Otišla sam u petak na Kukuljevićev party u Varaždinske
Toplice. Zvao je neki akademik iz Matice hrvatske da dođemo, jer
takva se fešta ne propušta, bit će droge, sexa i tamburaške
glazbe, rekao je napaljeno.
Zagrijavanje za partijanu počelo je na imanju Tonimir ponad
Varaždinskih Toplica. Tu je Kukuljević
svojedobno s ilircima drmao žestice i pjevao Čavoglave. U
obilasku imanja predsjednica ogranka Matice hrvatske Varaždinskih
Toplica Božena Filipan rekla nam je da su
Sakcinskom jednom umjesto pelina njegovi frendovi ilirci
podvalili apsint pa je tako ušlagiran otišao u Sabor misleći da
je Branimir Glavaš i počeo kipati po
austro-ugarskim komunjarama. To su u petak organizatori jako
lijepo prikazali igrokazom koji su izveli glumci Ljiljana
Bogojević i Robert Plemić u ulozi
Kornelije i Ivana Kukuljevića Sakcinskog.
– Slavni stališi i redovi! Nabijem na tuki cara Franju
Josipa! Tko je on da zabranjuje ime ilirsko?! U našoj
izbornoj jedinici u Saboru, u raznim strankama, sjedi pun kurac
zastupnika i nitko ne zastupa naše interese! Jebem mater i
austrijskom ministru Alexanderu Bachu i njegovom
apsolutizmu! On će meni u mojim toplicama prodavat centralizaciju
i germanizaciju, tu gdje je Brixi prevodio
Alana Forda na hrvatski, alo, pazite, na
hrvatski! A ne njemački, pičke austrijsko-mađarske, jebalo vas
jodlanje i komunističke federacije u kojima po dozvole moramo ići
u Beč kao nekad u Beograd! – tripovao je dok su ga neurotoksini
iz apsinta još jače nabrijavali.
– Nabijem i bavarske princeze koje smo prašili na studijima u
Beču! – hvalisao se, a zastupnici, uključujući i mađarone, počeli
su udarati nogama o pod odobravajući, ali to se nije svidjelo
Kukuljevićevoj supruzi Korneliji.
– E sad je dosta, nema više igranja iliraca i mađarona, idi se
otrijezni na termalni izvor. Sad kad ste nadrmani, svi ste
hrabri, a Jurana i Sofiju si pisao na njemačkom, kao mađaron, Zar
ne možeš biti pravi hrvatski muškarac bez te odvratne rakije –
kvocala je Kornelija – kloni se lošeg društva, onog sumnjivog
Ljudevita Gaja, čije ti prezime sve govori o
njegovim devijantnim sklonostima, što očekivati od čovjeka koji
za svaki fonem u hrvatskom jeziku želi uvesti jedan grafem
latiničkog pisma?! – protestirala je otkrivajući Ivanu
Kukuljeviću mane njegovih prijatelja.
Svi smo zapljeskali zbog izvrsno prikazanoga povijesnog događaja,
a naročito su oduševljeni bili neki toplički gradski vijećnici.
– To je dokaz da je Ivan Kukuljević Sakcinski preteča
HDZ-a – rekao je predsjednik topličkog HDZ-a
Franjo Prstec približavajući nam se sa
šampanjcem u ruci – slobodno to napišite u novinskom izvještaju.
Nekad Sakcinski i Kornelija, danas Karamarko i
Josipa Rimac, političari, zastupnici,
jezikoslovci, umjetnici, velikani… – nadahnuto je govorio,
poput Sakcinskog u Saboru.
Imalo je smisla. Ako je Sakcinski prvi u 19. stoljeću isfurao
domoljublje da bi dobio društveno priznanje, onda je HDZ to
napravio prvi u 20. stoljeću. Nema se što za prigovoriti.
Napisala sam natuknicu u blokić da moram citirati riječi Prsteca,
no pojavila se gradonačelnica Goranka Štefanić i
istrgnula mi natuknice.
– Ako je Sakcinski bio preteča ikoje stranke, onda je bio preteča
HNS-a! On se zalagao za slobodan izbor životnog
stila, što se vidjelo i po igrokazu, i da moramo imati snage
izbaciti kukolj iz žita. Kao što smo mi Čačića –
izdominirala je Goranka.
I to je imalo smisla. Napravila sam nove natuknice. Iako sam
piarovka za HDZ, Goranka je snažna žena i u ovom je trenutku
najutjecajnija osoba u Toplicama pa ću se radije, kao i svaka
novinarka koja drži do sebe i svoje budućnosti, prodati za dva
klipiča i tri jeger-kole na Kukuljevićevu partyju.
Učenički tamburaški zbor je svirao, a školski literarni sastavi
dosađivali su nam, onako jednolično čitajući, bez ikakve promjene
u intonaciji, svojim retardiranim sastavcima o Kukuljeviću.
Sakcinski je bio najbolji, najveći, sunce je žuto, nebo je plavo,
koga boli kurac, nema mi veće debilane nego kad učiteljice
tjeraju svoje netalentirane učenike da ovako dosađuju i sami sebi
i ljudima koji ih slušaju.
Podijelila sam učenicima svoje posjetnice.
– Ako želite pravi sastavak, javite se meni, za 50 kuna napisat
ću vam takve radove da će vam se nastavnici napaliti, a
učiteljice navlažiti čitajući ih – ponudila sam im svoje usluge.
Taman kad su prestali čitati, začula se pjesma ‘Geburt einer
Nation’ od Laibacha. Učenici iz tamburaškog
zbora uvrijeđeno su bacili tambure. Mladež HDSSB-a u crnim
košuljama sa zastavama i bakljama na čelu s Branimirom Glavašom
otjerala je tamburaše. Na ramenima su imali prekriženi zlatni mač
i munju.
– Kukuljević je bio preteča Slavonske sokolske
garde i HDSSB-a i to ćeš napisat u
članku – naredio mi je Glavaš točeći mi u čašu od šampanjca vino
na kojoj je bila etiketa s Hitlerovim likom.
– Po čemu to zaključujete?
– Po tome jer ja tako kažem.
– Neću to napisati. Ne prodajem se baš jeftino.
– Kako si došla ovamo?
– Automobilom.
– Ako naslov kolumne ne bude ‘I. K. Sakcinski učlanio se u SS
gardu’, moglo bi se dogoditi da ti se akumulator isprazni.
Rahela Fulir Kiš – (Ne)kulturna posvuduša –
4.11.2015.
