Gotovi su još jedni izbori. Prošlu vladu prosvjetari neće i ne mogu pamtiti po dobru. Naime, za vrijeme vlade SDP –a, počevši od kolovoza 2012. prosvjetari su izgubili gotovo sve dodatke na plaću – sitna uvećanja na godine staža, Božićnicu, regres, osnovica za jubilarnu nagradu im je trostruko smanjena, drastično su smanjene naknade za prijevoz (tako da neki učitelji daju i po pola plaće samo kako bi došli na posao i vratili se kući, što je lako usporedivo i s neprimanjem plaće, jer kad si plate put na posao ne ostane im dovoljno za život) i tako dalje.
U cijeloj su priči najviše poniženi i degradirani učitelji s više godina staža. Učitelji pred mirovinom, pokazuju računice, zbog različitih rezova u prosvjeti za vrijeme Kukuriku vlasti, ostali su bez oko dvije tisuće kuna. O tome da je prošla vlada sustavno zatirala prosvjetu i da je sve rezove prvo i najčešće radila na njoj – suvišno je i govoriti. Zna se da je prosvjeta najosjetljiviji dio društva baš zato što i radi s najosjetljivijim ‘materijalom’ – djecom. Predsjednik sindikata Preporod, Željko Stipić, jednom je prilikom izjavio: ‘U posljednjih dvadesetak godina jedina koalicija HDZ-a i SDP-a postoji kada je u pitanju obrazovanje. Upravo to im je zajedničko: obrazovanje je na zadnjemu mjestu.’
Što je sve Kukuriku vlast oduzela prosvjetarima
– dodatak na plaću od 3, 5, 7 i 9 posto (plaće umanjene od 120 do 600 kuna);
– regres (1250 kuna), božićnica (1250 kuna), dnevnice smanjene sa 170 na 150 kuna;
– ukidanjem dodatka 4, 8 i 10 posto za 20 i više godina staža najviše oštećeni stariji zaposlenici: učitelji s više od 36 godina staža izgubili od 530 do 570 kuna;
– prijevoz – otkazivanjem granskoga kolektivnog ugovora učitelji putnici koji koriste automobil dobivat će ubuduće naknade u visini 0,75 kuna po kilometru, umjesto dosadašnjeg iznosa cijene mjesečne karte javnog prijevoza
Tako im i treba – reći će hejteri
Sad će se opet naći dežurni hejteri svega što ima predznak prosvjete i reći uobičajene floskule o tri mjeseca ferija, sigurnim plaćama i slično – da se ne ponavljam, iako se isti uporno ponavljaju. Tko do sad nije shvatio – niti neće.
Jedna od najjačih izjava prošle vlade je ipak ona kad se jedna učiteljica s već podosta staža iza sebe žalila premijeru kako je postala tehnološki višak, a nitko ju ne želi više zaposliti zato što nije ni u jednoj stranci, premijer joj je dao genijalno rješenje problema. Rekao joj je nek’ se bavi politikom. Pa će valjda tako dobiti posao. Pametnom dosta.
No, bilo pa prošlo, nada umire posljednja pa se prosvjetari ipak nadaju da će neka nova vlada u nastajanju imati više sluha za njih. Ma kojeg stranačkog predznaka bila. I da će novi ministar biti netko tko će zaista voditi računa o svom resoru i ljudima zaposlenima u njemu. Naime, do sad su rijetki ministri prosvjete bili iz struke i imali sluha za svoj resor, iako je nekolicina njih došla s raznih Filozofskih fakulteta. Imali su prosvjetari za ministra: jednog veterinara, jednog forenzičara i jednog kardiologa. Veterinara za stoku sitnog zuba, forenzičara kako bi utvrdio od čega prosvjetari uopće žive i kardiologa da se pobrine za zdravlje zaposlenika u svom resoru kad dožive srčani udar zbog poteza vlasti. Znatiželjno iščekujemo koje će struke biti sljedeći ministar prosvjete.
