ne seri!
– Nisam!
– Lažeš!
– Nisam!
Tek kad sam treći put zanijekala svoju majku, povjerovali su mi.
Jesam li mogla pasti niže? Zatajila sam vlastitu majku da bih
dobila malo društvenog priznanja i omastila brk klipićima sa
sezamom i jeger-colom. Predala sam se i prepustila moralnom
propadanju do kraja. Hadezeovci i ja počeli smo si na čela
lijepiti sve i svašta – pršut, članske iskaznice, kazne za
parkiranje, bibliju – usput u deliriju izvodeći svakakve
grimase.
Na kraju sam završila na snimci N1 televizije, vidi se kako po
podu rasprostirem hrvatsku zastavu, dok su mi drugi vikali:
‘Poljubi, poljubi’. Nakon što sam ju izljubila, počela sam se
valjati po njoj, a onda sam s drugim HDZ-ovcima izmijenila
nekoliko poljubaca. Nakon valjanja sjetili smo se Franje Tuđmana
pa smo malo skandirali njegovo ime.
Rahela Fulir Kiš – (Ne)kulturna posvuduša –
11.11.2015.