Forum za slobodu odgoja
Postoji na društvenoj mreži Facebook stranica Forum za slobodu odgoja. Zanimljivi su posterčići koje postavljaju. Lijepe su žute boje i u njima se nalazi samo jedno pitanje. Npr: Hoće li učitelji i dalje sami plaćati vlastito stručno usavršavanje? Ili: Hoće li i dalje biti škola i vrtića bez toaletnog papira? Zatim: Hoće li učitelji i odgajatelji i dalje trebati donositi materijale za rad u školi od doma? Hoće li informatika biti obavezan predmet u osnovnoj školi? Hoće li se nagrađivati najbolji učitelji i učiteljice? I tako dalje…
Stručna usavršavanja
Za neupućene, evo kratkih odgovora na ta pitanja. Škole najčešće nemaju novaca ni za toaletni papir, jedva plaćaju račune, a plaćeni odlazak na stručno usavršavanje van mjesta u kojoj je škola ravan je zgoditku na lutriji. Nisu učitelji lijeni neradnici, žele se usavršavati, žele učiti. Organiziraju se razna stručna usavršavanja, ali učitelji koji se žele stručno usavršavati najčešće si sami plaćaju i put i smještaj, sretni ako nema kotizacije. Pa se tako nađe nekoliko kolegica iz raznih krajeva Lijepe nam naše, nađu jeftin apartman u blizini hotela gdje je stručni skup, podijele troškove smještaja, jedu tri dana burek iz pekarnice i stručno se usavršavaju. Kad bi stručni skupovi bili u pogodnim vremenskim uvjetima – vjerojatno bi i kampirale.
Kradem svojem djetetu kod kuće kako bih mogla raditi
Već rekoh da škole nemaju novaca. Na početku školske godine učitelji dobe plavu kemijsku, crvenu kemijsku, kutiju bijelih kreda, spužvu, jedno ljepilo i selotejp. One bogatije škole daju čak i papire za kopiranje (jedan paket, nek’ traje cijelo polugodište ili kopiraj na drugoj strani – recikliraj), krede u boji koje se čuvaju ko oko u glavi i to je to. Izdavačke kuće malo pomognu u tom potrošnom materijalu, ali njima je jedan Kukuriku ministar zabranio da ‘podmićuju’ učitelje s papirima, flomasterima i magnetićima. Učitelji se raduju sitnim poklonima izdavačkih kuća kao djeca Djedu Božićnjaku. Bivši ministar je svojom zabranom bio zapravo ništa drugo doli običan Grinch.
Prijenosnu memoriju, popularan USB stick, koji se može naći već od 50 kuna solidnog kapaciteta memorije, učitelji kupuju sami. Drvene pastele, markere, kolaže… učitelji kupuju sami. Uglavnom printaju materijale za učenike kod kuće, na privatnim printerima. Printanja u boji u školi – nema!
Hoće li informatika biti obavezan predmet u osnovnim školama?
U tijeku je izrada novog nacionalnog kurikula. Odgovor na pitanje o informatici je: NEĆE! Iako se 18.000 ljudi u javnoj anketi izjasnilo za to da žele informatiku kao obavezan predmet, u Hrvatskoj se u širokom luku zaobilazi 21. stoljeće i potrebe tržišta pa će informatika, čije se poznavanje traži u svim oglasima za posao, i dalje biti izborni predmet, u suprotnoj smjeni od redovne nastave.
Hoće li se nagrađivati najbolji učitelji i učiteljice?
Iako mnogi misle kako učitelji ne rade, postoje i oni koji rade i više nego treba. O takvima opširnije drugi put. Adekvatne nagrade za rad savjesnih, naprednih i marljivih učitelja nema. Učitelj mentor i najviši stupanj napredovanja, učitelj savjetnik, imaju tek neznatno veću plaću od ostalih. Sam sustav napredovanja je klimav i nedorečen. Napreduju u zvanju i oni koji to ne zaslužuju, dok oni koji bi trebali napredovati šute i samozatajno rade u zapećku.
Što će nova vlada i neki novi ministar po pitanju prosvjete učiniti? Živi bili pa vidjeli.
